Free craft beer
Craft pivovare u Sjedinjenim Američkim Državama mogle bi u ovo vrijeme biti velika medijska priča, ali one se u svojoj svakodnevnici moraju nositi s daleko većim izazovima od drugih malih poduzeća.
Uzmimo samo pravila koja reguliraju distribuciju piva, poznata kao zakon o franšizama, napisana prije više desetljeća, koja se danas koriste tako da potrošačima ograničavaju izbor, jer male i početničke pivovare onemogućavaju nastup na novom tržištu.
Zakon o franšizama gotovo svih američkih država zahtjeva od pivovare da potpiše ugovor s jednim distributerom u toj državi. Zovu to trokatnim sistemom. Takav ugovor ne samo da izbacuje iz igre eventualne druge distributere i onemogućavaju im da distribuiraju pivo te pivovare, nego daje ugovornom distributeru svojevrsni virtualni carte blanche, što mu omogućava da sam odlučuje o tome kako će dotično pivo plasirati i prodavati u trgovinama i ugostiteljskim objektima - u biti, distributer je praktično vlasnik brenda u toj državi.
Ovaj je model uveden 1970-ih godina, kada je industrija bila umnogome drugačija: Sjetimo se da je tada u Americi bilo manje od pedeset pivarskih kompanija, a čak pet tisuća distributera. Mnogi mali distributeri trgovali su sa samo jednom velikom pivovarom i bila je potrebna mjera zaštite za slučaj da pivovara poželi povući svoj proizvod.
Danas međutim, kada Veliko Pivo znači i veliki posao, na sceni više od 2700 pivovara, i manje od tisuću distributera sposobnih za opstanak na tržištu, tako da relativno mali distributeri mogu kontrolirati ogromne sektore nacionalnog teritorija, i svaki od njih može uzeti desetke brendova velikih i malih pivovara.
Pa ipak zakoni saveznih država i dalje ohrabruju distributera da odabiru brendove i upravljaju njima kako im je volja - prodaju ih kada to odluče, dok druge ostavljaju čamiti u skladištima. Jedino rješenje pivovarama je da zadovoljštinu potraže na sudu. ali mnoge od njih nemaju sredstava potrebnih da bi se mogle nositi s velikim igračima na sudu. Posljedica takvog stanja je da zaglave s lošim distributerom, što ozbiljno koči njihovu sposobnost da vode i razvijaju svoj biznis.
Otiđi na pivo s malim pivarom i začas će te zasuti ratnim pričama o borbi s distributerima. Na primjer, i ja sam jednom htio raskinuti ugovor s distributerom u New Yorku, kojim sam bio nezadovoljan, ne samo zato što je prodavao izvan svog teritorija, nego je prodavao i pivo kojem je istekao rok trajanja. Mislio sam da će to biti jednostavno, jer je na mom ugovoru pisalo da ga mogu raskinuti „sa ili bez razloga".
Ali, distributer me je tužio, navodeći da državni zakon o franšizama, koji postavlja iznimno visok standard dokazivanja razloga, pobija sve što navodi moj ugovor. Dva državna viša suda dala su meni za pravo, ali, u strahu od daljnjeg sudovanja, odlučio sam se za izvansudsku nagodbu. Riješio sam se spornog ugovora, ali su pravne naknade i takse stajale pivovaru Brooklyn više od 300.000 dolara.
Priča poput ove ima u izobilju: Moji kolege u mini pivovari Dogfish Heda u Delawareu, suočili su se prije pet godina sa šesterostrukim pravnim sporom s distributerom, u nakani da raskinu ugovor. Što je još gore, neke male pivovare odbijaju ući na određena tržišta zbog reputacije tamošnjih distributera. To je loše za ta poduzeća, ali loše je i za gospodarstvo, a naročito je loše za potrošače, koji bi možda željeli kušati nova piva, ali ne mogu ih pronaći u svojoj državi.
Neke države su u međuvremenu otklonile neravnopravnost u distribuciji. Godine 2012. guverner države New York Andrew M. Cuomo i državni zakonodavni zbor pronašli su u državnom pivskom zakonu o franšizama „rupu" kroz koju su provukli male pivovare. Ako pivovara predstavlja manje od tri posto poslovanja distributera i proizvodi manje od 300 tisuća barela piva godišnje (a to pokriva sve osim najvećih craft pivovara), možete promijeniti distributera plaćajući „poštenu tržišnu vrijednost" distributivnog prava, koju zajedno utvrđuju pivovara i distributer, što je još uvijek skup luksuz, ali kudikamo bolje nego ići na sud.
Sjeverna Karolina ima sličan zakon, dok su u državi Washington male pivovare potpuno isključene iz zakona o franšizama. Baš prošlog tjedna Michigan je donio zakon koji najmanjim pivovarama dopušta organiziranje vlastite distribucije. I nekoliko drugih država, kao što su na primjer Massachusetts i Pennsylvania razmatraju mogućnost revidiranja svojih zakona o pivskim franšizama, kako bi omogućili malim pivovarama da učine isto.
Kako se širi sektor craft pivarstva, države se sve više otvaraju i pokazuju spremnost da daju ekonomske olakšice u zapošljavanju, turizmu i porezima. Mnoge države sada nude subvencije i administrativnu pomoć kod otvaranja novih pivovara. Ipak, premali broj njih odvažuje se upustiti u teški boj s distributerima i njihovim lobistima. Za male pivovare fleksibilnost u promjeni distributera ili vlastita distribucija je važan korak u pristupu tržištu, što potrošaču piri ponudu i omogućava veći izbor, a njima otvara mogućnost rasta i vraćanja novca u ekonomski sustav. Uspjeh ili neuspjeh nekog piva trebao bi ovisiti o tome hoće li ga potrošači htjeti piti ili ne, a ne o tome hoće li neki anakroni zakon o distribuciji onemogućiti pivopiji da to pivo pronađe na najbližem mjestu.
Steve Hindy je osnivač i predsjednik pivovare Brooklyn Brewery, te član vijeća direktora udruge pivara (Brewers Assotiation)
Izvor: The New York Times
