Pivovara koja živi svoju bajku
Vremena su veoma povoljna za pošten posao s pivom. Ulaganje u malu pivovaru, orijentiranu na kuhanje pivskih specijala, posvuda je unosno, ali teško da ima boljeg mjesta od Češke, čija bogata i duga kultura piva daje poslu novu dimenziju. Tako dvorska pivovara Frýdlant nakon bajkovite povijesti danas svoju bajku živi i u stvarnosti.
„U ovoj pivovari kuha se najbolji češki ale," svečano je izjavio Jindřich Krous, prijatelj na čiji sam ustrajni nagovor odlučio posljednji lipanjski tjedan provesti u Češkoj i posjetiti nekoliko malih nezavisnih pivovara na krajnjem sjeveru zemlje. Znam da Jindra zna što govori, jer mnogo smo puta zajedno kušali svakojaka piva, i znam da je slab prema ovoj pivovari, jer je samo za naš portal već triput pisao o njoj. Tako je bilo jasno da je Frýdlant nezaobilazna stanica naše ekskurzije.
Vlasnik pivovare Márek Vávra, entuzijast s vizijom, koji je napuštenoj i polurazrušenoj pivovari udahnuo novi život, zbog zdravstvenih nas tegoba nije mogao dočekati, ali je - što se mene tiče - imao dostojnu zamjenu u gospođici Petri Šulcovoj, koja nas je najprije poslala da se okrijepimo i osvježimo u pivovarskoj restauraciji, jer „nećete valjda u obilazak praznog želuca," a onda pokazala svaki zakutak pivovarskog zdanja... i sada dok na ovoj srpanjskoj vrućini pijuckam fino ohlađeni brown ale Mas Querido, lađahnu osvježavajuću jedanaesticu, s malom količinom nekoliko vrsta hmelja i s malim udjelom alkohola, nazvanu po konju riđanu Albrechta od Valdštejna, i vrtim film od toga podneva kada smo upoznali frýdlantsku pivovaru, još jednom zaključujem kako je to sjajna priča, ali ne znam odakle bih je započeo pričati.... pa možda baš od toga Albrechta od Valdštejna, čije ime nose sva piva ove pivovare... svih pedeset i nešto!
Albrecht od Valdštejna, iliti von Wallenstein kako ga navodi zapadna literatura, koja se dosta bavila njegovim likom i djelom, pa je i slavni njemački književnik Fridrich Schiller napisao o njemu dramsku trilogiju, bio je češki vojskovođa i političar, jedan od generala Katoličke lige u Tridesetogodišnjem ratu protiv Protestantske unije. Pod njegovim zapovjedništvom se - eto još jedne zgodne crtice - proslavilo i hrvatsko konjaništvo. U pedesetoj godini ubili su ga carski časnici zbog sumnje na izdaju, pa je tako zatvoren krug, jer Albrecht je rođen u plemićkoj obitelji u protestantskoj sredini, pa prešao na katoličanstvo, no nije caru okrenuo leđa zbog vraćanja protestantskim korijenima, nego zbog koristoljublja... Potječe iz Moravske, ratovao je uglavnom po Njemačkoj protiv Danaca i Šveđana a ogromne posjede, uz ostalo i Frýdlant na sjeveru Češke, zadobio je povoljnim kupovanjem ratnog plijena.
A što se piva tiče, ono se u Frýdlantu kuhalo od 12. stoljeća, kada ga je mogao praviti svatko. Kuhale su ga uglavnom žene, koristeći ga i za razne juhe, kaše i umake. Pivovara niče 1381. godine, u vrijeme kada je pravo varenja imalo samo plemstvo i punopravno građanstvo. Pivo je najprije kuhano u tvrđavi, a dvjesto godina kasnije prvi se put spominje pivovara u gradu ispod tvrđave, na obali rijeke, i to ovoga puta s prizemljem izgrađenim od kamena, dok je gornji dio bio drven. Kamena gradnja bila je veoma mudar potez, jer su tada harali požari, a pivovara, gdje se pivo kuha na otvorenoj vatri u neprestanoj je požarnoj opasnosti. Baš je Albrecht od Valdštejna taj koji je u rekonstrukciji pivovare u prvoj polovici 17. stoljeća drvo potpuno zamijenio kamenom. Zanimljivo je da je Albrecht, premda je nosio titulu vojvoda frýdlantski, ovaj grad posjetio sveukupno tri puta, a u tvrđavi ponad mjesta boravio je tek dvaput. Nijednom, naravno, nije propustio svratiti u pivovaru. Uz pregradnju pivovare, Albrecht je u Frýdlantu izgradio još samo dvije stvari - destileriju i artiljerijski bedem u tvrđavi - dakle baš ono što vojska treba - jedan obrambeni objekt i dva alkoholna.
Bilo je to sasvim dovoljno da se pivo danas zove njegovim imenom, i napuste nekadašnji nazivi Malz i Hubertus. Nakon Albrechtove intervencije pivovara je dugo napredovala, kao i čitav kraj u kojem je cvjetala vojna privreda, uz ostalo proizvodile su se tu uniforme i oružje. Bila je to svojevrsna država u državi, oslobođena plaćanja poreza i s vlastitim novcem, a tako je prosperirala da su joj govorili Terra Felix, što će reći - sretna zemlja.
