Ima piva i bogu iza nogu

Da pivo, ljeto i najljepše od svih mora na svijetu ne rade na istoj valnoj dužini već je svima dobro poznato. Svakidašnju jadikovku o tome kako se na Jadranu, uz bezobrazno malo iznimaka, nude samo korporacijski bućkuriši, puno smo puta ponovili, a mogli bismo i još češće, baš kako joj sugerira i samo ime.

Da ne griješimo dušu, treba priznati da je obala premrežena mini pivovarama, a sve je više barova s lijepom ponudom craft uvaraka, no takva se mjesta nalaze u većim gradovima, dok su gosti svih ostalih destinacija osuđeni na industrijske lagere iz triju velikih pivovara tako nemilosrdno ohlađene da od toga trnu zubi, dok je situacija bolja u dućanima na čijim se policama može naći veći izbor zvučnih  pjenušavih imena. I to je sve.

Unatoč svemu, može vam se desiti da sjajne primjerke pjenušave tekućine opetovano popijete na mjestu na kojem ni u ludilu ne biste očekivali da ćete kušati sjajne primjerke pjenušave tekućine. Kao što se to događa meni iz godine u godinu u maloj uvali nedaleko Trpnja na poluotoku Pelješcu, čije ime nema smisla navoditi, jer teško da će ono ikome biti poznato. Dakako, nema razloga ni da ga prešutimo – riječ je o Velikoj Prapratnoj, uvali u kojoj nema ni hotela, ni kafića, pa čak ni dućana, ali u desetak apartmana napravljenih na temeljima nekadašnjih ribarskih magazina, tamo ljetuje velik broj čeških turista među kojima ima strastvenih pivoljubaca, pivskih fajnšmekera, pa i kuhara piva.

„Krušovice iz tanka za mene su najbolje pivo,“ uporno ponavlja Mirek Jelinek, jedan od tih pajdaša i moram priznati da ga nisam shvaćao ozbiljno dok se nisam obreo u njegovim  Řevnicama nedaleko Praga i kušao to čudo koje toči njegov brat u obiteljskoj gostionici U Jelinků, koji je nedavno dobio i članak u Heinekenovom časopisu. No, tada sam s Mirekom probao nešto još bolje – craft pivo Rys u gostionici U Rysů i više vrsta piva Všerad u sjajnoj mini pivovari Všeradice, a sve se to događalo prije pokretanja mini pivovare na željezničkom kolodvoru u Řevnicama i craft festivala u tom mjestu.

U istom gradiću živi i Jan Holý, koji me je odveo u pivotel MMX u susjednom selu Lety a kod sebe doma pokazao „pivski podrum“ s fascinantnom zalihom party bačvica Plzeňskog Prazdroja i odgovarajućim točionikom. No, već nekoliko godina u Valu, kako Veliku Prapratnu zovu domaći, stanovnici sela Oskorušno, kojem uvala pripada, odnosno u „zatoku“ kako je zovu češki turisti, ne vozi Prazdroj, nego Bakaläř „za studena chmelený“ iz pivovare Rakovnik, koji je, moram priznati, i meni bio pravo otkriće.

Već nekoliko godina stalni je gost Vale i Luboš Bojanovský, koji pak sa sobom dovozi vlastoručno kuhano pivo. Ovaj „domovarnik“ svoju je manufakturu nazvao czech-slovak homebrew, jer je on Čeh, a supruga Ivana je Slovakinja, a kuha u Kotovicama u Poljskoj, gdje obitelj živi kada nije u Hrvatskoj, Dubaiju ili negdje drugdje. Kuha pet-šest vrsta piva a dva koja sam ljetos kušao su uistinu prvorazredna – jedan je češki lager plzeňskog tipa, a drugi je bastard skuhan s pretežno pilsner sladom, uz dodatak još nekoliko drugih sladova, više vrsta aromatičnih hmeljeva i kvascem gornjeg vrenja.

Pa vi onda recite da se u bezimenim zakucima ne može uživati u vrhunskim pivskim specijalitetima.

No, najbolje će tek doći. Rečeni Jan Holý, pionir organiziranja dolaska čeških turista u Veliku Prapratnu i neumorni propagator te destinacije, a odnedavno i naturalizirani Pelješčanin, donosi i boce piva iz pivovare Matuška iz Brouma, koju je u tom poberounskom gradiću utemeljio jedan od najpoznatijih čeških majstora pivara Martin Matuška, koji je pivo kuhao i u slavnoj pivovari U Fleků, pa onda u samostanskoj pivovari Sv Nobert u praškom samostanu Strahov. On već tri desetljeća redovito ljetuje u susjednom Trpnju, a nedavno ga je Jan doveo i u Veliku Prapratnu, koja ga je, blago rečeno, oduševila. To znači da je skori susret naprosto neminovan.

Na slici: s Lubošem Bojanovským i njegovim kućnim uvarkom

Foto Vlatka Daněk