Trideset minuta za Bruxelleski pivski raj
Doći u glavni grad zemlje pivskog obilja na jednodnevni skupni poslovni izlet s pretrpanom satnicom obveza i vrlo malo slobodnog vremena koje ne dozvoljava uživanje u raznovrsju, za svakog su pivopiju Tantalove muke: em se ne smiješ odvojiti od grupe, em ne znaš što bi prije - ući u prvi beer shop koji ti se nađe na putu ili u prvu pivnicu. Naime, s grupom ljudi bio sam gost Europskog parlamenta i zastupnika Ivana Jakovčića u okviru projekta "Europa za sve". U jednom danu trebalo se upoznati s radom europarlamenta, obići zgradu u kojoj stoluju i vijećaju parlamentarci i na sastancima razgovarati o mogućnostima pomoći i lobiranju za EU projekte.
Bruxelles je od Zagreba udaljen 1400 kilometara, autom je to cijeli dan vožnje i bez obzira na tu gnjavažu naši će građani sve češće nekim poslom potezati do upravnog središta Europske unije, željeznicom, cestom ili zrakom, pa će sigurno još biti prilike na licu mjesta uživati u belgijskim pivskim čudima.
U populrnu briselsku pivnicu Delirium s preko dvije tisuće pivskih okusa u ponudi ne ide se uz put, na pola sata, pa je ovoga puta izbor, iz vrlo praktičnih razloga, pao na maleni pub u ulici Rue de l'Étuve, stotinjak metara od središnjeg gradskog trga Grand Place. Doveli su nas vidjeti simbol Bruxellesa i nezaobilaznu turističku atrakciju, fontanu Manneken Pis, odnosno brončani kip dječaka kako mokri. Pub nazvan po slavnoj fontani nalazi se točno preko puta - da je mlaz malo jači, dječak bi mogao popiškiti ulazna vrata.
Tipičan je to belgijski bier-café, pivski kafić vrlo sličan britanskim ili irskim pubovima, čije zidove i strop krasi puno zanimljivih artefakata, fotografija i pivskih memorablija, a na katu i odjeća kojom su tijekom povijesti odijevali dječaka koji piški. Dodatnu toplinu cijelom prostoru daje prekrasni kamin.
Na stolu je vrlo informativna pivska karta. Izbor je velik i dobar, što god naručili nećemo pogriješiti. Konobar strpljivo čeka da odlučimo i voljan nam je u tome pomoći. Predlažem, Belgian Strong Ale, tamni Malheur 12 iz pivovare Bosteels, utemeljene 1791. godine. Pivovara koju vodi već sedma generacija iste pivarske obitelji poznata je po pivu tipa amber ale, Kwak boje granata koje se pije iz posebnih čaša zaobljenog dna i po marki Tripel Karmeliet, koje se izvozi diljem svijeta. Nalazi se u malom gradu Buggenhoutu, 48 kilometara istočno od Ghenta, u Istočnoj Flandriji.
Konobar donosi boce od 0,33, nježno ih otvara da ne bi zamutio kvasce i, točeći sadržaj u karakterističnu čašu koja mora biti savršeno čista i suha, upozorava da "plutajući kvasci ne samo da ne šteti već su i vrlo zdravi". Pivo u kojem uživamo ima 12 posto alkohola i boju kestena. Pjena je gusta, visoka i postojana, a ono što rajca nepca, naprosto je savršeno - izrazito sladna aroma s notama čokolade i korijandera.
Na natjecanju World Beer Awards 2013 pivo Malheur 12, kojeg smo tog jesenskog popodneva u kratkoj stanci između dvije obaveza od samo trideset minuta, eto, sasvim slučajno kušali, proglašeno je najboljim pivom na svijetu u kategoriji tamnih piva pa na kraju, kad podvučemo crti i nismo mnogo cmoljili što nije bilo prilike posjetiti kultne i šminkerske pivnice A la Mort Subite (Kod Iznenadne Smrti) ili već spomenuti Delirium.
