Priprema, Pozoj, sad!

Sinoć je bilo važno sudjelovati. Sudjelovati na prvom međunarodnom festivalu craft piva Pozoj, održanom na platou ispred Zmajske pivovare n Jankomiru, gdje su se, baš kako se ovih dana i najavljivalo, mogla kušati rijetka, zanimljiva, skupa i inače teško ili nikako nabavljiva piva, i gdje se mogao upoznati šaroliki svijet zanatskog pivarstva.

-Je li to taj dan u hrvatskom craftu?, pitao je retorički Andrej Čapka na kraju balade, jer tada je već svima bilo jasno da jeste. To je taj dan kada su pivski znalci, insajderi, fajnšmekeri i namjernici mogli na jednom mjestu i u jednoj večeri kušati više desetaka, uostalom, zna sa točan broj, jer je na letku tiskan kompletan popis, a on je – ček samo da prebrojim – ravno 62 piva iz tankova dvadeset i triju pivovara iz Estonije, Latvije, Norveške, Švedske, Danske, Španjolske, Rumunjske i Sjedinjenih Država, te dakako Hrvatske, čije su boje branili Garden, Maskeron, Mlinarica, Nova runda i domaćin, Zmajska pivovara. Valja dodati još i Varionicu koja je zajedno s Novom rundom i Zmajskom skuhala Kolaboraciju tri, koja se točila i sinoć. no pravu će promociju imati večeras na festivalu Zmajevo.

Pozoj craft beer fest je rijetka zvjerka među pivskim festivalima, baš kao što pozoj zauzima istaknuto mjesto među zmajevima. Pozoj je, naime, opaki zmaj, ala nad alama i aždaja svih aždaja, naročito ga svojataju Međimurci, no etimolozi kažu da je riječ svehrvatska i koristi se posvuda, te da zapravo znači proždrljivac, jer dolazi od pozinuti, što znači proždrijeti. Pozoj mijenja fizički oblik u krilatu ribu, crnog pijetla, šestokrilog konja, pa i vraga. Izaziva sušu, potres i rat. U portfoliju Zmajske pivovare Pozoj je prvo uzeo oblik india pale alea, ljute aždaje s mnogo glava hmelja i s velikih 7,3 posto alkohola, a evo ga sada promijenjenog u festival zanatskog piva, gdje izaziva poplavu pjenušavog napitka i dobrog raspoloženja, blago lelujanje kao posljedicu želje da se proba što više uzoraka i – mir. Posvemašnji mir praćen ugodnim čavrljanjem i blaženim osmijesima.

-Na čemu si ti?

-Na Hazy maze. Na Social Dose. Na Optimal Illusion. Na Neomexicanusu. Na Exclusion Zone. Na cannibalismu. Na Idaho pikniku. Na Baba Tonki… ili jednostavno: na 19, jer tko bi uopće bio u stanju reći: Blackcurrant x Mango x Pasionfruit x Vanilla Sour, Fruited Sour od Ärpusa?

Tako je počinjala pretežna većina razgovora: -Srdačno preporučujem 46 i 70! –A ja opet 53 i 62.

Jedni su zdušno prihvaćali preporuke, drugi pravili kisele face, treći tvrdoglavo ostajali kod svojih favorita. A bilo je ponešto za svakoga. Baš za svakoga – NE IPA, sour ovakav, sour onakav, double dry hopped, triple IPA, quadruple IPA, ma šta da vam pričam, sve do svakojakih stouta i medovine. I svatko je mogao naći nešto što do sada nije ni čuo ni vidio. Čak i Marko Ožegović, koji je upravo zasjeo na vrh top liste RateBeerovih recenzenata ocijenivši u lipnju nevjerojatnih 595 piva, što je rezultat zgusnute skandinavske turneje. –Svima je bilo novih piva, potvrdio je Marko, dodajući nove recke na svoj podugačak spisak.

-A ja sam na Puffu, morao sam to uzeti, zbog imena, smije se Neven Pufnik Puf, doajen hrvatske pivske scene, šef Društva prijatelja piva i organizator legendarnih pivskih festivala Pivkan.

Mnogo je dobrih starih pivskih prijatelja prodefiliralo prostranim arealom pod gigantskim šatorom, a i poneki novi. Bolje da ne nabrajam, zbunit ću se. I svi zdušno hvale ideju i koncept festivala, i jedino se boje da je toga malo puno…

-Ti si to napravio mudro, rekao mi je netko kad sam objasnio da sam krenuo od Kolaboracije koja ima skromnih 2,8 posto alkohola, nastavio s μ IPOM Txiki, koja još jedina ima ispod tri posto, pa onda rastumačio onih nekoliko do petice pa polako dizao maligane te pred sam kraj završio s teškim, tamnim, gustim stoutima s dvocifrenim postotkom alkohola.

