Prošlo je točno dvjesto godina kako su münchenska kraljevska pivovara i pivnica Hofbräuhaus i vatrogasci glavnog grada Bavarske sklopili čvrsto prijateljstvo koje traje do danas, a povod toj povezanosti je katastrofalni požar u kojem je izgorjela zgrada državne opere, koji su se vatrogasci spremali gasiti – pivom.
Bilo je to 14. siječnja 1823. i bilo je ledeno hladno. U Bavarskom narodnom kazalištu davala se komična opera Dvije lisice Étiennea-Nicolasa Méhula i usred izvedbe buknuo ne požar koji je izazvala prevrnuta uljanica. Zapalila se dekoracija od koje se požar za čas pronio čitavom zgradom. Osim što je katastrofalni požar zgradu opere sravnio sa zemljom, ovaj događaj rezultirao je i prvim poskupljenjem piva na Oktoberfestu u njegovoj povijesti. podsjetimo, pivski festival na Theresienwieseu počeo je 1810. godine i u prvih dvanaest godina pivo je na njemu bilo po istoj cijeni, a 1823. i slijedeće 1824. stajalo je za jedan krajcar više. Kad kažemo da je dotadašnja cijena litrenog vrča piva iznosila četiri krajcara, vidimo da je to bilo golemo povećanje od čak 25 posto. Bio je to poseban dvogodišnji porez koji je odredio kralj Max I. kako bi pomogao obnovu izgorjele zgrade opere.
Inače, pivo je bilo predodređeno i za gašenje tog strašnog požara. Naime, kad su vatrogasci pohitali n a požarište ispostavilo se da su zbog velike hladnoće sva mjesta za uzimanje vode u gradu bila zaleđena i nije bilo vode na raspolaganju vatrogascima. Kralj Max I., koji je s prestolonasljednikom Ludwigom i graditeljem Leom von Klenzeom promatrao katastrofu s prozora rezidencije, došao je na grandioznu ideju rekvirirati pivske bačve iz obližnje pivovare i pivnice Hofbräuhausa i njima ih ugasiti požar! Osim piva u pivovari je bilo i dosta vode koja je tamo bila pripremljena za proizvodnju i hlađenje piva.
Na kraju to nije bilo potrebno, jer dok su vatrogasci s bačvama piva došli na lice mjesta, zgrada je već bila potpuno izgorjela. Šteta je bila ogromna, tim više što je zgrada opere bila praktično nova, izgrađena je od 1810. do 1917. godine. „Dok prizemlje još nije bilo potpuno prazno, veliki vatreni jezici već su planuli do neba s najviših prozora zgrade. Vatra je brzo zahvatila cijelu zgradu, a prostor je tako žario da se vidio izdaleka“, napisali su kroničari u gradskom godišnjaku.
Kralj Max I. kasnije se žalio da su ljudi u Münchenu zurili jedan uz drugoga i stajali oko poprišta užasnog čina a nisu priskočili u pomoć. Promatrači su očito potajno uživali u požaru, jer su mnogi u požaru vidjeli pravednu kaznu za rušenje franjevačkog samostana koji je grof Montgelas naredio srušiti kako bi napravio mjesta za novu operu. Već 1817. gorjela je krovna je konstrukcija nove državne opere, a gradom su kružili su anonimni leci s natpisom Brand oder Brot (vatra ili kruh) – ali podmetanje požara nije se moglo dokazati.
A onaj porez na pivo od 25 posto koji je uslijedio izgledao je opet kao kazna za stanovnike Münchena koji su promatrali goruću operu a nisu pohitali gasiti požar Za razliku od kasnijih slučajeva znatno manjih poskupljenja piva, ovog puta građani se nisu bunili na ovako drastično poskupljenje. Prešutno su prihvatili višu cijenu, tako da je arhitekt Leo von Klenze, zahvaljujući velikoj žeđi Münchena u kojem su ispijane ogromne količine piva, vrlo brzo uspio operi vratiti stari sjaj, pa je 2. siječnja 1825. opera otvorena po drugi put.
