Samostanski pivari Eduarda Grütznera
Samostani i pivo su usko i čvrsto povezani pojmovi, a neki crkveni redovi su i poznati upravo po pivu koje su kuhali. Stoga ne čudi da je i u likovnoj umjetnosti ostalo dosta svjedočanstava o samostanskom kuhanju piva, a jedan od slikara koji su u tom prednjačili je Eduard Grützner, njemački umjetnik, poznat po seriji slika redovnika koji kuhaju ili piju pivo.
Eduard Grützner rođen je 1846. godine u mjestu Velke Karlovice kod Nyse u Gornjoj Šleziji u današnjoj Poljskoj. Tamošnji župnik često je posjećivao dom njegovih roditelja, a njegov otac bio je istaknuti član crkvene zajednice. Župnik je rano prepoznao Eduardov dar za crtanje i poticao ga, pa je ovaj crtao sve što mu je došlo pod ruku. Upravitelj vojvodstva u susjedstvu dao mu je papire, a župnik je pomogao da se Eduard upiše u gimnaziju u Nysi, a 1864. se uz pomoć izvjesnog arhitekta Hirschberga upisuje u privatnu umjetničku školu Hermanna Dycka u Münchenu. Tu se nije dugo zadržao. Već na prvom semestru prebacio se na klasičnu umjetničku školu kod Johanna Georgea Hiltenspergera i Alexandera Schröhubera, gdje se izučavala estetika antike. Slijedeće godine Grützner studira slikarstvo u klasi Hermanna Anschütza na minhenskoj akademiji, a u međuvremenu se uključuje i u klasu Carla Theodora Pilotyja, koji okuplja ambiciozne umjetnike sa svih strana svijeta - iz Mađarske, Rusije, Grčke, Njemačke i Poljske. Na akademiji Grützner ostaje tri godine.
Godine 1870. počinje raditi u vlastitom ateljeu u Schwanthalerstraße 18 u Münchenu, radeći jednu sliku za drugom. Bio je vrlo uspješan i napravio veliku karijeru, o njemu su pisale novine, a odlikovan je najvišim odlikovanjima, te dobio titulu viteza. Skupljao je umjetnine, prvenstveno njemačke kasne gotike i rane renesanse. U posljednjem desetljeću života proširio je svoju kolekcionarsku aktivnost na srednji vijek, a skupljao je i umjetnine s Dalekog Istoka, naročito one najstarije.
Grützner je 1874. godine oženio Barbaru Link, koja im je dvije godine kasnije rodila kći, a deset godina od vjenčanja umrla. Godine 1888. ženi Annu Grützner Wirthmann, kći zapovjednika garnizona, a kratko potom umire njegov sin Karl Eduard. Drugi brak nije bio naročito uspješan, a njegova 17 godina mlađa supruga kasnije ga je napustila i otišla s nekakvim bečkim pjevačem.
Njegova kolekcionarska strast nagnala ga je da proučava kinesku filozofiju i da nauči japanski, a na njegovim slikama može se naći i lik Bude. Smatran je jednim na najvažnijih minhenskih slikara druge polovice 19. stoljeća. Slikao je i kardinale asketskog lika, a najčešći motiv bili su redovnici s vrčevima piva ili pivarskim alatom. Neke od mnogobrojnih pivskih slika naslikane su po istom modelu, odnosno prikazuju istog redovničkog pivara. Umro je 2. travnja 1925. u Münchenu.
