Tko zapamti, sjećat će se
Sada svi možemo odahnuti. Četvrto hrvatsko homebrew prvenstvo, natjecanje kućnih kuhara piva, proteklo je u najboljem redu, nastavljajući razvoj geometrijskom progresijom. Cjelodnevno remetinačko druženje domovarnika već se nametnulo kao vodeće okupljanje homebrewera u regiji, ali očito tu nije kraj.
Dvije stotine i osamdeset uzoraka, nominiranih u četrnaest kategorija, s kojima su suci prvenstva proteklih dana imali pune ruke posla, čak šest stotina posjetitelja i tisuću i dvjesto litara istočenog piva - to su brojke koje rječito potvrđuju da se radi o respektabilnom događaju spektakularnih razmjera, iznimno složenom za organizatore. Uzorci su stigli iz Hrvatske i niza drugih zemalja, pa čak i iz Izraela. Slovenci, Slovaci, Mađari i Bugari su ovdje već stalni gosti. Rezultat predanog rada ocjenjivača donio je po četiri pobjednika u svakoj kategoriji, od lijepo brojnih lagera s dvadeset i jednim uzorkom, preko kategorije american IPA, u kojoj je vladala ponajveća gužva od četrdeset i jednog kandidata za odličja, pa do voćnih i začinjenih i te dimljenih i piva odležanih u drvenim bačvama s po deset natjecatelja. I baš ova zadnja kategorija donijela je i ukupnog pobjednika prvenstva - Best of show je naime je dimljeni Despised HopIcon slovačkog homebrewera Miroslava Bandzucha, a to je, dakako, i najbolje pivo u svojoj kategoriji.
Kako je prebrojao agilni pivski bloger Zoran Vitas, koji je na Večernjakovoj stranici ovaj događaj proglasio najboljim tulumom u gradu, „Silvije Boroša okitio se s tri medalje, dva srebra ali i jedno zlato za american pale ale Žuta sreća, Damir Ban ubilježio je jedno srebro i jednu broncu, a imali smo i još neka zlata, ono Anđelka Zrinskog za porter, Danijela Babića za wheat & rye te Domagoja Ličanina za stout."
U kategoriji lagera i laganih hibrida najsjajnije odličje odnio je Slovak iz Bratislave Michal Hatala, Miha Furlan ima najbolje britansko-irsko pivo, najbolju american IPU skuhao je Marko Jukić, Jakub Kalivoda prvak je u kategoriji belgijskih, francuskih i kiselih piva, te u kategoriji brown i amber, najbolji jaki ale je onaj Adama Takacsa, Peter Chnupa skuhao je pobjednika u kategoriji voćnih i začinjenih piva i jakih belgijanaca, a Vatroslav Bank ima najbolji specijal.
Podjela medalja, koje su oko vratova laureata neumorno vješali najveći krivci za sve - Andrej Čapka, vlasnik Zmajske pivovare i pokretač foruma Pivarstvo.info oko kojeg je i nastao hrvatski pokret kućnih pivara, te Matt Hollingsworth, naturalizirani Samoborac, koji je iz Sjedinjenih Država donio ljubav prema kućnom kuhanju piva i značajno pridonio ovdašnjoj kulturi homebrewinga...
Skupina slovačkih domovarnika na čelu s prvom i najsjajnijom zvijezdom prvenstva Miroslavom Bandzuchom bučno je proslavljala svoj veliki uspjeh - njih šest pokušalo je prebrojati koliko su medalja ukupno osvojili, pa je broj stao na petnaest, no nismo provjeravali, je li to bilo točno,ili je to bilo malo euforično pretjerivanje, ili su ih nakon obilatih degustacija toga dana možda vidjeli - duplo. Rekli su da ne dolaze svi iz Bratislave odakle je sveukupni pobjednik natjecanja, nego i iz Košica, Prešova, Žiline i Trnave, ako sam sve dobro popamtio, a dodali su kako i kod njih mali, nezavisni i kućni pivari otimaju sve veći dio pjenušavog kolača iz ralja korporacijskih kolosa, a putovanje po nacionalnim prvenstvima postaje im stalna praksa. „U Zagrebu smo po treći put, a natjecali smo se i u Bugarskoj, Mađarskoj, pa i u susjednoj prijateljskoj Češkoj," dodaju kroz smijeh.
