Toulouse Lautrec

Danas je točno stoljeće i pol od rođenja genijalnog francuskog slikara Toulousea Lautreca. Podsjeća na to i internet pretraživač google svojim dnevnim doodleom. A na nama je da vas podsjetimo da je druga polovica devetnaestog stoljeća i prijelaz u dvadeseto vrijeme kada je platnima francuskih slikara carevalo piće, uz ostala i pivo.

Kad su Monet, Renoir i Pissarro udarali temelje slikarskom pravcu koji će tako snažno protresti umjetničku scenu da će to imati razmjere revolucije, dakle potkraj šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, Henri Toulouse Lautrec praktično je tek prohodao, rođen je naime 1964. Iako ga je većina korifeja impresionizma nadživjela (umro je sa svega 37 godina, uništen alkoholom i sifilisom), ne spada u njihov krug. nego pripada postimpresionizmu i secesiji, ali je od njih naslijedio interes za parišku svakodnevicu, pa se i na Lautrecovim slikama nalazi mnoštvo prizora iz caféa, a on ide i korak dalje, pa zaviruje u bordele i slika mnoge portrete prostitutki.

Impresionisti su svijetu umjetnosti u amanet ostavili uz ostalo i portretiranje piva kao svoju užu specijalnost, koja se sjajno uklopila u njihovo istraživanje odraza svjetlosti u vodi, na čemu je i utemeljeno stvaranje njihova slikarskog izričaja.

Francoise Cadvin u svojoj knjizi Manet o pojavljivanju piva kao društvenog fenomena i predmeta zanimanja impresionističkih majstora kista piše: „...pivovare se množe, pivo, koje je prije rata bilo piće seljaka, postaje ugledan napitak. Sjedeći s čašom piva pred sobom, Manet je promatrao život ulice, i razmjenjivao mišljenja sa svojim kolegama iz umjetničkih krugova." Zaista, čaša piva u ugodnom ozračju caféa je upravo taj ugođaj u kojem Manet najradije raspravlja sa sebi ravnima, kao što su Degas, Monet, Zola i Astruc. Prije rata, najdraži mu je bio Café Guerbois. Tijekom 1870-tih godina sjedio je u više njih, uključujući Café de Bade, Pavards Rotisserie, Brasserie de Reichshofen i Nouvelle Athenes na trgu Pigalle. Nikakvo čudo onda, da je pivo bilo tako važno u njegovu radu, piše Gregg Smith u članku Beer Makes An Impression, u časopisu All about beer iz 2004. godine.

Na platnima i, kasnije, plakatima, Toulousea Lautreca doduše nema (puno) piva, no tu su mnoge scena iz barova, caféa, restorana, klubova, terasa, a u ono vrijeme pivo je uvijek bilo tu negdje. Eksplicite Lautrec najviše ovjekovječuje apsint, to zeleno alkoholno zlo, koje je, nakon Edgara Degasa i njegove Čaše apsinta, postalo čestim motivom ondašnjih slikara.

I evo što o velikanu kista kaže wikipedija: Henri Marie Raymond de Toulouse-Lautrec-Monfa (Albi, 24. studenog 1864. - Malrome, 9. rujna 1901.), francuski slikar i grafičar postimpresionizma. Kao dječak je slomio obje bedrene kosti: u 13. godini desnu te godinu poslije i lijevu. Ti prijelomi nisu pravilno zarasli. Od 1883. studirao je u Parizu, no na njega utječu impresionisti, pasteli Edgara Degasa i japanski višebojni drvorezi. U krugu boema na Montmarttreu stalan je posjetitelj kavana, kabareta, cirkusa i javnih kuća. Opčinjen pokretom, crta likove konja, igrača, igračica i akrobata, ali njegov lucidan duh ispunjen gorčinom utječe da ih svojim oštrim potezima hvata u trenutku kada dobivaju neobičan, groteskni izgled.

Lautrec nas uvlači i u svijet žena iz javnih kuća. U njihovim portretima naglašava ono što je osobno u držanju ili igri svake od njih. Crtajući taj svijet i polusvijet ostvaruje kroniku alkoholiziranoga, erotičnoga i morbidnog ambijenta pariškog fin de sièclea. Oko 1893. godine počinje rad na višebojnoj litografiji, izvodeći portrete i karikature, a posebno plakate (prva djela visoke likovne vrijednosti u ovoj struci), s figurama varijetetskih artista. Umro je u 37. godini rastrojen alkoholom i sifilisom.

Njegovi plakati privlače pozornost gledatelja i prenose mu informacije u samo nekoliko sekundi gledanja. Npr. na plakatu predstave Divan Japonais (Japanska diva) iskoristio je dvodimenzionalni tretman, velike plohe jedne boje i jake efekte uzoraka koje je zapravo preuzeo iz Japanskih drvoreza. Japanska umjetnost je i prije, u 1850-ima, utjecala i na Degasa i Maneta. Bio je majstor prenošenja pokreta i atmosfere uz samo nekoliko poteza kista ili pera. Lautrec je koristio slične tehnike da prikaže duh Pariškog života 1890-ih. Slikao je glazbene kavane i kabaree, dvorane i njihove zvijezde izrazitog karaktera (čak iskarikirane), cirkus, bordele i hipodrome.