Na zdravi uz Krušovice u Ahoj tramvaju

Ovaj tramvaj se nikud nije žurio, nitko ga nije čekao na usputnim stanicama i baš nikome nije trebao polagati račune, ali je morao krenuti na vrijeme pa tko je od uzvanika stigao do 19 sati dobro je došao, a tko nije, naučit će da više nikada ne kasni. U njemu nitko nije poništio voznu kartu, niti je strepio da bi mogla naići kontrola - opušteno smo kružili zagrebačkim tračnicama gotovo devedeset minuta i uživali u društvu dragih prijatelja, prigodne glazbe, mlinarovim kiflicama i izvornom češkom pivu Krušovice.

Češki zglobni tramvaj Tatra KT4 proizveden je u jednoj od najvećih inženjerskih kompanija u tadašnjoj Čehoslovačkoj - Českomoravská Kolben-Daněk (ČKD). Tvrtka je osnovana 1927. godine kao tvornica motocikala, u 2. Svjetskom ratu proizvodila je tenkove, a nakon njega bila je najveća europska tvornica tramvaja. Ovaj zagrebački u promet je pušten je 1985. godine, i evo još uvijek vrlo uspješno vozi na liniji broj 13, od Kvatrića do Žitnjaka.

Za ovu prigodu trinaestica je posebno uređena u stilu češke pivnice. Umjesto broja i smjera natpis: „Ahoj Krušovice party". U 1810 metara koliko je dugačak stalo je pet bačvi koje su nam služile kao stolovi za odlaganje krigli, a na samom dnu instaliran je točionik. Za njim lijepa hostesa Dora, studentica iz Zadra, toči pivo u staklene vrčeve. Vješto to radi iako je svoju prvu čašu natočila dan prije na generalnoj probi.

Na prvim vratima čekaju nas četiri uniformirane hostese s logom brenda Krušovice na časničkoj kapi, crvenoj kravati i lijevoj strani košulje boje bijele kave. Provjeravaju imali nas na popisu uzvanika, nude pecivom i poziraju fotografima. Helena iz Heinekena uspješno skriva poslovičnu napetost, ali razloga za zabrinutost nema - sve je na svom mjestu, sve ide po protokolu, sve teče kao po špagi.

A tramvaj kao tramvaj - podrhtava, drma, cuka, ljulja! Pivo je u kriglama uzburkano i tek nam tada sine zašto su prve količine punjene samo do pola. No kako se vožnja približavala kraju postali smo hrabriji i mi i Dora pa je zlatna tekućina svakim novim točenjem bivala sve bliže baždaru. U takvim okolnostima teško je održati ravnotežu s fotoaparatom u jednoj, a vrčem u drugoj ruci, ali nam je uspijevalo - nije zabilježena ni jedna riskantna situacija!

Od 26 sjedećih mjesta, dva su zauzeli čvrsto vezani zvučnici iz kojih dopiru melodije čeških pjesama: Stejne jako ja (Chinaski), Hospody hospody a restaurace (Brutus), Blues pro tebe (Josef Zíma), Nebe na zemi (Jan Werich) ... Valjda su hitovi, ne znam, ali zvuči odlično! I originalno: u češkom tramvaju češko pivo uz muzika iz Češke. Bilo je tu i nešto tradicionalnih stvari, a počelo s glazbom iz animirane serije o dva nespretna majstora, Patu i Matu. Uvijek mi je drago poslušati nešto što ne dolazi s engleskog govornog područja, ali ushit nije dugo trajao. Nakon dvadesete pjesme DJ se odlučio vratiti klasičnom repertoaru. Šteta, zaključujemo Tony i ja, ali to nam ni malo ne kvari raspoloženje.

Prozori su otvoreni pa se glazba čuje i izvan vozila. Iako iznajmljivanje tramvaja za partije (najčešće za svatove, maturalne zabave i korporativna događanja) nije tako neobična pojava Ahoj Krušovice izazivaju pozornost građana. Hostese im mašu zastavicama s natpisima „Ahoj" i „Na zdravi", a mi dižemo krigle u zrak.
Pervan priča anegdote o Češkoj i Česima, njihovoj ljubavi prema avanturama na jadranskoj obali i priobalju, podsjeća nas na češke brendove - od Škode superb do Krušovica...

I tako, u dobrom raspoloženju stižemo na cilj! Gospođa Veronika nas sigurno dovozi do Frankopanske, hostese nas predaju svojim kolegicama u baru Hostela Swanky Mint u Ilici na after party uz lager Krušovice. A bar, uređen u industrijskom stilu sa šankom od sirovog betona i drvenih oplata za beton sa željeznim potpornim štangama; bojleri na ciglenim zidovima, instalacija od starih bicikala; limeni krov kao grafitima oslikan kontejner... Otkriće u središtu Zagreba! Ali o tome, nekom drugom prirokom. Uz Krušovice, naravno!