Lupila i ostala piva

Kako doznajemo, zamjenica gradonačelnika Antonia Radić Brkan je ovu odluku obrazložila riječima kako nije primjereno nuditi pivu uz jazz glazbu, pisao je nedavno portal Makarska danas, pokušavajući pronaći odgovor na pitanje zašto je na koncertu grupe Black Coffee zabranjeno točenje piva. Ne znam za vas, ali ja ništa gluplje još nikad nisam čuo.

Quod licet bovi non licet jovi, ili u prijevodu na makarski – za volove je pivo a za jazz publiku kokteli. Ali, šipak! Ne možeš ti nikome, pa ni jazz glazbenicima, niti posjetiteljima njihovih koncerata, reći što trebaju piti, jer je to, kao, primjereno njihovu rangu.

Reci mi što piješ i reći ću ti tko si, to radi samo na nivou one dražesne pošalice u kojoj upitani kaže: „što piješ“ a pitac otpovrne: „tko si“. Sve ostalo su budalaštine. Čak je i legendarni vrsni poznavalac vina i drugih prerađevina od grožđa James Bond, kojega je Ian Flemming zamislio i kreirao kao istančanog vinoljupca, pio pivo i prije filma Skyfall u kojem je ovaj agent s dozvolom za opijanje svoj omiljeni martini, protreseni, ne promiješani zamijenio pivom zbog odredaba sponzorskog ugovora koji je filmska franšiza sklopila s Heinekenom. Pije Bond pivo i u filmu prije toga, Casino royal, no to je isto rezultat sponzorskih uvjeta, ali na više mjesta naručuje pivo, ili koktele s pivom i u originalnim pričama Iana Fleminga – od romana Dijamanti su vječni do Daha smrti u desetak priča i filmova snimljenih prema njima, agent Bond pije pivo.

„Valjda je piva seljačka, nije dovoljno kulturna ili urbana…Nisam mogla doći sebi,“ ispričala je jedna posjetiteljica onog koncerta s početka teksta novinarima. Da, uistinu postoji ta stereotipija da je pivo jeftino i banalno piće za prost puk i dok se to ne promijeni proteći će još puno pjenušave tekućine svjetskim pipama. Jebeš ga, noblesse oblige.

Ima jedna priča, koju vrlo rado pričam, o tome kako je jednom njemačka vlada priredila prijem za vodeće gospodarstvenike u nekakvom otmjenom dvorcu s pogledom na Rajnu. Bonski protokol predvidio je da se gostima ponudi šampanjac i drugi pjenušci, prošek, šeri, te raznovrsni kokteli s čudnovatim imenima, no jedan od uzvanika, Joseph Schreiber, kasnije kolumnist časopisa Bier Kultur, odbio je izabrati išta od ponuđenog, i od livriranog poslužitelja u bijelim rukavicama zatražio – pivo. Dotični se dečko najprije uzvrpoljio na tu povredu etikete, ali mu se, očito, taj smioni potez svidio, te je rekao samo: Dobar izbor, i ispunio želju naručitelja. Vidjevši to, mnogo je uštogljene gospode, pa i dama s dijamantnim modnim detaljima, revidiralo svoje narudžbe, i vino zamijenilo pivom, a učinila je to i domaćica domjenka, ministrica gospodarstva, potegnuvši iz krigle. Nakon toga, pričao je poslije gospodin Schreiber, večer je neočekivano postala veoma zabavna.

Vjerujte, jazz muzičari nisu u tome nikakva iznimka. Postoje mnogi pivski barovi i pubovi u kojima se svira jazz, a sigurno ste puno puta u filmovima vidjeli jazz pijanista kako preludira na klaviru na kojem stoji krigla piva. Uostalom, jazz muzičari su čak snimali i reklame za pivo, recimo, eno vam njemački saksofonist Martin Seiler pa ga pitajte zašto je reklamirao pšenično pivo Franziskaner kad je džezer, pa mu to, po sudu makarske dogradonačelnice, ne priliči.

Koliko god to nekom još uvijek izgledalo čudno, i s nečim tako običnim i prizemnim kao što je čaša hladnog piva može se legitimirati posebnost i osobnost ugledne ličnosti. Evo vam žive i zdrave naše stranice, pa tko god hoće, može lako u rubrici Pivske raznolije pronaći članke s desecima i desecima fotografija slavnih ljudi za koje bi rečena lokalna političarka garant smatrala da je neprimjereno da piju pivo, kako, zatečeni in flagranti, potežu iz krigle, čaše, pa, daleko bilo, i direktno iz flaše, a uz glazbenike svih vrsta (pa, bogami, i džezere), među njima su i glumci, i pisci, i sportaši, i političari, pa i predsjednici država, pa i pape, pa i okrunjene glave. A što se tiče notornih jazz glazbenika kamere su s pjenušavim zlatnim sokom u ruci, i u ustima, uhvatile i one najveće. A sigurno ćemo se lako složiti da Zemljom nije hodao veći od Louisa Armstronga, koji na našoj prigodnoj ilustraciji veselo nazdravlja bocom piva Schultheiss, vjerojatno nakon nekog berlinskog koncerta.