Ein Volk, Ein Reich, Ein Guinness ...
Postoje slike koje su naprosto pogrešne, začuđujuće, strašne. Jedna takva je plakat koji prikazuje nasmiješenog nacističkog vojnika s metalnom kacigom, kako drži pintu stouta, uz potpis na njemačkom jeziku i gotičkom pismu Es ist Zeit für ein Guinneß. O čemu je riječ piše Martyn Cornel na svom blogu Zythophile.
Ono što ovaj plakat čini još strašnijim je činjenica da je njegov autor John Gilroy, umjetnik koji je stvorio najpoznatije serije reklama za čuveni irski stout Guinness, on je naime autor glasovitih plakata s dva leteća tukana s čašama Guinnessa na kljunovima, kao i onih s tuljanima, čuvarom u zoološkom vrtu ili pivopijom koji nosi ogromnu gredu. Mnogi ljubitelji Guinnessa rođeni generacijama kasnije dobro znaju te reklamne plakate.
Njemački vojnik sa spornog plakata govori Time for a Guenness (Vrijeme je za Guinness), a Gilroy ga je naslikao 1936. godine u sklopu kampanje namijenjene njemačkom tržištu, koju je pripremala reklamna agencija SH Benson, ali ta kampanja nikad nije realizirana. Ti zamišljeni plakati danas izgledaju - hm - naivno. Tukani koji nose pinte Guinnessa lete iznad berlinskog olimpijskog stadiona prekrivenog svastikom? Drugi guinnessovi tukani lete u pratnji cepelina dekoriranog svastikom? Slogan Guinness for strength na plakatu na kojem njemački vojnik jednom rukom diže polugusjeničara? Guinnessovi tukani pikiraju na brandenburška vrata, dok čovjek, koji izgleda kao Guinnessov čuvar zoološkog vrta, obučen u uniformu nalik na one SS Feldgendarmerije prestrašeno gleda u nebo? (Bizarno, bilo je prvo korištenje likova letećih tukana, koji se u britanskim reklamnim kampanjama Guinnessa nisu pojavili sve do 1955. godine i znamenitog plakata „tukani nad RAF aerodromom")
Sve ovo nalazimo u fascinantnoj novoj knjizi Gilroy was Good for Guinness, autora Davida Hughesa, koja donosi obilje materijala iz arhiva agencije SH Benson u Londonu, koja je 1971. godine misteriozno nestala, da bi se prije nekoliko godina u Sjedinjenim Američkim Državama počela na tržištu umjetnina pojavljivati platna iz toga arhiva.
Pored reklamnog materijala namijenjenog Njemačkoj, u knjizi su i drugi plakati koje je Gilroy u formi ulja na platnu izradio i za druge nacionalne kampanje Guinness piva, koje također nikada nisu realizirane: vidimo tako tukane kako lete iznad Eiffelova tornja, pa iznad kosog tornja u Pisi, Brooklynskog mosta ili Kremlja; grčki i izraelski seljaci vuku kola s konjem (u ovom slučaju zamijenjenog magarcem) u kasnije poznatoj kampanji Guinness for Strength; ljudi iskaču iz šahtova i dižu u zrak ruske i izraelske parne valjke. Tu su još ilustracije automobila, korištenih u guinnessovim reklamama na plakatima i kalendarima, koje pokazuju kako je Gilroy sjajno crtao automobile - ipak, ponavljamo, gledajući sliku Hitlerova šest-cilindričnog službenog Mercedesa s potpisom Congratulations from Guinness (Čestitke od Guinnessa), ili jedne druge njemačke auto ikone naslikane preko pinte Guinnessa s natpisom Volks Wagen - Volks Bier, nameće se razmišljanje o alternativnom svijetu u slučaju da je Njemačka dobila rat. Drugi plakati rađeni su za domaće reklamne kampanje, koje također nisu ugledale svijetlo dana: serija plakata za OlImpijske igre u Londonu 1948. godine na temu slogana My Goodness - My Guinness (O Bože - moj Guinness) (trkač na kratke staze trči s pintom štopericom), Guinness for Strength (Guinness za snagu) (bacač koplja baca koplje izvan stadiona).
David Hughes, koji je pripremio i izdao i sjajnu knjigu A Bottle od Guinness Please,bogato ilustriranu i iscrpnu povijest flaširanja Guinness piva s mnogim dragocjenim podacima (kojoj fali samo indeks pojmova), u knjizi Gilroy was Good for Guinness pružio nam je najpotpuniji pregled Gilroyeva života i djela koji sam ikada vidio. U početku je nisam namjeravao kupiti (a razlog je to što već imam više knjiga o Guinness pivu nego što bi razuman čovjek trebao imati), ali nisam mogao odoljeti nacističkim slikama Guinnessa.
Knjiga donosi i dobar prikaz Gilroyevih portreta, uključujući i portrete nekih članova kraljevske obitelji, te političara i vojnika, poput Churchilla i Eisenhowera. problem je što slike reproducirane u knjizi pokazuju kako Gilroy nije bio baš naročito vješt portretist, u smislu da njegove slike, premda tehnički perfektne, nisu pogađale metu, odnosno više su izgledale kao radovi s natječaja u slikanju što sličnije modelu, dok se na njima ne prepoznaje značaj prikazanih osobnosti. Ako ne znate o kojim se osobama radi, nema nikakvih problema, ali ako znate da bi to trebao biti na primjer princ Charles, onda vidite da nije baš sve na mjestu, odnosno da nije baš pogođen.
Knjiga donosi i jedno otkriće o kojem do sada nisam ništa znao: to kako nakon gubitka Bensonova arhiva Guinnessovih reklamnih kampanja 1969. godine i Gilroyeve odluke da više ne radi reklame za irski stout, pivovara autoru za minuli rad na njihovim reklamnim kampanjama ponudila doživotni honorar od dvije tisuće funti godišnje, što bi u današnjoj protuvrijednosti iznosilo otprilike 27000 funti, što nipošto nije maklo, ali nije ni neka basnoslovna svota za čovjeka koji je bio član Garrick kluba i koji je živio u Holland Park Road, Kensington.
Isto tako, knjiga pokušava otkriti detalje priče o Bensonovu arhivu reklama nakon što je 1971. godine agencija Benson prodana tvrtki Olgilvy and Mather. Nekako je arhiv, uključujući kolekciju Gilroyevih originalnih slika za reklamnu kampanju Guinness piva, i objavljenih i neobjavljenih, kupio ili drugačije dobio u posjed anonimni Amerikanac. A onda su se negdje 2009. godine na američkom tržištu umjetnina počeli pojavljivati dijelovi toga arhiva. S vremenom je na prodaju nuđeno sve više i više platna iz te kolekcije, a dosezala su cijenu od 14 tisuća dolara. Nažalost, dijelovi priče o arhivu razbacani su posvuda po knjizi, što se ne bi dogodilo da je knjiga imala boljeg urednika, koji bi čvršće povezao niti priče. Istom tom uredniku potkrale su se i neke greške, kao što je netočno navođenje imena glumca Kenetha Morea.
Sve u svemu, ako vas zanima Guinness ili pivo kao takvo, knjiga Gilroy was Good for Guinness vrijedna je investiranja dvadeset funti. Na mnogo načina riječ je o razotkrivanju Guinnessa na najbolji način. A oni njemački plakati naprosto su uznemirujući.
Izvor: Zythophile
