Pozivanje na tradiciju uvijek je jaka i važna referenca, koja sugerira pouzdanost i kvalitetu, jer – ako je netko dugo opstao u raljama tržišta, mora biti dobar, pomislit će svatko kad pročita da je neka pivovara već šestu generaciju u rukama te i te obitelji. Baš u pivarstvu to je toliko uvriježeno da čak i one pivovare osnovane lani na etiketu ponosno stavljaju natpis Brewed since...
Naravno, to niti izdaleka nije jedini, pa ni rijedak nonsens u branši – evo, recimo, velike pivovare također inzistiraju na dalekom datumu utemeljenja svojih firmi i u svojim sloganima hvale se dubokom starošću, ali istovremeno svakih par godina peglaju image novom etiketom, novim reklamnim porukama ili kompletnim „rebrandingom“, čak i ako u prodaji i uopće u poslovanju pivovare nema nikakvih problema.
Isto tako, posljednjih desetljeća industrijske pivovare masovno napuštaju nekadašnju ideju o standardiziranoj boci, koja je značajno pojednostavljivala i pojeftinjivala povrat ambalaže, pa kreiraju drugačije politre ili na nekom od flaširanih standarda dodaju reljefni tisak e kako bi se njihova boca mogla zamijeniti samo za istu takvu i nijednu drugu...
No, postoji sasvim drugačija, dijametralno suprotna, praksa.
„Pivovara Karlsberg iz njemačke pokrajine Saarland oprašta se od stubbi boce od 0,33 litre (zvane i steinieform – to je ona široka, niska boca koja se prema vrhu stepenasto sužava) za svoju ponudu specijala i sada svoja pšenična piva (weizen), svijetla piva (helles) i podrumska piva (kellerbier) puni samo u euro boce od pola litre“, čitamo ovih dana na njemačkim portalima. „Prema našoj procjeni, glavna prodaja specijalnih pivskih marki je u ambalaži od pola litre, zbog čega našu ponudu posebnih uvaraka prebacujemo na politrenu euro bocu, koja je popularna među potrošačima“, objašnjava Markus Meyer, direktor tvrtke Karlsberg Brewery za Beverage News.
Sredinom šezdesetih zajedno s drvenim sandukom u povijest odlazi i visoka boca s patentnim porculanskim zatvaračem i za dugo vremena je zamjenjuje takozvana euro boca, tubasta, trbušasta (u nekim opisima i – gomoljasta) politrena boca, zvana i boca za mlijeko koja na tržište dolazi u novotariji – plastičnoj gajbi s dvadeset pregrada. Ta boca preplavila je europsko tržište piva i dominirala policama sve do kraja osamdesetih, kada na scenu stupa elegantna, vižljasta „vichy“ boca, koja je po mjestu izuma (Sjeverna Rajna – Vestfalija) nazvana NRW. Nova boca, kojoj se kasnije pridružila i „long-neck“ boca smatrala se više cool od zdepaste euro boce, pa je zavladala svekolikim pivskim prostorom, unatoč prvobitnom otporu pivopija, koje su smatrale da je euro boca najprimjerenija ambalaža za dragocjenu tekućinu, te su je branili iz sentimentalnih razloga.
A neki i obranili. Kako je svaka promjena formata boce povezana i s velikim investicijskim ulaganjima u linije za punjenje, neke pivovare ostaju na starim bocama, ta je tako više pivovara u Njemačkoj, sve vrijeme zadržalo euro bocu. No, uz male pivovare učinile su to i neke veće, poput bamberške pivovare Heller koja proizvodi famozno dimljeno pivo Aecht Schlenkerla Rauchbier. Za tu i još neke nacionalne pivovare kao što su Augustiner ili Tegernseer Brauhaus, zadržavanje tradicionalne euro boca postalo je obilježje s velikom identifikacijskom vrijednošću. Ponekad neke velike pivovare poput Erdingera pune neko od svojih piva u euro boce iz razloga nostalgije ili su, poput Hasen-Bräu iz Augsburga (Radeberger grupa) ili Ayingera, prebacili većinu ili cijeli asortiman natrag na ovu bocu.
Kod nas nije zabilježen takav slučaj, iako je odlična prilika za to bila recimo lanjska proslava 75. rođendana koprivničke Podravke, kada je za prigodni domjenak skuhano pivo Podravka, koje je bilo prilično popularno u drugoj polovici osamdesetih. Remake je pak obuhvaćao etiketu i navodno recept, dok boca, nažalost, nije bila originalni euro, nego sada standardni long neck.
Brojne pivovare srednje veličine u Njemačkoj ponovno uvode euro bocu iz nostalgičnih i sentimentalnih razloga. Osim toga, niže euro gajbe povećavaju mogućnosti skladištenja zbog lakšeg slaganja... Uglavnom, sve potvrđujući onu mudroliju o stalnom ponavljanju mode i politike, u Njemačkoj se vratila „moda“ euro boca u iznenađujuće velikoj mjeri. Benediktiner, Paulaner, Spaten, Hofbrähaus, Gold Ochsen Brauerei iz Ulma, Bayreuther Hell, Berg Brauerei, Helles Pülleken iz Veltinsa, Engelbräu, Uttendorf Märzen, Kurpfalzbräu,.. ma, da ne nabrajam, njemačke su pivovare poludjele za euro bocom, koja uzima toliko maha da pomalo postaje i ultimativni hipsterski dodatak.
Ilustracija – reklamna kampanja Pivovare Daruvar s početka devedesetih godina s euro bocama
