Pivo koje ima budućnost

Negdje oko pola šest kod hotela Osijek, na desnoj obali Drave brojna skupina pivopija slušala je priču o pivovari Kajetana Šepera, koja je do prije kakva četiri desetljeća stajala na tom mjestu. U isto vrijeme koji kilometar dalje, na lijevoj obali rijeke šator kod katakombi treštao je od muzike i dobrog raspoloženja. A bio je to tek početak.

A i taj je početak imao svoju pretpovijest - već u tri poslijepodne pod čador Osječke pivovare sjatilo se petstotinjak prijatelja, poslovnih suradnika, visokih gostiju, sponzora i novinara na svečanost otvaranja Trećih dana prvog hrvatskog piva. Obratila im se direktorica pivovare Ivana Panak, vedra i nasmiješena i najavila a će se tradicija fešta na lijevoj obali nastaviti uz najstarije hrvatsko pivo, a gazda Ivan Komak se potrudio da dođe do svakog gosta i uvjeri ga da su crni dani pivovare stvar prošlosti da će sada crno biti samo pivo, a neće manjkati ni onog svijetlog... Uvjeren je u to i saborski zastupnik Josip Salapić, koji je zajedno s direktoricom Ivanom Panak feštu otvorio ispijanjem prvih čaša Osječkog piva.

Slijedila je sjajna zabava uz program koji su priredili tamburaški orkestar društva Dora Pejačević, osnovna glazbena škola Kontesa Dora i mješoviti pjevački zbor Ad Libitum, svi iz Našica i uz također sjajnu teletinu ispod peke, a za to je vrijeme moje pivsko pravovjerje još oho-ho puta stavljeno na kušnju, jer je moderator ne samo inzistirao na tezi da je Osječko pivo „prvo hrvatsko pivo" nego je par puta dometnuo kako je Osječka pivovara „najstarija hrvatska pivovara." Misli valjda, da ako je to prvo hrvatsko pivo, onda je pivovara koja ga kuha - logično - prva hrvatska pivovara. Zaboravlja, da stvari obično nisu onakve kako izgledaju. Inače sam bio siguran da ću iznevjeriti svoje prijatelje, koji mi stalno govore, da napišem nešto o tom ne baš najsretnije odabranom sloganu koji osječku pivovaru promiče u kuhaonicu prvog hrvatskog piva, a sada evo i u najstariju tvornicu piva u državi, jer bih, kao ja, budući da živim u Daruvaru, morao na to reagirati. Ma, možda bih morao, ali - čemu? Istina je, naime, da ne postoji stariji pisani trag o proizvodnji piva u Hrvatskoj, od onog notornog poreznog izvještaja iz 1697., koji dokazuje da je izvjesni gospodin Bauer platio porez na kuhanje piva, ali može li današnja pivovara, izgrađena sedamdesetih godina prošlog stoljeća, premda pravna slijednica Šeperove pivovare, osnovane 1856. godine, polagati pravo na to nasljeđe?

Naime, u svjetlu ove priče, nema nikakve sumnje da bismo Osijek mogli nazvati gradom prvog hrvatskog piva, no da li je to baš Osječko pivo, i ima li ikakve veze s tim današnja Osječka pivovara, tu je situacija malo složenija. Ja na ta pitanja ne umijem odgovoriti, ali nemam nikakvih dvojbi oko toga da ono što rade na obalama Drave, i lijevoj i desnoj, vraća vjeru u zlatni sok, i dokazuje da najistočnija hrvatska pivovara kroči stazom boljitka. A o tome kako je to sve počelo i kako je pjenušavi napitak slavonsko-baranjske metropole prošao put od Bauera, preko Šepera do Komaka, znatiželjnici mogu doznati od Mislava Pavoševića, turističkog vodiča iz udruge Putovanja Slanijom, koji je osmislio i vodi osječke pivske ture. One počinju tamo gdje je gospodin Kajetan izgradio svoju pivovaru, pa vodi do Eseker centra, do osječke katedrale, prvog hrvatskog tramvaja, korza, Sakuntala parka, kina Urania, Europske avenije, Trga Svetog Trojstva i lijeve obale Drave, odnosno katakombi, odnosno šatora Osječke pivovare.

Umornih nogu svi dakako jedva dočekaju da sjednu i potegnu hladno pivo, u atmosferi, koja je već dobrano zagrijana. Prvog dana zagrijavao ju je Slavonia Band, drugog Ravnica, večeras pozornicom vladaju Zvona, sutra Slavonske lole, a u nedjelju, kada Dani prvog hrvatskog piva završavaju Prijatelji. Na osječkim portalima ima dosta primjedaba na odabir tamburaške glazbe kao zvučne podloge druženju uz pivo, pivopije traže da se u program vrati rok glazba, koja je bila ravnopravna tamburašima, dok se održavala priredba Jesen uz Osječko, koja je prethodila Danima prvog hrvatskog piva. No, za sada je ovako, a rokeri i ljubitelji drugih urbanih žanrova na svoje mogu doći u pivskom tramvaju, koji svakodnevno vozi pivopije ulicama Osijeka uz kulisu disko glazbe, hip-hopa, techna, housea, arenbija... Tramvaj party traje od 20 do 22 sata, a vožnja počinje na remizi, te se nastavlja Donjim gradom, Jugom 2 i Višnjevcem, te natrag do remize. Ulaz na party je besplatan, ali se valja pobrinuti za ulaznice, pošto je broj mjesta poprilično ograničen. Ulaznice smo, kao jedan od medijskih pokrovitelja dijelili i mi na našem portalu, a prisutni smo pod šatorom kod katakombi i s banerom, uz koji su nam ljubazno pozirale konobarice, obučene u odore, koje blago podsjećaju na narodnu nošnju.

Organizatori su se pobrinuli i za one koji su pravilno odlučili svoje automobile ostaviti kod kuće, pa je osigurana besplatna autobusna linija na relaciji Billa - Sjenjak - Katakombe - šator. Autobusi voze od pola devet svakih pola sata, sve do dva ujutro, do kada traje program pod šatorom. A pod šatorom, bez obzira na to što se dešava na bini, jedno je sigurno - uz podnošljive cijene lijepo ćete pojesti, a za deset kuna popiti jako dobro pivo, svijetlo ili crno, po ukusu. „Priča o prvom hrvatskom pivu - Osječkom pivu, priča je o ponosu, tradiciji i majstorstvu pretočenom u najmilije piće. Priča je to o više od tri stoljeća dugoj pivarskoj tradiciji u Osijeku, posvećenoj proizvodnji originalnoga Osječkog piva od vrhunskih sastojaka. Priča o kristalno čistoj vodi iz vlastitih zdenaca, najkvalitetnijem ječmu, kukuruzu i hmelju, o obilju ljubavi i prstohvatu slavonskog ponosa, jedinstvenim sastojcima koji čine okus prvog hrvatskog piva." Tako je na otvaranju ovogodišnji Dana prvog hrvatskog piva govorila direktorica Ivana Panak i nema razloga ne prikloniti se toj tvrdnji i ne podržati ovu priču. Posebno ako pivo i dalje bude onakvo, kakvo se toči ovih dana pod šatorom, jer to je pivo uz koje se ne treba bojati za budućnost pivovare u gradu na Dravi.