Nove bačve otvarale su se svakih pola sata, a naizmjenično se točilo četiri ili pet piva kućnih pivara, pa dva piva malih i nezavisnih pivovara i jedne male, ali ipak industrijske. To je pivovara Daruvar, pa ako se pitate, što ona traži među mini pivovarama i kućnim pivarima, recimo samo to da su Daruvarčani od početka podržavali craft pokret i od prvih Dana Staročeškog piva otvorili vrata malim i nezavisnim, s kojima i danas vrlo usko surađuju, uostalim neka od piva ponuđenih na prvenstvu kuhaju se baš u Reljkovićevoj 2 u Ždralovom Gradu. Daruvar je na danima piva ugošćivao i Bošnjaka i Novu Rundu i Andreja i Danijela, a majstor pivar Krešo Marić kreirao je niz specijala, koje su u malim šaržama nuđene razdraganim pivopijama, poput piva s orahom, s malinom, višnjom, weizena ili american blonde ale, koji se pod imenom ABA Peti element prodaje kao prvi hrvatski ale iz jedne industrijske pivovare. Dobro, bila je tu još jedna industrijska pivovara, ali Češka, Ferdinand iz Benešova kod Praga, a ostale, koje su točile između dviju tura homebrewerskih uvaraka bile su pivovare Bošnjak, Medvedgrad, Vizir/Brewiks, Varionica, Hold'em, Nova runda, Zmajska, Pivius Varilius, Mali grad, BaD Brewery, Križevačka i Human Fish.
I ove godine sjajnu su atmosferu napravili dečki iz grupe Tri Fir, žongleri i akrobati također su bili na visini, a prokušani moderatorski dvojac Domagoj Jakopović Ribafish i Milan Peh, vodio je zabavne igre, poput držanja gajbe piva u rukama, ali i vrlo zgodne minijaturne razgovore s pivarima, iz kojih smo doznali, na primjer, što u skoro vrijeme možemo očekivati od Marijane i Marija Bošnjaka, ili kako teku pripreme za Dane Staročeškog piva u Daruvaru. Ivan Nauković najavio je da nakon velikog uspjeha prvih dviju šarži Fakin IPA ide u stalni portfolio Medvedgradske pivovare, a Arslan Mesihović pozvao je na prvi craft beer festival u Mostaru 20. lipnja.
I tako, sve je izgledalo kao jedna savršena stvar, događaj bez premca na kojem nema nikakve mrlje... razdragani šušur vladao je prostranim dvorištem s dosta hlada, na svakom koraku pivo je teklo u potocima, odzvanjala je ugodna glazba... ali ipak je bilo i onih koji su iz Remetinca otišli puni gorčine, ali ona nije potjecala od velike količine plemenitih sorti hmelja. Naime, posjetitelji su za kotizaciju od sedamdeset kuna dobivali narančaste narukvice, koje omogućavaju besplatnu konzumaciju piva na točenju po unaprijed najavljenom rasporedu, i jela s roštilja. Tome se nema što zamjeriti, jer je cijena blago rečena prijateljska, s obzirom na to da se točilo 37 piva kućnih pivara i četrnaest piva iz malih i mini pivovara i da ste teoretski mogli kušati sve njih.
Ali, samo teoretski. Dešavalo se naime da se u isto vrijeme toči pet raznih piva na istom mjestu, u zatvorenom prostoru, pred kojim je dugačak red i da se ono što biste vi htjeli probati istoči dok dođete do pipe. I sam sam sa svojim malim, uglavnom obiteljskim društvancem prošao kao bos po trnju. Došli smo oznojeni i žedni u vrijeme kad se pred točionicima formirao predugačak red, u koji smo stali i strpljivo čekali, skapavajući od žeđi. Kako se to nije dalo izdržati, sina sam poslao u dućan i ubrzo se vratio sa slabo ohlađenim daruvarskim Petim elementom, a istovremeno nam je Krešo, majstor pivar daruvarske pivovare doturio nefiltrirano Staročeško ispod pulta. Strusili smo sve na eks, a uto je stigao i gutljaj Dry Stouta, koji se jako pjenio, pa smo ugrabili i jedan pale ale i hefeweizen Danijela Babića, i na brzaka smo u sebe ulili lijepu količinu svačega tako da je odjednom postalo ugodno i lelujavo.
