Proslaviti dvadeseti rođendan jedne udruge građana mali je korak za čovječanstvo, ali je zato ogroman korak za čovjeka, druga i pivopiju, koji dotičnu družinu prati od kolijevke do danas. Toliko velik da su se mnogi jedna i prepoznali na fotografijama s prvih akcija Društva. Riječ je o Društvu prijatelja piva, koje je sinoć obilježilo dva desetljeća postojanja, a ujedno i isto toliko godina rada curling kluba Čudnovati čunjaš, koji čine isti oni ljudi i pivopije.
„Mi smo upravo odradili skupštinu na kojoj sam izabran za novog predsjednika, i za starog,“ svečano je objavio Neven Pufnik Puf, novi-stari predsjednik Društva prijatelja piva, a razdragano mnoštvo je ovu objavu popratilo ovacijama i uzvicima „Predsjednika za predsjednika!“ „Tim povodom,“ nastavio je Puf, „svi imate besplatno pivo!“
Naravno, ta galantnost nije posebno teško sjela na Pufov buđelar jer je pivo sinoć ionako bilo besplatno, odnosno nije se posebno naplaćivalo, jer su sudionici organizaciju fešte financijski pomogli dobrovoljnim prilogom.
Cijela večer protekla je u istom tonu – ležerno, zabavno, neobavezno, prijateljski, duhovito i pjenušavo. I to je ujedno bilo sve od govorancije i uopće službenog obraćanja – ostalih nekoliko objava bile su servisne informacije koje su se ticale piva koje je upravo spojeno na pipe i repete za kobasice. Tako je Puf objavio da je iz pipa upravo potekla APA iz Nove runde te je pozvao žedni puk da svakako proba maibock iz iste pivovare, skuhan u kolaboraciji s mađarskom craft pivovarom First. To pivo jantarne boje sa 6,3 posto alkohola odaziva se na ime Second Round: Dance.
Osim Nove runde i zadarska zadružna pivovara Brlog donirala je dva piva, a također je i Zmajska poslala kegove s dvjema vrstama (pale ale i Therapy) a Primarius je zavrtio taj Ringišpil u našoj glavi...
Večer je zamišljena kao ležerno druženje članova i prijatelja Društva prijatelja piva, bez posebnog programa, pa i bez zvučne kulise, samo uz točenje piva i usputno gledanje fotografija koje su se vrtjele u pozadini. Sudionici do umjesto ulaza uplatili donaciju, a za to su dobili sjajnu čašu s logom Društva i tekstom 2004.–2024., bon za večeru od domaćih kobasica i neograničenu količinu piva. Te su mogli kupiti majicu s logom udruge u svim veličinama i u čak 11 boja...
U jednom je trenutku Puf objavio da smo popili 150 litara, i da ima još toliko, a kako je poslije objelodanio da je domaćin odgodio fajrunt za još jedan sat i da za kobasice više nisu potrebni bonovi, vjerujem da na kraju nije ostalo baš puno...
Inače, dvorana Češkog doma u Šubićevoj ulici bila je jako dobro popunjena i iznimno prometna – kako su točionici bili u predvorju, a svatko je točio sam, muving je bio posvemašnji, a sala je odisala sjajnom atmosferom i odzvanjala smijehom i kucanjem čaša. Jednom riječju, sve je bilo kao 2010. i nekoliko sljedećih godina, kada se na istom mjestu održavao festival dobrog piva – Pivkan. A Pivkan je bio i jedna od najčešćih tema razgovora, koji je generirala projekcija slajdova na velikom platnu, fotografija snimljenih na akcijama društva i natjecanjima kluba.
A na slikama neki stari klinci, koji se od onih sinoćnjih u publici doduše razlikuju po tome što imaju kosu i što im nije sijeda, ali sve drugo je isto – u svim kadrovima vlada dobro raspoloženje, radost i smijeh i na svim su slikama čaše piva u rukama. Protekle su žednim grlima članova društva rijeke piva, od piva iz velikih industrijskih pivovara i onih finijih brendova zvučnih imena koja je Puf uvozio preko svog Beershopa i kućnih uvaraka, pa do crafta čije je rađanje Društvo pomno pratilo i zdušno podržavalo.
I craft je, dakako, pratio Društvo prijatelja piva, pa su i sinoć u Češkom domu bili svi vodeći ljudi vodećih malih i nezavisnih pivovara, i Andrej iz Zmajske, i Bruno iz Primariusa, i Marko iz Nove runde, i Matija iz Varionice, ma da ne nabrajam. A bili su tu i drugari iz prijateljske udruge Petkari iz Rume. To je društvo koje postoji petnaest godina, i ima isto toliko članova (broj članova se svake godine povećava za jednog). Sastaju se svakog petka, pa otuda dolazi i ime udruženja. Sa zagrebačkim Društvom prijatelja piva su sklopili i službeno prijateljstvo, te se uzajamno posjećuju, zajedno sudjeluju u raznim akcijama i zajedno vole pivo. I još nešto – iako i u Srbiji, pa i u okolici Rume, ima sjajnih craft pivovara, Petkari ipak zavide „četvrtkarima“ (zagrebačko Društvo prijatelja piva sastaje se četvrtkom) jer u Hrvatskoj je craft scena ipak kudikamo razvijenija.
Na kraju, ali ne i najmanje važno, bila su tu – bez lažne skromnosti – i najjača hrvatska novinarska pera koja pišu o pivu – bloger Domagoj Jakopović Ribafish, večernjakovac Zoran Vitas i vaš autor (Mato Pejić) s Pivnice.
„Od posljednjih sto tekstova o pivu 97 su napisala ova trojica,“ trijumfalno je poentirao Riba, i tome možemo dodati samo jedno – pisat će oni i dalje i još će puno tekstova izaći ispod pera ovog autorskog trojca, a vidjevši u kakvoj je formi Društvo prijatelja piva, zasigurno će među njima biti i podosta članaka o novim obljetnicama i podvizima te pjenušave družine.
Foto M. Pejić
