Pivkanov novi život
Kada je prije dvije godine održan prvi Pivkan, organizatori su manifestaciji dali podnaslov Dani dobrog piva. U međuvremenu je priredba prolazila i teška razdoblja, a sada i temeljito promijenila koncepciju, no kroz sva četiri svoja izdanja ostala je ono što joj je i svrha postojanja i što nam svima treba - dani dobrog piva!
Kad vam se ponudi čak 75 vrsta piva iz osamnaest pivovara iz šest zemalja, nema bojazni a će netko ostati nezadovoljan, odnosno da neće pronaći nešto po svom ukusu, bez obzira na to što je bilo onih, koji su si taj posao značajno olakšali - na „pivskoj karti" su označili sva piva koja su nekada već kušali, pa su ta jednostavno preskočili i išli degustirati samo ono što im je još nepoznato. I sam sam imao određenu taktiku, koja mi je olakšala izbor. Prvo sam eliminirao sva belgijska piva iz pivovara Chimay, Du Bocq i Lindemans. Ne samo zato što sam mnoga već imao priliku kušati. Naime, dio asortimana bila su piva s dodatkom voća - višnje, breskve, maline, jabuke i borovnice, a iako sam u životu pio sjajna voćna piva, ovu večer sam odlučio to zaobići. Onda, većina belgijskih samostanskih piva ima visok udio alkohola, a kako je večer dugačka i htjelo se kušati što više vrsta, to ne bi bilo baš najpametnije. Bez obzira na to što su sva belgijska piva punjena u boce od 0,33 pa čak i od 0,25 litara. Ili baš zato. Naravno da me je, kao i druge, privlačio atraktivni Westvleteren XII, ali kako mala boca stoji 110 kuna, bez problema sam odolio iskušenju.
Onda je zbog visokog udjela alkohola otpala i austrijska pivovara Eggenberg, koja nudi svjetski poznatu marku Samichlaus od 14 posto alkohola, te Urbock i Gregorius s po gotovo deset posto, a to je, brate, previše. Češka piva iz pivovara Bernard Humpolec, Vysoký Chlumec i Pilsner Urquell Plzenj nisam morao piti, jer ih sva već jako dobro poznajem i često pijem, a isto je i s asortimanom Pivovare Daruvar, odnosno njihovim Staročeškim pivom. Inače, kako Beershop, odnosno njegov vlasnik Neven Pufnik, vodi šank u Češkom domu u kojem se Pivkan standardno održava i ima odlične odnose s daruvarskim pivarima, tamo su sva piva iz Daruvara stalno dostupna. Tako su mi zapravo ostale samo dvije zemlje - Njemačka i Engleska, odnosno sedamnaest piva iz devet raznih pivovara. Neke engleze također poznajem dobro, a sva piva iz Bamberga i više nego jako dobro, jer svake godine tamo odradim trodnevnu degustaciju njihovih izvrsnih piva. Ali, ovoga puta to nije razlog za daljnju redukciju popisa. Dapače, jer bamberška piva, posebno ona dimljena iz pivovara Heller (Aecht Schlenkerla) i Special se ne propuštaju. Nikada!
Naravno, kušalo se još i ono formacijsko - Beershop pivo, koje se točilo u krigle, koje su posjetitelji dobili uz plaćenu ulaznicu. Krigle su doduše minijaturne, pa tu baš nema nekog velikog utaživanja žeđi, ali je vrlo zgodan suvenir.
Dakle, uistinu se imalo što izabrati, no zanimljivo je da nemali broj posjetitelja nije htio ništa prepustiti slučaju, pa su se držali onog što vole, bez obzira na to što to mogu piti svaki dan - poput crnog Bernarda i Staročeškog zimskog.
Ni ovoga puta nisu izostale prokušane zabavne igre brzog ispijanja piva i natjecanja u izdržljivosti, koje je moderirao prokušani Domagoj Jakopović Ribafish, a nažalost izostala je hrana i to je ono na čemu će se na Pivkanu morati brzo poraditi.
Inače, novi koncept, po kojem se pivo pije sjedeći i iz staklenih čaša i krigli, uz ograničen broj od 250 posjetitelja na dan, meni osobno se jako sviđa. Zvučnu kulisu činila je glazba s razglasa, diskretna, tako da se za stolom moglo razgovarati, a koliko sam primijetio, uglavnom su se komentirali uzorci kušanog piva. Osobno mi nije smetala ni gužva ni stajanje n a prijašnjim Pivkanima, ali ovako pivo više dolazi do izražaja. A doći će još više, ako Pivkan krene smjerom, koji je Neven Pufnik najavio u subotu - trebao bi uskoro postati redovna mjesečna prezentacija piva jedne zemlje, ili jedne regije, jednog tipa, jedne pivovare... a jednom godišnje bi se radile masovke, vjerojatno u punom većem prostoru, nego što je Češki dom.