Međutim, nisu svi bili te sreće. Kao što se teoretski moglo probati sve, isto tako se teoretski moglo ostati bez ičega. Način točenja na nizu pipa na dugačkom šanku u skučenom prostoru je naprosto usko grlo, s kojim bi organizator nešto morao učiniti. S hranom je, nažalost, bilo još gore. Nije pomoglo ni strpljivo cjelosatno stanja u redu - još za vrijeme podjele odličja i proglašenja pobjednika naprosto je svega nestalo, a to je bila tek polovica programa. Mi smo se tu opet snašli - mladež je otišla do pečenjarnice na uglu i za čas došla sa slasnim i sočnim hamburgerima, ali malo je to deprimirajuće da plaćaš kotizaciju i onda kupuješ hranu i piće...
Eto, rekao sam i, valjda, spasio svoju dušu. A nadam se - i jedino zato sve to i pišem - i upozorio na stvari koje bi u slijedećim izdanjima otvorenog homebrew prvenstva Hrvatske valjalo promijeniti. Jasno je da se ne može unaprijed predvidjeti broj posjetitelja, ali sve najave, uključujući i vremensku prognozu (ta, valjda Andrej ima neku protekciju, zar ne?) dale su naslutiti da će padati rekordi, pa se možda organizator mogao snabdjeti većim količinama mesa. Ili, i to je ujedno i moja sugestija - kotizaciju smanjiti na iznos koji pokriva troškove točenja, a hranu dati komercijalnom zakupcu.
Također, jedina prava memorabilija - majica sa zaštitnim znakom natjecanja, nuđena je tako stidljivo da sam je i sam skoro propustio kupiti, a drugih suvenira uopće nije ni bilo. A prilično sam siguran da nije mali broj onih koji bi kupili čašu, kriglu, ili otvarač, pepeljaru ili upaljač s logom prvenstva. Eto organizatoru materijala za razmišljanje.
A meni još ostaje dobro porazmisliti o svemu što se toga, eto skoro pa savršenog dana dešavalo u tom Remetincu. Znam da sam s nekim, sad da li s Krešimirom Hruškovcem ili s kim već, tumačio viteške turnire i ulogu piva u njima, to kako je, na primjer s Markom i Miroslavom prije nego što su ovi postali Nova runda u Koprivnici kuhao pivo s koprivom, sjećam se i da sam Marija Bošnjaka nagovarao neka za dva tjedna zapali za Mostar na be-ha pivski festival; pa kako su svi skidali kapu Tinu Lehneru i od srca mu čestitali za njegov genijalni porter, pitajući se kako je sucima promakao taj biser, pa da ga nisu nagradili kakvom medaljom, onda pamtim i kako smo se svi odreda iznenadili pojavom BaD Brewery i njihovog solidnog piva Gospon Fulir pale ale, sjećam se da su jako hvalili Križevačko pivo, ali se ne sjećam jesam li ga uspio kušati, i da je točku na „i" stavio Arslan Mesihović s Oldbridž Ale Double Ipom, ali da smo se uglavnom čudili podatku da ima devet i pol posto alkohola, jer da uopće tako ne djeluju.... e, a između toga što je bilo, toga se baš najbolje ne sjećam. Iz nekog razloga ostale su određene rupe u memoriji pamćenja, koje bih htio narednih dana, koliko toliko, popuniti.
Pogledajte i galerije fotografija na našoj facebook stranici
Kompletan popis pobjednika po kategorijama možete vidjeti na stranici Pivarstvo.info
