Karlo IV. Luksemburški, češki kralj, umro je na današnji dan 1378. godine, a kako nas dana podsjeća Hrvatsko-češko društvo, u Karlovim Varyma, gradu nazvanom po njemu u istoimenoj pivovari kuha se pivo na etiketi kojeg slavni kralj šeretski namiguje, uz slogan pivovare: Vidio sam da žeđate, pa sam se vratio. Vaš Karel.
Grad od pedeset tisuća stanovnika na krajnjem zapadu zemlje, s čuvenim toplicama i slavnim filmskim festivalom, ima i dugačku tradiciju pivarstva, no tamošnja pivovara, nakon više od stoljeća tradicije, likvidirana je 1999. godine, što smo opisali u podugačkom članku. No, prije tri godine ta je tradicija obnovljena, no u kudikamo manjem obimu, a nova pivovara, utemeljena 2012. godine, nalazi se u povijesnom arealu još jedne karlovarske legende - tvornice znamenitog biljnog likera Becherovka, odnosno - Jan Becher, koja je proizvodnju preselila na drugo mjesto. Vlasnik pivovare Karel (opet imenjak glasovitog češkog kralja i cara Svetog Rimskog Carstva) Holoubek potpuno je obnovio povijesni kompleks Becherplatz, a uz pivovaru izgradio je tu i muzej Becherovke.
Na Becherplatzu se nalazi još restoran, nekoliko trgovina i drugi komercijalni prostori. Put nas, piše portal Pivovary.info, s kojeg preuzimamo ovaj članak, prvo vodi u dućan, u kojem se prodaje flaširano pivo. Na tom je mjestu nekad bila tekuća vrpca punionice, po kojoj su cincilikale boce Becherovke, koje su se tu sve donedavno punile. Od simpatične mlade gospođe pak doznajemo tužnu vijest, da od osam vrsta flaširanog piva pivovare Karel IV. trenutno nemaju ni jednu bocu. Sve su prodali, pa se pivo može dobiti samo u pivnici. Zato odlazimo u nekadašnji podrum Becherovke, gdje se danas kuha pivo.
Restauracija je uređena stilski i u njoj imam zadovoljstvo osobno upoznati veoma mladog gospodina pivara Jakuba Dušeka, kojemu su tek 22 godine. Taj se spremno raspričao o svom zanatu i pokazao nam proizvodni pogon. Prvo nam pokazuje tankove i izvorne hrastove bačve od Becherovke, u kojima upravo dozrijeva hrastovo pivo. Za Božić je skuhan blagdanski specijal, za koji je vladalo veliko zanimanje, pa je potpuno rasprodan prije nego je itko očekivao. O proizvodnji i punjenu piva staraju se tek dvojica radnika i jedna to stižu. Punilica je ručna i može napuniti najviše 600 boca na dan. Sa žaljenjem nam ponavlja to što nam je već rekla gospođa u dućanu, da momentalno teškom mukom snabdijevaju pivnicu, da barem tamo bude 11-postotnog lagera Karel. Tako ta ručna punilica trenutno odmara, čekajući da dozriju druge vrste piva.
Pivo se inače puni u boce od pola litre i 0,33 litre, a neke vrste idu i u PET boce od litre i pol. pivovara ima i vlastite gajbe. Gopodin Dušek nam potom pokazuje prostor za fermentaciju, gdje nam pokazuje kako kvasac djeluje u kadama za vrenje. Opremu je isporučila tvrtka Josef Krýsl, s kojom upravo dogovara i neke proizvodne postupke. Tako skrušeno priznaje da kako vrlo mlad čovjek još ne zna sve finese zanata, naročito kad je riječ o začinima i dodacima za poboljšavanje okusa. To je vrlo simpatično i pokazuje njegovu iskrenost.
Pivovara proizvodi i sve traženije pšenično pivo, kod kojeg je proizvodni proces kraći. Nastavljamo prema varionici s dvjema posudama za kuhanje a pokazuje nam i upravljačku jedinicu, gdje kao laici ništa ne razumijemo. Na naš upit da li se u pivovari nalaze i neke izvorne stvari iz nekadašnje Karlovarske pivovare u Rybarima (Rybáři), ne zna odgovoriti. Tu postoji mali muzej, ali tko zna je li tamo nešto iz stare pivovare. Na zidu svoje kancelarije ima tek par starih etiketa.
Pitamo dalje, je li receptura uistinu ista kao kod izvorne jedanaestice Karel? Gospodin Dušek odgovara da je gospodinu Holoubeku pošlo za rukom doći do stare recepture i da se po njoj kuha, ali pivo sasvim sigurno nikad neće biti isto, jer se za trinaest godina, koliko pivovara nije postojala, malo promijenila, a i inače okus piva zavisi od detalja, poput razlike u kvaliteti materijala za proizvodnju. Gospodin Dušek nam dalje povjerava da u pogonu provodi po 16 sati dnevno i da kuće ide jedino spavati. Ni za što drugo nema vremena, ali dodaje da ga posao potpuno zaokuplja i da kuhanje piva u Karlovarskoj pivovari smatra velikim izazovom.
Zanimljivo je a je gospodin Holoubek s Becherovkom kupio i hrastove bačve, koje je tvrtka tu ostavila. Bačve je rastavio i od njih je u restauraciji izrađen dio podova i zidnih obloga, što smatramo odličnom idejom, ali vjerojatno i financijski zahtjevnom.
Ostatak prostora već prolazimo sami i divimo se čeličnom cjevovodu tadašnje Becherovke, koji vjerojatno služi kao grijanje, jer su cijevi na dodir tople. Interijer restauracije je divan. Masivne podne kocke potječu iz vremena dok je tu bila tvornica Becherovke a podrum ima lijepe svodove, stolice i stolovi izrađeni su od masivnog drveta, a na zidovima su naslikane krasne djeve s etiketa piva Karel IV.
I šank je vrijedan svakog spomena, a u konstrukciju šanka uklopljene su također hrastove bačve Becherovke. Obilazak završava za stolom u restauraciji, gdje konačno kušamo pivo, koje nam se čini jednako gorko kao i originalni Karel. No, je li uistinu isti kao nekad, to se ne usuđujemo reći. Ja izvornog Karela znam samo površno izi vremena svoje mladosti, a moj kolega, koji je malo stariji, također nije siguran. No, obojici godi to što je skuhao mladi gospodin Dušek. Cijena od 34 krune (oko 10 kuna) za 0,4 l točenog piva također je prijateljska i pristupačna i domaćem konzumentu. Ipak, kad bi bilo nešto jeftinije, nitko se ne bi ljutio.
Izvor: Pivovary info
