Nacrtaj mi krigl 2 ili: Pivo i strip - dva brata uboga

Pivoi strip imaju puno toga zajedničkog, ili barem sličnog, počevši od definicije,po kojoj je pivo prosto i jeftino pučko piće za taženje žeđi i opijanje širokihnarodnih masa, a strip trivijalna i efemerna razbibriga za uveseljavanje manjezahtjevne publike. Postoji i eufemizam za strip koji kaže da je to umjetnost,ali – deveta umjetnost, dakle ona zadnja, kao deveta rupa na svirali. Pa i kadje strip dospio u visokotiražne dnevne novine, pa i pomogao im da dobijutržišnu utakmicu s konkurencijom, našao se na posljednjoj stranici, u društvukrižaljke, čitulja i vijesti poput: vjerovali ili ne, u tom i tom selu kravaRumenka na svijet donijela tele s dvije glave. Kroz povijest, od pamtivijeka,pa i dalje, pivo i strip srest će se više puta kod istih međaša i krajputaša.Iako je povijest piva bogatija, turbulentnija, pa i malo duža, te se uglavnomsvi slažu da je pivo nastalo prije kakvih sedam tisućljeća u Mezopotamiji, i zastrip neki smjeliji teoretičari tvrde da mu prapočetke valja tražiti uegipatskim piramidama, dakle otprilike u kraju i u vrijeme nastanka dragocjenetekućine od vode i ječmenog slada. Moderno pivarstvo, pak, datira iz polovice19. stoljeća, kada je pasterizacija produljila trajnost zlatnog soka, što jedalo snažan poticaj produkciji i proboju na tržište, a i najveći broj pivovaragrađen je u to vrijeme. U isto doba nastaje i moderni strip kojim se smatrajuilustracije Biblije Gustavea Dorea i crtane pustolovine Maxa i Moritza iz peraWilchelma Buscha. Tako pivo i strip bivstvuju u skladnu suživotu, prolazesvijetom kao dva trabanta, dva vjerna druga Kastor i Poluks, dva brata ubogakoji nastoje više nego skromnim sredstvima napojiti i nasititi svjetinu željnusirotinjske zabave. Kao što pivo veselo klokoće i grgoće u žednu grlu i razgalidušu priprostom konzumentu, tako i strip banalnim prizorima iz nečijegjednostavnog života razveseli svoga čitatelja, koji vrlo vjerojatno straniceprevrće jednom rukom, sve jezikom vlažeći hrapavi kažiprst, dok drugom ustimaprinosi holbu, kriglu ili limenku hladnog piva. A što je sadržaj crtanog romanabliži običnom malom životu, to je veća vjerojatnost da će se na stranicamastripa naći i kvadrati s prizorima junaka koji ispijaju pivo.Naravno, teze odrugorazrednosti piva kao pića i njegovoj inferiornosti spram vina samo su pukopodilaženje stereotipima i pothranjivanje masovne zablude o tome da je pivopiće za sirotinju i radničke krčme, a vino za otmjenu gospodu i elitnerestorane. Jer pivo je na ti i s drugim vrstama umjetnosti, i veomablisko prijateljuje s muzama; s glazbom i filmom, s lijepom književnošću ikazalištem, a naročito s likovnom umjetnošću, u koju spada i strip. Na pivskimetiketama našla su se djela i takvih veličina poput Petera Paula Rubensa iliPabla Picassa, a mnogi su veliki umjetnici i sami kreirali pivske naljepnice. Većgotovo dva desetljeća Zagrebačka pivovara krajem godine proizvede ipivoljupcima ponudi Božićno pivo, posebno, jako, blagdansko pivo, koje seodlikuje i naročitom etiketom izrađenom samo za tu prigodu. Svake godine točini drugi majstor kista, a među onima koji su oslikali etikete za Božićno pivosu i Ivan Lovrenčić, Vasilije Jordan, Ivan Lacković Croata, Miroslav Šutej,Rudolf Labaš, Zlatko Kauzlarić Atač, Vasko Lipovac i Mladen Veža. Ovjekovječenoje pivo i na nebrojenim slikarskim platnima, od Petera Bruegela do ClementaMencija Crnčića, od Alfonsa Muche do Mereta Oppenheima, od Lorenza Qualiga doPetera Jakoba Horemansa. Nikada, međutim, tako mnogo, tako često i takomaestralno kao u doba impresionizma, od onog trenutka kada je Claude Monetsvoje impresionističke kolege podučio kako se na platnu dočaravatransparentnost tekućine. Od tada su mnoga slavna imena toga znamenitogslikarskog pravca ovjekovječila brojne prizore iz pivnica, barova, kafića,pivskih vrtova, klubova i restorana, na kojima gosti potežu iz pivskih vrčeva.Edouard Manet naslikao je konobaricu koja raznosi krigle piva, ali i scenu izugla za koncerta u kafeu, i najznamenitiju od svih pivskih slika – Bar de Folies-Bergeres, na kojoj se videi boce piva britanske pivovare Bass, poznate po tome što je prva zaštitila znakkuće. Žene na terasi kafea naslikaoje Edgar Degas, a Ples u Moulinu de laGalette Pierre August Renoir. U kratkotrajnom postojanju, u samo desetljećui pol, impresionizam je ostavio neizbrisiv trag u likovnoj umjetnosti itrasirao put novim umjetničkim pravcima. Tako na jednom od posljednjihimpresionističkih platna pod nazivom Restoran,njemačkog slikara Willa Tschecha, nastalom u zoru novog stoljeća, vidimoelegantnog čovjeka u crnom večernjem odijelu, s kravatom i cilindrom, kakopažljivo na pladnju nosi vrč piva. Taj čovjek postat će pionir još jednog novogslikarskog pokreta, to je Pablo Picasso. No, vratimo se stripu. Sve o sprezipiva i stripa doznajemo u stripu Hogar Strašni, iz pera Dicka Browna, koji iizgleda kao bačva piva ili krigl, i više nam od toga nije ni potrebno, a jedanod najvećih stripovskih bestselera ikad je Les maitres de l'orge, Gospodariječma autora Van Hammea i Vallesa, uzbudljiva pripovijest o belgijskojdinastiji pivaraca, koju jednako vole i kritika i publika, a pretočena je i uuspješnu TV seriju koja je prikazana i u nas. Postoji i strip po kojem je skuhanopivo – to je Werner autora Rötgera Feldmana, alias Brösela, iz njemačkogKiela. Priča o prostodušnom i dobroćudnom đabalebarošu, koji dane provodipijući pivo i vozeći se na motoru dosegnula je svemirske naklade, te pretočenau tri cjelovečernja crtića. U svima njima, a i u većini drugih crtanih romanačesti su prizori u kojima junaci, izgovarajući možda i sudbonosne replike, kaonehajno posežu za politrom zlatnožutog soka. A ako vam se ipak čini da je i ovonevažno i beznačajno, baš kao i ono dvoje prije toga, baš kao jeftino pučkopiće – pivo i kao trivijalna papirnata zabava – strip, ništa zato, onda imamo –tri brata uboga.