Muke po pivskoj deklaraciji
Čitate li vi deklaracije na pivskoj ambalaži? One ćitabe na leđnoj etiketi boce ili na zadnjoj strani limenke gdje je ogromna količina teksta nagurana na maloj površini papira ili lima? Ni ja to također ne čitam. Zaobilaženje toga štiva dobro je, naime, za duševno zdravlje jer se u tim malim pisanijama često nađu velike nebuloze. A ne nađe se ono što bi se trebalo naći.
Evo recimo, sigurno ste to čitali, jer je bilo jako teško izbjeći, nedavno je „državni inspektorat opozvao craft pivo Omnipollo Brewtance od 0,33 litre zbog neoznačenog alergena lješnjaka“. A i da je označen tko bi to uopće mogao prepoznati jer se prisutnost alergena u sastavu proizvoda označava tako da se ta riječ podeblja, ili napiše kurzivom, ili podcrta, ili istakne drugim fontom, ili stavi iza riječi SADRŽI: pa tko zna da je to to, dobro, a tko ne zna, nikom ništa. A u svim slučajevima otisnuto je tako bezobrazno sitnim slovima i brojkama da to ni oko sokolovo ne može pročitati, ne pomažu ni naočale, pa ni neka druga tehnička pomagala. Evo, recimo, u dućanima trgovačkog lanca DM na potrošačkim kolicima imaju montiranu lupu za čitanje deklaracija, pa opet džabe – svejedno se to ne da odgonetnuti.
I za veličinu tih slova postoji zakon, koji kaže da moraju biti visine 1,2 milimetra, a u najgorem slučaju – kada je dostupna površina male kvadrature – slova smiju biti visine 0,9 milimetara, pa vi sad vidite hoćete li to vidjeti! Da vam to malo približim – dok su se novine slagale na linotipu najmanje pismo koje se moglo složiti bio je takozvani briljant, koji je iznosio tri tipografske točke, a jedna točka iznosi 0,352 mm. Osnovna tipografska jedinica je cicero koji iznosi 12 tipografskih točaka, a većina članaka u dnevnom tisku slagana je petitom, fontom od 8 točaka. Onim notornim briljantom slagani su, na primjer, tekstovi isprika, koje su novine morale objaviti nakon sudske presude, što je bila svojevrsna osveta redakcije – povinovali su se odluci suda, ali nitko to nije mogao pročitati, pa kao da se i nisu ispričali.
E, sad, onaj briljant od tri tipografske točke značajno je veći od obaveznih minimalnih 0,9 milimetara (iznosi točno 1,056 milimetra), pa to rječito pokazuje na kakvim je mukama moderni kupac. Proizvođač je, dodajmo i to, dužan deklaraciju ispisati na jeziku zemlje u koju plasira proizvod, a da ne bi za svako odredište tiskao posebnu etiketu, onda na jednu utrpa isti tekst na pet, šest, deset ili više jezika. I zato, da bi sve stalo, slova moraju biti onako sitna. A ima i gore od toga – kada je riječ o sadržaju deklaracije, propisi su od destinacije do destinacije različiti, a to mušteriju koja uspije pročitati tekst na etiketi može samo dodatno zbuniti, pa i izbezumiti.
Zato je bolje da to i ne čitate, pa se onda barem nećete živcirati. Naime, i kad je pismo dovoljno krupno da tekst možete pročitati, i kad nema varljivih informacija glede sastojaka i alergenih komponenata, i dalje postoji velika vjerojatnost da će se na deklaraciji, ili čak i na glavnoj etiketi, kočiti kakva ordinarna budalaština.
U osobnoj maloj kolekciji nebuloza koje je morao otrpjeti papir pivskih etiketa imam tako primjerak deklaracije s boce piva Stella Artois na kojoj u dijelu na češkom jeziku piše da sadrži 5,2 posto alkohola, a u onom na slovačkom jeziku udio alkohola je 4,7 posto. Lidlov Festbier na deklaraciji na jednom jeziku ima podatak „Nefiltrirano“ a na drugom „Filtrirano“, imam zatim etiketu na kojoj piše da pivo sadrži „pšenični hmelj“, ili onu slovačkog piva Smädný mních na kojoj pored ponosno istaknute napomene da se pivo kuha po tradicionalnom receptu iz 16. stoljeća stoji sastav proizvoda u kojem su uz ostalo kukuruz i pripravci hmelja... I sve tako.
Sve su to dobri razlozi za djelovanje inspektorata, ali su ti slučajevi, koliko znam, prošli ispod inspekcijskog radara. Koji je, eto, u svoju gustu mrežu uhvatio dansko pivo koje na deklaraciji nema podatak o tome da sadrži alergeni lješnjak. Sad, istina je da nitko ne bi trebao imati ništa protiv toga da institucije rade svoj posao, pa ako netko ne ispuni zakonsku obvezu neka snosi posljedice, ali bi bilo pošteno da duga ruka pravde stigne i ostale. Ali, neću ja o tome voditi brigu. Dapače, ja i dalje neću čitati deklaracije na pivskim bocama, premda sam svjestan da mi možda može promaknuti krunski podatak koji bi bilo dobro znati.
Neka, riskirat ću.
