Mnogo je i premnogo onih koji se drže režima po kojem ljeti piju pivo, a zimi gemišt. Svjesni smo da se po logici stvari ljeti i za lijepa vremena popije puno više piva nego zimi i kad pada kiša, ali ipak nastojimo razbiti predrasudu po kojoj je pivo sezonsko piće. S druge strane, tvrdimo da je svako pivo sezonsko piće, jer svako od njih naročito paše u određeno doba godine. Naravno, i proljeće ima svoje karakteristične pjenušave napitke.
Priča o proljetnom pivu vodi nas u Njemačku, jednu od izrazitih pivskih velesila, zemlju u kojoj je pivo duboko ukorijenjeno u nacionalnu tradiciju i kulturu. Kod njih je to tako izraženo i naglašeno, da je ušlo i u literaturu, pa tako i profesor Vladimir Marić u svojoj knjizi Pivo tekuća hrana piše kako Bavarci imaju jednu vrstu piva za jutro, drugu za poslijepodne. Određenu vrstu piva piju zimi, a drugu opet u proljeće. U Bavarskoj se čak smatra da godina ima pet godišnjih doba, a ono prekobrojno je doba proljetnog „bock“ piva, koje ima i svoje posebne promocije, obično u svibnju i obično na brojnim festivalima toga piva u znaku jarca. Za to pivo koje mnoge zna začuditi svojim neobičnim imenom (bock naime na njemačkom znači jarac) i slikom jarca koja se često nalazi na njegovoj etiketi, znaju reći i da je to proljetno ili majsko pivo, pa se nerijetko koristi i naziv Maibock štono bi se reklo – svibanjski jarac. Smatra se i da je to ime povezano s karakterom toga piva, kog krasi intenzivan miris, intenzivan okus, intenzivna boja i velikih sedam, pa i više posto alkohola no veza toga piva s jarcem ipak je u stvarnosti drugačija i zapravo prozaična.
To je pivo, nastalo na sjeveru Njemačke, naročito u gradu Einbecku u Donjoj Saksoniji, bilo veoma traženo i izvozilo se čak u Italiju, a naročito popularno bilo je na jugu Njemačke, u Bavarskoj, a da bi moglo izdržati dug put kuhano je s više slada, što je rezultiralo punim tijelom. težinom i visokim udjelom alkohola. U Münchenu su to pivo zvali Einpokischer, odnosno Einpocker a naručivalo se kao Einpock, odnosno Einbock, pa posljedično Ein Bock što u prijevodu znači skoro pa Deder ovamo jednog jarca.
U Bavarskoj je pivo bilo tako slavno da se ubrzo počelo tamo i proizvoditi u pivovari Hofbräuhaus u Münchenu, te mnogi danas smatraju da je baš najjužnija njemačka pokrajina postojbina toga pivskog stila, koji je tijekom vremena dobio niz varijacija na temu, a najpoznatije su doppelbock i eisbock.
Još je jedan pivski stil striktno vezan uz proljeće – Märzenbier, odnosno ožujsko pivo koje je sredinom 19. stoljeća nastalo u Beču kao bečki lager. To pivo također ima niz izvedenica, a jedna je i Märzenbock. Ovo pivo ne treba brkati sa Žujom, to jest Ožujskim pivom Zagrebačke pivovare, koje je to samo po imenu, što ga baštini iz nekih vremena kada je vjerojatno i pripadalo dotičnom stilu.
Nekada je u ožujku sezona kuhanja piva dolazila do svog vrhunca. Naime, dok još nije bilo frižidera koji su osigurali sigurno čuvanje piva od kvarenja tijekom ljetnih mjeseci i pasterizacije, termičkog postupka koji je produžavao trajnost piva, pivo se, pojednostavljeno rečeno, kuhalo zimi, da bi se pilo ljeti. Kuhanje piva u ožujku bilo je karakteristično i za češke pivovare, koje se također mogu pohvaliti duuuuugačkom tradicijom. Dapače, kod starih Čeha to je bilo omiljeno pivo, kojem su pripisivali posebnu moć.
Česi su pivo ove vrste pod utjecajem njemačkog nazivali marec, mařec, ili pivo marcové (martovsko), no imaju i svoj naziv za ovo pivo – brezňák, prema nazivu březen za mjesec ožujak. „Najbolje vriju žitarice o ravnodnevici proljetnoj, kada se priroda najviše kreće i djeluje uz pomoć i pod utjecajem nebeskih tijela, te sve pupa, klije, oživljuje i obnavlja se, svu snagu time upija i uz pomoć vlage ili kiše zemlju čini sposobnom za to; budući da proljetna kiša ima najsuptilniju sol dublje prožima zemlju i dugo se u njoj zadržava, pa tako cijelu godinu voda u vrijeme ravnodnevice sabrana u svojoj cijelosti sačuvana biva, dočim voda sabrana u drugo vrijeme, brzo propada. Otud i pivo martovsko veću silu ima i dulje traje, negoli pivo u drugo doba vareno,“ kaže zapis iz starih pučkih kalendara.
U srednjevjekovnoj Bavarskoj, a potom i u Češkoj, kuhalo se takozvano „posljednje pivo“, kako se zvalo posljednje pivo skuhano prije Jurjeva, blagdana svetog Jurja (24. travnja), kada je nastupala zabrana kuhanja piva, koja je svake godine trajala do Miholja (29. rujna). Razlog toj zabrani su bili česti požari u pivovarama, jer se pod kotlovima za kuhanje piva ložila vatra, pa je tijekom ljetnih vrućina to bilo iznimno opasno.
Dakle, puno je pjenušavih razloga da nas obraduje dolazak proljeća, godišnjeg doba u kojem se budi priroda, u kojem sve buja i rađa se novi život.
Na kraju, i nipošto ne manje važno, rano proljeće je i vrijeme rođenja našeg portala, pa eto dobre prilike da se višestruko veselimo.
Proljeće u moju čašu slijeće...
