S pivskom limenkom se ljudi muče i stalno je usavršavaju od trenutka kada je predstavljena po prvi put daleke 1935. godine. Prvo je za otvaranje trebao otvarač, pa se kolut za otvaranje odvajao od poklopca i završavao odbačen u prirodi, a i kad je sve to riješeno ni to nije bilo dovoljno dobro, pa se mijenjao oblik otvora radi udobnijeg ispijanja piva, a na poboljšanjima se radi i dalje. Sada su Japanci smislili kako da se izlijevanjem piva iz limenke dobije optimalna pjena.
Naime, sigurno vam se to nejednom desilo – da kad lijevate pivo iz limenke u čašu dobijete premalo ili previše pjene. Zavisno od toga kako se s plehovkom postupalo. Nad tim su dumali stručnjaci u japanskom dizajnerskom studiju Nendo... mislili, mislili i – dosjetili se. Kreirali su limenku s dva poklopca jedan pored drugoga, kojima čovjek, drug i pivopija može sam regulirati količinu pjene.
Na prvi pogled limenka izgleda kao i svaka druga. Jedino što je drugačije od drugih su dva prstena za otvaranje. Jezičkom onog prvog limenka se otvara tek malo, a u limenki se stvara tlak koji pokreće mjehuriće i žedni konzument može u čašu naliti željenu količinu pjene. Drugim patentnim kolutom otvara se izrez na limenci do kraja i na pjenu možete natočiti i dragocjenu tekućinu. „Na taj način sada možete pivo i pjenu istočiti u omjeru 7 prema 3,“ preciziraju dizajneri ove novotarije.
I prije je bilo izuma koji su pivu istočenom iz limenke davali bogatu i odgovarajuću pjenu. Znaju to svi koji su pili tako punjeni Guinness, i zacijelo se čudili što to zvecka u ispražnjenoj konzervi. A to je bio widget u formi plastične bijele kuglice, nalik na ping pong lopticu koja je punjena dušikom, čije oslobađanje povlačenjem koluta na poklopcu limenke čini popularni irski stout tako svježim kao da je upravo natočen iz bačve. Današnju učinkovitost ovaj je izum dosegao na kraju prošlog tisućljeća (1997.), dušična bombica prve generacije lansirana je desetljeća ranije, 1989. godine, a patentirana je čak dvadeset godina prije toga,
I u prapočecima svoga postojanja limenka je prolazila dug i trnovit put od ideje do realizacije. Po ugledu na tada postojeću konzervu za razne namirnice, i pivari su početkom dvadesetog stoljeća (1909.) počeli razmišljati o pakiranju piva u tu vrst ambalaže, no ostvarili su to tek četvrt stoljeća kasnije, 24. siječnja 1935., a prva pivovara koja je to učinila bila je pivovare Krueger u Richmondu u američkoj državi Virginiji. Pivopije su novotariju prihvatile s oduševljenjem, pa su ovu ambalažu brzo prigrlile i druge pivovare, pa i one najveće, koje su u prvi mah bile rezervirane smatrajući da bi tako prozaično pakiranje piva naštetilo njihovoj reputaciji.
Nakon mnogih desetljeća opće prihvaćenosti, limenka je još jednom naišla na zid nerazumijevanja i odbacivanja. Prije tridesetak godina bila je, naime, barem u Europi, na izdisaju – u gotovo cijeloj istočnoj Europi, odnosno u socijalističkim zemljama bila je tek sporadično prisutna, ili je uopće nije bilo, a neke su se skandinavske zemlje pripremale na zabranu lima u pivarstvu, naročito zbog zahtjeva ekologa. A onda je craft revolucija promijenila sve i u limenci pronašla idealnu ambalažu za delikatne uvarke malih zanatskih pivovara. Sada limenka više nije ugrožena vrsta, pa u budućnosti možemo očekivati još inovacija koje poboljšavaju omiljenu pivsku ambalažu.
