Pivo i hrana vole se još od srednjega vijeka, vremena kad su pivovare i kuhinje bile jedno te isto. Pivski je vrč, a ne vinski kalež, stoljećima krasio stolove i bogatih i siromašnih
Ipak, i dalje će pri pomisli na spajanje hrane s pićem, većina najprije pomisliti na vino. Mlada etnologinja Gordana Viljetić podsjeća da se navika spajanja hrane i vina, a time i predrasude o pivu kao barbarskom piću, vuku još od vremena starih Rimljana: 'Odgovor vjerojatno leži u svojevrsnom revolucionarnom duhu piva, koje je što zbog svoje pitkosti, što zbog financijske dostupnosti, s vremenom postalo omiljeno među širim masama kao svojevrsno gorivo industrijskih revolucija i, gaseći žeđ radničke klase, osiguravalo da život ide dalje.'
Ne dajte se dati zavarati rimskim smicalicama - upozoravaju suvremeni pivski znalci. Ono što mu nedostaje po pitanju tanina i kiselosti, dvije vrhunske vinske odlike, pivo nadoknađuje vlastitim kulinarskim kvalitetama.
'Ono je gorko i to ga čini prvakom u sljubljivanju s jako začinjenom hranom, a istovremeno posjeduje i slatkoću, idealnu kad je u pitanju kombiniranje s desertima. Dinamičan izgled zahvaljuje mjehurićima ugljičnog dioksida koji odlično pristaju uz masnija jela, a u usporedbi s vinom, sadrži manje alkohola te je ogromnog dijapazona okusa, od koji su mnogi nepoznanica čak i na najbogatijoj vinskoj karti koju možete zamisliti', objašnjava Viljetić.