A pivovara se, kako rekosmo, širila i modernizirala, sve do polovice devetnaestoga stoljeća, kada je s godišnjom proizvodnjom od 30.000 hektolitara bila četvrta po veličini u zemlji. Za ono vrijeme, kada je praktično svako selo imalo svoju malu pivovaru, bila je to velika količina. Posljednje je ulaganje u pogon zabilježeno prije 1930. kada je instalirano strojno hlađenje, nakon Drugog svjetskog rata pivovara je Benešovim dekretom oduzeta plemićkoj obitelji Clam-Gallas, i tu počinje njezin kraj. Godine 1949. skuhana je posljednja šarža piva, a godinu dana kasnije pivovara je definitivno zatvorena a oprema odvezena u Slovačku...
„Desetljećima su se ovi prostori koristili kao skladište za povrće i sir, a jedno vrijeme bila je tu i mljekara," otkriva nam gospodična Šulcová u prostranom dvorištu, koje je sa svih strana okruženo visokim građevinama, pokazujući potom na bivša gumna, sušaru, mlin i niz drugih objekata, koji više nisu potrebni, jer pivovara ne proizvodi slad, nego ga kupuje gotovog, ali zato ideja modernog turističkog kompleksa traži druge sadržaje, pa tako u bivšem tvorničkom krugu niču na primjer, smještajni kapaciteti... „U opsežnu rekonstrukciju ušli smo 2010. godine, a prvo pivo skuhali smo 2014," nastavlja Petra a stalno prolazimo prostorima koji su u rekonstrukciji ili pred otvaranjem radova - u bivšoj sladari je sada sala za razne priredbe, ili za zabave i svadbe, u staroj varionici je recepcija s kupolom od kotla za kuhanje piva kao jedinstvenim stropnim ukrasom, a prostor s nekadašnjim betonskim kadama za vrenje piva bit će pretvoren u apartmane. Još jedan dio stare pivovare u funkciji je proizvodnje piva, pa su sada tu zapravo dvije odvojene pivovare, što omogućava odvajanje proizvodnje piva donjeg vrenja (lagera) od piva gornjeg vrenja (aleova), no tu već preuzima pomoćnik majstora pivara (podsládek) Honza Seifert, koji nam sjajno opisuje tehnološki proces i ponosno najavljuje da će lanjska rekordna produkcija od 3600 hektolitara zahvaljujući novom proširenju kapaciteta biti gotovo utrostručena na nekih deset tisuća... A Petra za to vrijeme donosi na kušanje uzorke pet piva koja trenutno odležavaju...
Dakle, preko pedeset ih je skuhanih u samo tri godine. Dio je stalno u ponudi, dio su sezonskih specijali, koji se kuhaju jednom godišnje, a neka od piva jednokratni su projekti, skuhani po jednom i otišli u povijest. U prostranim frižiderima u pivovarskoj restauraciji na raspolaganju je uvijek dvadesetak piva, sva u staklenim bocama zapremine 0,7 litara s patentnim porculanskim zatvaračem, i sve po receptima i pod kontrolom majstora pivara Pavela Palouša, kojeg smo također sreli u pivovari, ali samo u prolazu u nekoj užurbanoj raspravi... Jedanaestica, Dvanaestica, Trinaestica, Kateřina, pa onda edicija Milujeme chmel (Volimo hmelj), single-hop jedanaestice nazvane Harmonie, Polaris, Sládek, Saaz late, Bohemia, Rubín i Vital, pa IPA 15, Rapír, Secret enigma, Ducis astrologus, 8 sum ale, Melchior, Judita, Kristian, Morion, pa Weizen, pa Märzen...pa ti biraj. Ako plastične vrećice nisu dovoljne, možete ovdje kupiti i dizajnersku mrežastu torbu s logom pivovare, što je također zgodna dosjetka, jer mreža za nošenje provijanta je - vjerojatno to niste znali - izmišljena u Češkoj dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Najveća znamenitost grada sa sedam i pol tisuća stanovnika je spomenuta tvrđava i dvorac, čija povijest seže na početak 13. stoljeća, i koji je već 1801. godine bio u službi turizma, a grad na rijeci Smědi ima i neorenesansnu vijećnicu, kugin stup, nekoliko vrijednih crkava i križni put, ali, što da vam pričam o tvrđavi i dvorcu kad sam ih vidio samo iz žablje perspektive pivovarskog dvorišta, i što da vam bajam o gradu, kad tamo nisam ni prismrdio, jer vrijeme nam je isteklo, valjalo je požuriti da stignemo u preostale pivovare dogovorene za taj dan.
I evo me sad, pijuckam novu ljetnu krasotu, American Wheat 13 se zove, kiselkasto-gorku poslasticu zahmeljenu amarillom, cascadeom i citrom, pa razmišljam o tome kako je Frýdlant imao sreće da zapadne za oko Máreku Vávri, koji je ovoj pivovari, što je od kasnog srednjeg vijeka provela nekoliko bajkovitih stoljeća u Terri felix, omogućio da nakon pada na dno i višedesetljetnog tavorenja, uskrsne kao feniks i iz pepela se opet vine u nebesa... Čekaj, pa baš se tim imenom Fenix zove nagrada koju je 2015. godine pivovara dobila na natječaju za najbolju turističku destinaciju... ali, manimo sad to, nego da ja dotočim još malo ovog finog pšeničnog...ups, nema više!
Foto Mato Pejić i Jindřich Krous
Kad ste još tu, pročitajte i ovo:
