Samo godinu i pol od ideje i prvih razgovora u vukovarskoj je poslovnoj zoni Priljevo otvoren pogon u kojem je već skuhano prvo novo Vukovarsko pivo. „Jednako sam ponosan kao da se radi o mojoj pivovari, a na neki način to zapravo i jeste moja pivovara.“ radosno je tom prigodom izjavio gradonačelnik Ivan Penava.
Kad su se gradonačelnik Penava, predstavnik gospodarske komore Dragan Kovačević, predsjednik uprave Zagrebačke pivovare Marko Njavro i direktorica tvrtke K pivovari Tina Puhalo kucnuli čašama punih Vukovarskog piva i otpili gutljaj, ostalo je još samo da kulturno umjetničko društvo Dunav svečanost zapečati s par slavonskih pjesama i igara i da se uživa u bogatoj trpezi na kojoj su domaćini pokazali svu raskoš podunavske gastronomije. I da se sve zalije još kojim gutljajem Vukovarskog. Sve uz značajno kimanje glavom – baš mi paše, dobro si ti to napravio, majstore pivaru vukovarski!
A majstor pivar vukovarski, Josip Džebić se zove, zapravo dolazi iz Županje. Od petero za sada zaposlenih u pivovari on jedini nije Vukovarac, jer eto baš toga profila trenutno u Vukovaru nema. „Išli smo na lakšu varijantu s četiri i pol posto alkohola, a sve sirovine nabavljamo u Hrvatskoj, osim hmelja, koji dolazi iz Slovenije. Pivo radimo na klasični craft način, dakle kao domaće, ručno, za sada samo lager, a poslije ćemo vidjeti…“
Na majstoru pivaru Josipu, inače osvjedočenom homebreweru, koji i nakon prelaska u profesionalne vode i dalje za svoju dušu kuha u garaži, velika je odgovornost, jer Vukovarsko je etabliran pivski brend, to je pivo s pričom, pivo heroj, baš kao i grad iz kojeg dolazi. Neće mu biti lako održati tečnom i pitkom ovu priču koja je počela prije dvadesetak mjeseci, kada je Zagrebačka pivovara ušla u akciju spašavanje posrnulog brenda, ali i vlastitog pozicioniranja na tržištu pivskih specijala. Tada je već krenuo projekt tvrtke kćeri K pivovari i već je Mirko Banić Ištuk krčkao u kotlovima mikropivovare Grif. Akvizicija u Vukovaru samo je još jedan korak u tom smjeru – ovoga puta u portfelj ulazi gotova robna marka, pivo s imenom i s tržištem, pa Zagrebačka pivovara i K pivovari odlučuju da to naprave u velikom stilu. U čitav projekt ulažu 11 milijuna kuna, što uključuje izgradnju proizvodnog pogona kapaciteta pet tisuća hektolitara godišnje, njegovo opremanje i pokretanje proizvodnje i distribucije, kao i otkup robne marke i recepture.
„Vukovarsko pivo je potrošačima dobro poznato, a nosi i jedan prestižan naslov iz 2010. godine, kada ga je Društvo prijatelja piva proglasilo najboljim hrvatskim pivom,“ podsjetila je direktorica tvrtke K pivovari Tina Puhalo. „Nažalost, unatoč entuzijazmu i trudu bivšeg vlasnika, Vukovarsko je pivo zamalo palo u zaborav, i ja sam danas sretna, jer kad vidim ovaj pogon, znam da se to neće dogoditi.“
„Siguran sam da će i mnogim od vas Vukovarsko postati omiljeno pivo,“ rekao je Marko Njavro, predsjednik uprave Zagrebačke pivovare. „Mi smo uočili rast crafta, te smo odlučili složiti jedan lokalni craft portfolio kako bismo bili adekvatno konkurentni u tom segmentu. Vjerujem i da će broj radnika u ovom pogonu povećavati, kako će rasti potražnja za Vukovarskim pivom, te da ćete ga uskoro moći piti u cijeloj Hrvatskoj.“
Inače, prapočeci priče o Vukovarskom pivu sežu u 2009. godinu, kada je Nenad Blažev krenuo u kuhanje Vukovarskog, kvalitetnog domaćeg nefiltriranog piva, koje su potrošači brzo prepoznali i prigrlili, pa je to niz godina bilo omiljeno pivo zagrebačkih pivopija. No, ekonomska kriza i globalizacija u čijem su naletu trgovački lanci pomeli s lica zemlje čak 165 dućana u kojima se prodavalo pivo iz grada na Dunavu učinili su svoje, pa je firma koja je jedno vrijeme zapošljavala i dvanaest radnika prvo prepolovljena, a onda i podlegla silnom pritisku. Tada, da se razumijemo, nije bilo vala craft revolucije, koji je ponio kasnije male pivovare, nije bilo diferencirane trošarine, koja je malima omogućila da prodišu, bila su teška vremena za pivarski underground, i Vukovarsko ih nije preživjelo. Zato je gospodin Blažev objeručke prihvatio ponudu iz glavnog grada, jer je zaključio da je to jedini način da spasi svoju robnu marku, a da je vrijedi spašavati o tome nitko ne dvoji.
„Pozdravljam i gospodina Nenada, koji je započeo ovu priču s Vukovarskim pivom, za koje smo svi znali da je odlično, da je ideja izvrsna, ali da joj je potrebna jedna nadogradnja, ovo što smo dobili kada je zanimanje za projekt pokazala Zagrebačka pivovara i njezina tvrtka kći K pivovari,“ rekao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. „Imati Zagrebačku pivovaru za partnera za nas je značilo jednu novu dimenziju i kada smo vidjeli kako je tekla dosadašnja suradnja veliki smo optimisti u pogledu budućnosti brenda i njegova širenja na cijelu Hrvatsku.“
Dragan Kovačević, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za poljoprivredu i turizam, čestitao je upravi Zagrebačke pivovare, što je odlučila mikropivovaru smjestiti baš u Vukovar, grad koji vapi za investicijama, proizvodnim pogonima i radnim mjestima. „Pivarska industrija u Hrvatskoj je strateška prehrambena industrija, koja zapošljava 28 tisuća radnika i jedna je od rijetkih koja na višegodišnjoj razini bilježi pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu i suficit. Sve je veći trend otvaranja mikropivovara i sve je veći njihov udio na tržištu, no još važnije od toga jeste njihovo značenje za malo i srednje poduzetništvo. Proizvodnja craft piva sa specifičnim okusima i recepturama, s naročitom tehnologijom i inovacijama, je nešto što značajno pridonosi brendiranju određenog prostora i ukupnoj turističkoj ponudi. Mi smo u HGK prepoznali značaj mikropivovara, učlanili smo ih preko trideset i sada ih udružujemo u Grupaciju malih i nezavisnih pivovara, baš zato da bi mogle institucionalno artikulirati svoje interese i boriti se za njih.“
Vrhunski interes malih je svakako definiranje crafta i njegovo precizno pozicioniranje na hrvatskom tržištu piva, no dok se to uistinu ne desi, proteći će još puno vode Dunavom i Vukom. Na kraju krajeva, to hoće li bitka Grupacije malih i nezavisnih pivovara rezultirati ustanovljavanjem craft etikete, što će taj status (do)nositi i hoće li jedan od uvjeta za njegovo dobivanje biti neovisnost pivovare od krupnog kapitala, te kako će se ona dokazivati, sudbinski je važno za zanatske proizvođače piva, ali ne i za potrošače. Pivopijama je bitno samo to da je priča o gradu heroju ponovno prešla u tekuće agregatno stanje i da je pivo dobro.
