Odlazi jedan od simbola Münchena?

Do sada se govorilo samo o sanaciji ili rekonstrukciji, ali sada je priča dobila potpuni obrat i zvuči zastrašujuće - Viktualienmarkt, živopisna zelena tržnica u strogom središtu Münchena, jedna od najvažnijih prepoznatljivosti bavarske prijestolnice, omiljeni simbol grada na Isaru - bit će srušena do temelja.

 Vijest ovih dana prenosi dnevnik Tageszeitung, pozivajući se na potvrdu referentice za komunalne poslove Gabriele Friedrich, koja je u gradskoj vijećnici predstavila projekt uređenja toga dijela grada. Iz projekta proizlazi da zbog nezadovoljavanja propisa o „zaštiti od požara, zaštiti na radu i higijeni, globalna grupa TÜV Rheinland, koja se bavi testiranjem kvalitete i sigurnosti, predlaže potpuno rušenje postojećih objekata i njihovu zamjenu novim zdanjima."

Štandovi, trafike, kiosci, sve je prema nalazu inspekcije puno vlage i hrđe i mora biti razoreno do temelja, te izgrađeno nanovo. „Ili barem veći dio njih," inzistira Gabriele Friedrich. „Kućice na tržnici moraju dobiti nove podrume i potpuno nove instalacije." Dodaje također da bi prema projektu novi objekti imali biti replike starih, tako da dvjestogodišnja tradicija ovog kultnog mjesta ne bude narušena. U novim kućicama neće smjeti biti nikakvih novotarija, pa čak ni kromiranih niti staklenih rashladnih vitrina. To je tek prva projekcija. Tek valja izraditi detaljan projekt, a odluku donosi gradsko vijeće Münchena. U svakom slučaju ne prije kraja slijedeće godine.

Izvorno je na trgu na kojem se nalazi Viktualienmarkt bilo pedeset objekata, s dogradnjama i preinakama ih je sedamdeset, a u njima je smješteno 119 radnji. Između toga načičkani su improvizirani paviljoni, šatori i suncobrani. Kako se improviziralo u dogradnjama, tako se radilo i s instalacijama, tako da su električni vodovi već davno kritični, upozorava struka. Nove zgrade dobit će i kvalitetne instalacije grijanja, plina i vode, a vodu će crpiti iz izvora na samom trgu.

Nalazi kuće za certificiranje zgrozili su prodavače na Viktualienmarktu, koji su najavili borbu za svoju tržnicu. Pozvali su novinare i pokazali u kakvom su stanju njihovi štandovi i radnje, kako se staraju o čistoći i svježini namirnica.

Na njihovoj sam strani i ja, zajedno sa svojim nevelikim društvom, s kojim već dva desetljeća redovito posjećujem bavarski glavni grad, dakako u vrijeme i zbog Oktoberfesta, ali Viktualienmarkt je neizostavna postaja u našim beskrajnim tulanjima raskošnom ponudom mihnenskih pivnica. Uistinu, nije prošao nijedan posjet Marienplatzu oko kojeg je desetak sjajnih pivnica, ili također nedalekom Platzlu, gdje je čuvena pivnica Hofbräuhaus, a da ne prošvrljamo oko štandova zelene pijace, da ne fotografiramo ogromni majpan, ukrašen cehovskim simbolima minhenskog udruženja proizvođača piva i slada i zaštitnim znacima šest pivovara glavnog grada, da ne udahnemo malo one neponovljive atmosfere, one drage vreve i bezbrižne užurbanosti, i da ne sjednemo u hlad golemih kestena na pivo. Ili dva.

Ovdje se na raznim mjestima mogu popiti minhenski klasici Löwenbräu i Spaten, dakako u litrenom vrču, što je tamošnja standardna mjera, ali možete dobiti i niz piva iz obližnjih malih obiteljskih pivovara, koja se toče u čaše od pola litre, pa i - primjereno mjestu - piva iz bio-proizvodnje, odnosno skuhano od ekološki uzgojenih sirovina.

