Po bespućima virtualne zbiljnosti ovih dana švrlja bizarna vijest o tome kako su kustosi nizozemskog muzeja LAM jedno umjetničko djelo spašavali vadeći ga iz smeća, kamo ga je bacio revni muzejski radnik, misleći da se radi o otpadu. Umjetničko djelo All The Good Times We Spent Together francuskog autora Alexandrea Laveta se, naime, sastoji od dviju zgužvanih limenki belgijskog piva Jupiler.
No, to nije sve. Ne samo da dotično umjetničko djelo izgleda kao dvije prazne i zgnječene limenke piva, belgijskog piva Jupiler, i ne samo da to uistinu i jesu dvije stare, ispražnjene i zgužvane limenke piva, samo pomno ručno oslikane akrilnim bojama i izložene u muzeju. nego su izložene u liftu. To je – objasnit će kasnije stručnjaci, u novije vrijeme uobičajena praksa, jer muzeji žele svoje posjetitelje iznenaditi, pa eksponate postavljaju na neobičnim mjestima.
Ne znam kako je s posjetiteljima, ali muzejske šljakere su itekako iznenadili, pa je jedan, sve pitajući se kakva je to bagra pila pivo u muzeju i još prazne limenke zgnječila i odbacila u dizalu, uredno pokupio otpadnu ambalažu i smjestio je tamo gdje se već smještava odbačena pivska ambalaža – u kantu za smeće.
Kustosica Elisah von den Bergh primijetila je nestanak limenki kad se vratila s pauze. Izvadila je umjetničko djelo iz kante za smeće neposredno prije nego što je trebala biti ispražnjena. Dakle, u posljednji čas. „Sada smo rad premjestili na tradicionalniju lokaciju na postolje, kako bi se mogao odmoriti nakon svoje avanture“, rekla je.
Ravnatelj muzeja iz nizozemskog grada Lissea Sietske van Zanten najavio je da će limenke na sadašnjem mjestu ostati samo kratko vrijeme. „Moramo dobro razmisliti kamo ćemo ih dalje odvesti,“ objavio je na web stranici Muzeja. On je i opravdao stalnog muzejskog tehničara, koji je izazvao svu pomutnju, rekavši da je on samo radio svoj posao.
Nije to prvi put da se umjetnička djela zamijene za smeće i završe u kanti, kaže portal njemačkog tjednika Spiegel, i podsjeća kako je 1982. godine Joseph Beuys u svom studiju priredio instalaciju Masni kutak – pet kilograma maslaca postavio je na pet metara visine, a nakon njegove smrti četiri godine kasnije nasljednici su instalaciju bez milosti izbacili. Sličnu sudbinu doživjela je i instalacija umjetnice Romane Menze-Kuhn u Mannheimu. Čistačica u galeriji njezino je djelo Wohnung 6/2016 koje se sastojalo o zgužvane termo folije smatrala otpadom, pa ga je smjestila tamo gdje otpadu mjesto.
