Stereotipija kaže da je pivo napitak namijenjen prvenstveno muškarcima, dapače priprostim, jednostavnim mužjacima, pa je slijedom te analogije normalno i da ga nude žene, što atraktivnije i sa što manje odjeće, to bolje. Ipak, lik najčešće korišten u promidžbi piva je lik postarijeg, bradatog ćelavog muškarca.
Naoko, to je potpuni besmisao i paradoks. Neugledni zdepasti čiča nema nikakvih drugih referenci da bi mamio potrošačku populaciju, osim što se doima dobroćudno, što je također jedna od stereotipnih predodžbi o trbušastim pivopijama. Rečeni gospodin (očito je da je gospodin, jer nosi lijepo odijelo i mašnu, te puši cigaru) povijesna je ličnost, a kad navedemo njegove građanske kvalifikacije, misterija njegov planetarne rasprostranjenosti toga lika bit će još veća. Riječ je, naime, o izvjesnom Victoru Cibichu, koji je početkom dvadesetog stoljeća bio šef željezničke stanice u češkom mjestu Velké Březno, nedaleko grada Ústí nad Labem, a uz to bio je i pivopija, te stalni gost, štamgast, u lokalnoj gostionici Tivoli. No, jesu li takve reference dovoljne da lokalna pivovara zatraži od dotičnog gospodina da dopusti da se njegov lik nađe na etiketi njihova piva Březňak? Svakako ne, ali to se dešavalo 1906. godine, kada su prestolonasljednik austrougarskog carstva, nadvojvoda Franjo Ferdinand d'Este i odabranica njegova srca Sofija Chotkova već šest godina živjeli u sretnu i skladnu braku, a rečeni šef stanice pivopija Cibich dao je značajan doprinos njihovoj vezi. Grofica Sofija živjela je naime u dvorcu Velké Březno, u svojoj djedovini, posljednjih godina devetnaestog stoljeća, a gospodin Cibich donosio je u dvorac ljubavna pisma njenog tajnog ljubavnika nadvojvode Ferdinanda. Kada su se 1900. vjenčali, preselili su u dvorac Konopiště, nedaleko Praga, a nadvojvoda je kupio i unaprijedio obližnju pivovaru Benešov, koja danas kuha piva marke Ferdinand. No, o tome kako je to sve počelo, kako je trajalo i kako je završilo, možete pročitati u člancima već postavljenim na našoj stranici - Kako je počela vjerna ljubav Ferdinanda i Žofije, Mitovi i legende o Victoru Cibichu i Kako su nacisti cenzurirali pivsku legendu.
Eto i novog razloga za čuđenje - kakva je to ličnost da zavređuje čak tri članka, a nijedan od njih nije mali? A slijedi ih, eto, i četvrti. Taj jednostavni čovjek, kojeg je splet okolnosti doveo na poprište povijesnih zbivanja - znamo, naime, da su supružnici d'Este tragično skončali u Sarajevu i da je to bio neposredan povod svjetskom ratu - od 1906. godine pa do danas nalazi se na etiketi tamošnjeg piva. Doduše, s velikom pauzom, jer su ga prvo zabranili nacisti, pa komunisti, ali to je u svakom slučaju dovoljno, da ponese titulu najčešće portretiranog Čeha u povijesti.
Ali, ni to nije sve. Taj lik je - tko zna zašto - doživio i najviše kopiranja u povijesti krađa likovnih rješenja pivskih etiketa. Kako se nikada nitko nije sjetio zaštiti njegov lik patentom, portret Victora Cibicha na etiketama svoga piva koristi čitav niz pivovara u svim dijelovima svijeta. U Urugvaju, Kostarici, Vijetnamu, Sjedinjenim Američkim Državama, Rumunjskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji.... svuda se s pivskih etiketa, podmetača, plakata, smiješi Victor Cibich, dobroćudni bucmasti šamgast pivnice Tivoli iz češkog mjesta Velké Březno. Kopiranja su, naravno, svakodnevna pojava i uvijek će biti ponavljanja istih motiva u svim područjima ljudskog djelovanja. Dakako, na pivskim etiketama nerijetko ćemo u različitim stranama svijeta pronaći iste fizionomije, ista lica, iste blažene osmijehe, uza napomenu da se očito ne radi o licenčnim proizvodima. Vjerojatno su mnogi od vas gledali filmove na bosanskim srpskim televizijskim kanalima, koji se dobro vide i u Hrvatskoj, a sve donedavno se usred kakvog filma znao pojaviti telop s natpisom Film vratite u videoteku Kazablanka, Vuka Karadžića broj tajitaj. Kakva autorska prava, kakvi bakrači. Tako je i s ovim: naprosto se nekome tamo negdje svidi kakva slika s piva koje je nekada kupio na nekom drugom kontinentu, ili tako nekako, pa se tako nama dobro znani brko s etikete talijanskog piva Moretti nađe i na pivu iz Vijetnama, kako pokazuju zadnji primjeri iz naše galerije. Slično je krenula i najslavnija i najduža, ali i u milijunima novčanih jedinica najteža sudska saga u svekolikoj historiji proizvodnje zlatnog soka - sraz američkog i češkog Budweisera. Za sličan spor zbog lika na etiketi (za sada) ne znamo, ali kopiranja, oponašanja, ponavljanja, ili u jednu riječ - krađe ima kao u priči.
Niti se to može spriječiti, niti je to potrebno. Ta, što bi nekoj bezimenoj pivovari u kakvoj istočnoeuropskoj zabiti smetalo što motiv s etikete njihova proizvoda koristi i tvornica ječmenog napitka iz kakve vukojebine u Srednjoj Americi, ili na Dalekom Istoku. Ili obrnuto. No, to što se lik breznjanskog šefa stanice pojavljuje na etiketama raznih pivovara na čak četiri kontinenta benigna je pojava jer nijedna od pivovara koje taj portret koriste ne prodaje svoje proizvode na području drugih. Pivovari iz Velikog Března dapače, s obzirom da sa svojim kapacitetom od 250 tisuća hektolitara godišnje ne može imati distribuciju veću od regionalne, može samo imponirati što je njena etiketa postala planetarno rasprostranjeni predmet oponašanja. I što je njihov sugrađanin Victor Cibich postao najviše portretirani Čeh ne samo u zemlji, nego i sveudilj globusa.