Pa onda opet u vrevu oko štandova, na kojima ćete naći i čudnovato voće koje još niste vidjeli ni na televiziji, a kamoli uživo, orijentalne slastice, desetke vrsta maslina, od grčkih, preko španjolskih do hrvatskih, špalir malih mesnica, s ponudom od koje zastaje dah, a na drugoj strani niz ribarnica s toliko i takve ribe, rakova, školjaka i mekušaca da bismo mogli satima trljati nos o hladno staklo pristranih izloga. Plodova pristiglih i iz Sjevernog mora i s Mediterana, iako je München od obadva udaljen po tisuću kilometara.

To je epikurejski raj po svačijem ukusu. Viktualienmarkt sa svojim gorostasnim majpanom i s više od 140 trgovaca, koji na štandovima, u trafikama i malim dućančićima nudi sve što vam srce poželi, od sira do kavijara i od voća, povrća i egzotičnih plodova, do ulja i ikebane. Mnogo toga može se konzumirati na licu mjesta - u vrtnoj pivnici ili na brojnim kioscima ili zalogajnicama s nogu, pišu turistički vodiči.

Sladokusci ovu tržnicu opisuju kao najljepši minhenski park, premda to nije park, nego prije svojevrsni rajski vrt usred megalopolisa, u sjeni u nebo stršećih tornjeva crkava svetog Petra i Duga Svetoga. Možda je baš na ovu tržnicu mislio poznati zaljubljenik u bavarski glavni grad, veliki talijanski pisac Umberto Eco, kad je rekao: „čovjek se svemu može suprotstaviti, osim iskušenju."

„Cijene doduše znaju biti „izvanzemaljske" ali često su i bagatelne, a nađe se tu za svakog ponešto; za jedne nude bretonskog jastoga, kamenice i tunjevinu u sendviču, za druge kisele krastavce po pedeset centi," piše Travelmag u svom posebnom izdanju o gradu Münchenu. No, uvijek je sve vrhunske kvalitete. To, međutim nije dovoljno hladnom korporativnom srcu, pa su hladno predložili da ovaj spomenik punom želucu, miomirisima oplahnutom nosu i razrogačenim očima, nastao 1807. godine, kada je ukazom kralja Maxa Josepha I. zelena pijaca maknuta s obližnjeg Marienplatza, 204 godine kasnije bude zbrisan s lica zemlje.

A kad jednom bude zbrisan, hoće li uistinu na istom mjestu niknuti novi, još ljepši i još stariji Viktualienmarkt, ili će sve to, o mila moja, pokriti ružmarin, snjegovi i šaš? Kao što je nedavno i nedaleko u prah i u zaborav otišlo još jedno opće mjesto minhenske povijesti, glasovita pivnica Mathäser Bierstadt. Ta fenomenalna pivnica izgrađena je u središtu Münchena 1828. godine, nalazila se u Bayerstrasse, između slavnog trga Stachusa i glavnog kolodvora, razorena je u Drugom svjetskom ratu, ali je deset godina nakon rata, 1955. ponovno otvorena. S pet tisuća i pet stotina sjedećih mjesta i 48 tisuća litara piva dnevne potrošnje ušla je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveći pivski lokal na svijetu, pa i dan danas ćete gdjegdje naići na taj podatak, iako zgrade već godinama nema. Ta sjajna povijest, u koju spada i činjenica da je baš u pivnici Mathäser proglašena 1918. godine minhenska ili bavarska revolucionarna sovjetska republika, nije pomogla pivnici. Godine 1989. do temelja je srušena, a slijedeće godine počela je gradnja, ali ne replike, nego željezno-betonsko-staklenog mastodonta, u kojem je 2003. godine otvoreno multiplex kino. Od piva u tom zdanju nema ni p, a na staru slavu podsjeća još samo njegovo ime - zove se naime Mathäser-komplex.