Pivo nije ni muško ni žensko

Počelo je. U oglasima za posao, u kojima je uobičajeno da se traži osoba određenog spola, ili ne traži, pa se u zagradi napiše „muško, žensko“, sada se navodi i treća opcija. Njemačka je, recimo, treću mogućnost (dritte option) uvela službeno još prije pet godina, a u Australiji, Nizozemskoj i drugdje su pravni presedani postavljeni još puno prije.

Zapravo je svjesnost da su dva roda malo poznata od prapovijesti – i u Mezopotamiji, i u Egiptu, i u staroj Grčkoj, svuda su imali izraz za one koji nisu ni muškarci ni žene, a Izrael je imao čak šest kategorija osoba prema spolu. Uglavnom su oni koji su osjećali da ne pripadaju nijednom od pretežna sva spola to držali među svoja četiri zida, no današnje posvemašnje oslobođenje širom otvara vrata trećoj spolnoj varijanti, pa je ona čak dobila članak i na poslovično rigidnoj hrvatskoj wikipediji.

U čudesnom svijetu pjenušave tekućine, međutim, treći spol nije potreban. Kao što to često i prečesto vidimo, i dva su puno. U klasičnoj predodžbi jednostavnih zajapurenih mužjaka, pivo je stvar muškaraca koji uzgajaju sirovine, žanju ječam i beru hmelj, kuhaju zlatni sok i, dakako, piju ga, a na ženama je da raznose krigle po krčmama i da u pivskim reklamama budu lijepe i po mogućnosti razgolićene.

U nomenklaturi pivarskih zanimanja sva su radna mjesta u muškom rodu, pa i sedamdesetih godina, na primjer, iz kojih potječe naša naslovna ilustracija, Češke pivovare i sladare – područno ravnateljstvo Prag objavljuje oglas za radna mjesta u pivarstvu u kojem kaže: Momci, zovemo vas u svoje redove! Momci, a ne cure, ne ni momci i djevojke! Samo momci! I to se naprosto podrazumijevalo.

Džabe je ukazivati i ikome pred nosom listati debele tomove povijesnih knjiga u kojima je zapisano da je od sumerske boginje Ninkasi preko Katarine von Bora do današnjih vrsnih crafterica svekolika historija vrvjela od pivarica, te da je većim dijelom povijesnog toka kuhanje piva zapravo bilo ženska, a ne muška stvar. Mnogo će i premnogo piva proteći pipama dok se ta istina prihvati i dok mačo populacija primijeti da žene sve više ruku pod ruku sa svojim partnerima i partnericama piju pivo i da su u stvarima piva potpuno ravnopravne s muškarcima suprotnog spola.

Ali što se samog piva tiče, tu je sve potpuno jasno i tu barem nema nikakvih nedoumica – pivo je, naime, oduvijek srednjeg roda. To pivo! Doduše, u regionalnom izričaju i u žargonu mnogi pivoljubac će posegnuti za ženskim rodom i naručiti pivu, ili pivicu, valjda po onoj logici da ono što muškarci toliko vole mora biti žensko. A, ruku na srce, nejedan delija će na šanku zatražiti i pivkana, dakle muškića. Ipak, sve to ostaje u sferi uličnog govora i pošalica, dok je onaj književni jezik nedvosmislen – pivo je srednjeg roda!