-Mi smo prvo napali soure, sada smo na srednjoj klasi, a kad padne mrak napadamo ruse, a sad smo tek na pola, objašnjavala su dvojica drugoj dvojici, očito odabravši sličnu taktiku. Slijedeći mudar taktički potez je ne dati da vam toče punu čašu, bez obzira na to što ta formacijska službena festivalska čaša ima obujam od svega jednog decilitra. –Riječ je o preko šezdeset piva, a vrlo često su to piva s visokim postotkom alkohola, To je težak fizički rad, a samo rijetki će probati sve što se nudi, moja je procjena najviše petnaest posto posjetitelja, razmišlja Andrej Čapka.

Sad, kad malo razmislim, dok sam sjedio nedaleko gastro ćoška sistematizirajući dojmove i ukusnim hamburgerima praveći što bolju podlogu za preostala tekuća pitanja, neka su lica mnogo puta dolazila na ispiranje čaše, po čemu se moglo vidjeti da su dobrano poodmakli u nizanju iskušanih uzoraka.

Vladala je opuštena i iznimno ugodna atmosfera, kojoj ništa nije moglo ni sunce koje je nemilosrdno pržilo obarajući temperaturne rekorde, a sve je teklo glatko, baš kao pjenušava tekućina iz dva podugačka niza točionika.

-Pet minuta prije početka još smo spajali kegove, rekao mi je Andrej kad sam ga na samom kraju festivala zamolio za ocjenu događaja, što zorno pokazuje kako je organizacija bila zahtjevna, ali na kraju izrazio je veliko zadovoljstvo svime što se dešavalo te večeri. –Velika je stvar sama činjenica da su sva ta piva došla u Zagreb, jer riječ je o crème de la crème ne samo pivovara, nego i piva unutar pojedinih pivovara.

Jasno je da je takav festival organizacijski, logistički i financijski iznimno složen, pa me je zanimalo kako je uopće odlučio upustiti se u takvo što. –I sam sam bio na dosta festivala toga tipa, pa sam odlučio to približiti ljudima, pokušati napraviti nešto što ne samo Hrvatska, nego i ovaj dio Europe, još nisu imali.

-Hrvatska ima odličnih pivovara i piva koja stoje rame uz rame s ovim majstorima koji su najbolje što imaju Europa i svijet, kaže Andrej i dodaje kako treba vidjeti i da postoje i drugi, da postoje noviteti, upoznati ih i možda motivirati domaće pivare da naprave nešto slično. –Mi smo počeli s Homebrew prvenstvom, pa nastavili s craft pokretom, evo sad ovim festivalom, sve u cilju educiranja ljubitelja dobrog piva i pokazivanja što sve postoji i kakve su mogućnosti. Imamo ovdje i dame i gospodu iz Dry & Bittera, Lerviga, Amundsena, koji su ovdje došli predstaviti svoja piva i svatko tko je to htio mogao je iz prve ruke doznati sve što ga zanima o pivu koje upravo pije.

Putem kanala koji su organizatoru bili na raspolaganju, nisu uspjeli uvjeriti dovoljan broj ljudi da 450 kuna, koliko je na kraju stajala ulaznica za neograničenu konzumaciju svjetskih pivskih poslastica, nije puno, pa nisu prodane sve previđene karte, a to znači ni pokriveni troškovi festivala. Tu Zmajska puno polaže na današnji festival Zmajevo, koji bi trebao u Golikovu ulicu privući mase pivopija.

Za cijenu ulaznice u normalnim okolnostima se može dobiti pet, šest limenki ili boca piva koja su ovdje ponuđena, a festival Pozoj ih ima šezdeset i sva se mogu kušati koliko ti srce želi. Sličnu argumentaciju poteže i Varioničin Davor Simičić. –Ovo nisu kegovi od 250 kuna, nego od dvije tisuće, veli on i dodaje kako je razočaran slabim odazivom pivskih profesionalaca iz bliže okolice.

-Znam da su se ljudi koji su odlučili doći dobro proveli i to me veseli, Siguran sam da će doći i slijedeće godine, zaključuje Andrej, čime ujedno daje i odgovor na nepostavljeno pitanje o budućnosti festivala Pozoj.

Da, Pozoj ide dalje.