Uganda je poznata po velikom broju konzumenata alkohola koji piju različite vrste alkoholnih pića. Od industrijski proizvedenih piva i vina do lokalno proizvedenih piva kao što su ajon ili malwa i mwenge bigere ili – tonto. A tonto je tradicionalno piće koje se dobiva fermentacijom banana.
Tonto, koji se često naziva mwenge bigere ili tontomera, dobiva se zrenjem zelenih banana u jami tijekom nekoliko dana. Zatim se iz banana iscijedi sok koji se dalje filtrira i razrjeđuje objašnjava Wikipedija. Ta se tekućina zatim kombinira s prženim zrnima sirka i fermentacija se odvija tijekom sljedeća dva do četiri dana. Sadržaj alkohola kreće se od šest do jedanaest posto.
Tonto ima voćnu aromu s komadićima sirka koji plutaju po površini. Toliko je popularan u Ugandi da postoji nekoliko narodnih pjesama oko njega, a zabave su gotovo nepotpune bez otvaranja nekoliko boca ovog lokalnog pića.
Bivši kralj Bugande, najstarijeg kraljevstva Ugande, jako je volio lokalno pivo, a na jednom je skupu popio previše piva i bio prilično sretan. U Bugandi je tabu reći da je kralj pijan, možete samo reći da je jako sretan. Kralj je tada počeo hvaliti ljude koji su napravili tonto pivo, govoreći abaakisiimba, što znači "oni koji su posadili banane" i bebaakiwoomya, "oni su ga učinili ukusnim". Glazbenici su na tom skupu kreirali ritam abaakisiimby, koji je oponašao kraljeve riječi, a kralj je bio tako sretan i opušten da se počeo gibati i plesati. Dok su glazbenici oponašali kraljeve riječi na bubnjevima, žene su oponašale kraljeve pokrete, što je s vremenom postalo tradicionalni ples koji se danas izvodi diljem svijeta.
„Upoznao sam ženu po imenu Dezilanta Nakasi, koja pravi tonto trideset šest godina. Cijela njezina obitelj uključena je u proizvodni proces i Dezilanta s ponosom prenosi svoje iskustvo i vještine niz obiteljsku liniju,“ piše Michal Šott u reportaži objavljenoj na češkom portalu Seznam. Uganda je poznata po velikom broju konzumenata alkohola koji piju različite vrste alkohola. Od flaširanih piva i vina do lokalno proizvedenih piva kao što su ajon ili malwa i mwenge bigere ili tonto. Uglavnom se kuha u središnjem dijelu. Kao što naziv piva govori, proces kuhanja uključuje noge. Mwenge je riječ za alkohol, bigere su noge. Tradicionalno Kwanjula vjenčanje u Bugandi, najstarijem kraljevstvu Ugande, zapravo ne počinje sve dok se na mjesto ne donesu tikvice mwenge bigere. Dezilanta mi je objasnio da su ključni sastojak za pravljenje smećkaste turšije lokalne sorte banana poput kisubi, ndizi, musa, kivuru, kabula i mbidde, koje nisu uobičajene vrste. Žena je ubrala banane iz vlastitog vrta i stavila ih na drvenu konstrukciju iznad kamina ekibanya, prekrivši ih polietilenom i suhim lišćem banane kako bi zarobila toplinu.
Zatim se, kako kažu, dime oko pet dana kako bi se ubrzao proces sazrijevanja i dodala aroma. Da se smanji pregrijavanje drvo za ogrjev se miješa sa stabljikama banane. Alternativno, banane se također mogu zakopati pod zemlju kako bi se ubrzalo sazrijevanje. Nakon šest dana, sirovina je sada žute boje, što ukazuje na zrelost. Desilanta je ogulila zrele banane i prebacila ih u drveno korito izdubljeno od debla, spremno da ih zgnječi gaženjem bosih nogu. No, to je već posao za njenog sina. Slično kao u mnogim vinorodnim zemljama, gdje je gaženje grožđa također poznat postupak. Trebalo je oko trideset šest minuta da banane postanu rahla pasta. Naknadno je sin te žene stavio travu u korito kako bi se pasta od banane dodatno izmiješala u rjeđi sok, a zatim je njegov sin dodao potrebnu količinu vode koristeći kanister od dvadeset litara kako bi razrijedio koncentrirani sok od omubisi banane.
Trava je tada djelovala kao sito na strukturu od bambusa i za nekoliko minuta lonac je bio pun. Kada su iz mješavine banane i trave iscijeđene i posljednje kapi soka, članovi obitelji počeli su drobiti sirak na drvenoj ravnoj površini. Ovaj sirak je važan u fermentaciji soka, a ako se ne koristi, sok će se pokvariti u roku od jednog dana i tada se ne može fermentirati u alkohol. Sirak se prvo peče radi okusa prije nego što se pomiješa sa sokom. Mješavina soka i sirka se zatim prekrije svježim lišćem banane i polietilenskim papirom i ostavi da fermentira jedan dan.
Sljedeći dan oko podneva otkriva se fermentirani sok, koji se sada naziva tonto. Sirak se pažljivo bere za ishranu peradi i stoke. Na okus je ovo piće blago slatkasto, a šumeća pjena sugerira da ima prilično visok udio alkohola. Lokalno pivo je simbol tradicije u Bugandi, a većina njegovog značenja otkriva se tijekom svadbenih ceremonija na kojima je tonta tikva najvažnija stavka. Istina je da su oba spola i u prošlosti mogla slobodno uživati u njegovom bogatom okusu, ali ženama je bilo uskraćeno sudjelovanje u određenim fazama proizvodnje poput gaženja banana, piše Fox News.
U Narodnoj skupštini Ugande donesen je zakon kojim se nastoji regulirati proizvodnja i prodaja ovog alkohola. Također predlaže se kriminaliziranje kućnih proizvođača piva tonto. Zakon također pokriva druga tradicionalna piva proizvedena u Ugandi. Treba napomenuti da je to glavni izvor prihoda za mnoge obitelji u Ugandi, posebno u središnjoj i zapadnoj Ugandi. Prema vlastima, ovakvo kuhanje kod kuće je nezakonito i također povećava rizik od smrtonosne kontaminacije. Umišljeni pas, zakopan je u činjenici da dužnosnici ne mogu naplatiti prihode od prodaje domaće proizvodnje. Razumljivo je da je ovaj zakon izazvao veliku pometnju među lokalnim stanovništvom.
