Pjenušava satira
Kad sam počeo natucati njemački i stao zalaziti u knjižnice diplomatskih predstavništava zemalja njemačkog govornog područja, oduševljeno sam gutao satirične magazine Pardon, Nebelspalter i Eulenspiegel. Kasnije sam otkrio da je nekad davno postojao još jedan - Simplicissimus s mnogim sjajnim karikaturama o pivu.
Otišavši na studije u Zagreb ponio sam sa sobom i vrelu sklonost humorističkom i satiričkom tisku. Bila je sredina sedamdesetih godina, dakle vrijeme izvrsnog časopisa Kerempuh, koji je na krilima slave svoga prethodnika Paradoksa bez premca prednjačio u inače bogatoj ponudi smiješnog štiva. Dok je u Hrvatskoj puk uveseljavao narečeni Petrica, u Ljubljani je izlazila Pavliha, u Beogradu glasoviti Jež, a čak je i koprivnička Podravka uz redovni tvornički list tiskala i humorističke novine Feferon. Na kioscima se mogao kupiti engleski Punch i ruski Krokodil, a malo kasnije, kad sam se počeo družiti s daruvarskim Česima lepeza se proširila za magazine Dikobraz i Rohač, a tu negdje bljesnuo je i posljednji veliki hrvatski smiješni list - Berekin.
Ali, nije bilo do Nijemaca. Tamo šaljiva štampa ima nevjerojatno dugu tradiciju. Satirični tisak počeo je bujati nakon ožujske revolucije 1848. godine, kada kreće i Eulenspiegel, koji postoji i dan danas, a samo u Berlinu izlazilo je - slovom i brojkom! - trideset i pet satiričnih listova. Švicarski Nebelspalter počeo je izlaziti 1875. godine i izlazi i dan danas, a rečeni Pardon pred čitatelje je izlazio točno dva desetljeća, od 1962. do 1982. godine, dosežući nakladu od 320 tisuća primjeraka. Godine 2004. ponovo je pokrenut istoimeni magazin, ali i on se gasi nakon tri godine.
Da su Nijemci narod pivopija vidi se dakako i na stranicama šaljivog tiska, najviše ipak u tjedniku Simplicissimus, koji je izlazio od 1896. do 1944., te od 1954. do 1967. godine, i koji smo na našoj stranici temeljito predstavili u članku o minhenskoj boemi. To je bio list poznat po žestokoj i beskompromisnoj kritici, naravno proturežimski nastrojen a u dugoj povijesti valjda nije bilo urednika u listu koji nije robijao zbog objavljenih članaka i karikatura. Posebnost tih novina velikog formata, koje su tjedno donosile dvanaest stranica šala, bile su karikature na cijeloj stranici, u kojima je dolazio do izražaja vrhunski grafički stil toga izdanja, a mnoge od njih donosile su zgode iz brojnih minhenskih pivnica. Simplicissimus ima i sjajnu web stranicu na kojoj možete prelistati sve brojeve do 1944. godine, a nešto od pjenušave satire objavljivane na stranicama njemačkog šaljivog tiska nudimo vam i mi. Tek kao informaciju o tome kako se uz pivo i humor moglo lijepo živjeti i u vremenima koja su bila sve samo ne lagana.
