Veselo, bučno, razdragano i nadasve pjenušavo bilo je jučer i noćas u Požegi, odnosno preciznije kod krčme Stari fenjeri u Turniću, gdje je održana 11. Požeška krigla, festival piva, koji okuplja kućne pivare i male i nezavisne pivovare, što ga je i ovoga puta odlično organizirala Udruga pivara Požega.
Požeška krigla se u mnoštvu pivskih druženja nametnula kao jedno od najpopularnijih. Ovdje se nikada ne postavlja pitanje je li krigla napola puna ili napola prazna; uvijek je napola puna, jer tu dolaze samo optimisti. Ima u Hrvatskoj još važnih festivala, srazova, te okupljanja pivara i pivopija, ima i masovno posjećenih i onih s jednako jakom ili čak jačom ponudom kućnih uvaraka i craft piva, ali Krigla spada u one koje nitko ne želi propustiti.
Ako me pitate zašto je to tako – ne znam!
Valjda su se tako posložile zvijezde, što li. Naime, Krigla je nekoliko puta mijenjala mjesto održavanja, a sva su otprilike bogu iza nogu ili tu negdje, a ovo ljetno izdanje uvijek je uz vodu, što će reći u carstvu komaraca, i sve to nisu baš najbolje reference, ali unatoč svemu Krigla se voli i pohodi. Pada mi napamet da se na Krigli može kampirati, što svakako ima posebnu draž i praktičnu važnost, no da li je to dovoljno da je izdigne iznad prosjeka? Ideja Krigle, koja je krenula 2014. godine, iste one kada je osnovana Udruga pivara Požega, njezin agilni organizator, jeste promocija kućnog pivarstva i širenje pivske kulture, ali nisu li svi pivski festivali upregnuti u ista kola? Ova je ideja naprosto pala na plodno tlo i pustila korijenje. Svakako je pomoglo i ime predsjednika Udruge Tina Lehnera, istaknutog homebrewera, koji mi je odmah po dolasku rekao da zapravo postoje dvije vrste manifestacije – zimska Krigla namijenjena je samo pivarima, a ljetna svima, no broje ih „u đuture“ pa je eto u pet godina akcija došla do jedanaestog izdanja. Dodao je da je sve pripremljeno – pivo ohlađeno i spojeno na pipe, sva infrastruktura riješena, logistika osigurana i da Krigla može početi.
I zaista. Već se točilo optimalno ohlađeno pivo, uglavnom kućnih pivara, što pojedinačnih, što članova više udruga, od kojih je ona brodska bila najbrojnija i najnezaobilaznija. Kako je koja bačva istočena spajano je nešto drugo, tako da je uvijek bilo razloga obići sve točionike, jedan po jedan, i vidjeti što se trenutno toči. Jelo je osigurao susjed – krčma Stari fenjeri, a nepogrešivi izbor s roštiljem i dvije vrste salata zadovoljio je svakoga. Ulaznica od sto kuna uključivala je uz jelo festivalsku čašu u koju je svatko sam točio što je htio i koliko je htio. Oni iz udaljenijih mjesta mogli su postaviti šator i prespavati još od petka. A čitajući registarske tablice automobila zaključio sam da je tu bilo pola Hrvatske – od Čakovca i Koprivnice do Osijeka i Županje. Odlična svirka Ritam benda iz Požege i Rockera iz Nove Gradiške također je u paketu. Nakon svega, Udruga pivara jutros je s pravom objavila: Preživjeli smo i 11. izdanje Krigle. U organizacijskom odboru bilo je zahtjevno, ali smo izdržali. Odlična atmosfera, šarolik izbor odličnih piva, super zabava ispred pozornice. Sve zahvaljujući vama koji ste ovo podržali na ovaj ili onaj način.
Najbolji način je, naravno, bio da dođete i pijete pivo. To je, naime, podrazumijevalo da ćete sresti mnoge prijatelje i istomišljenike s kojima imate o čemu razgovarati i da će to stvoriti lijepu i ugodnu atmosferu. Do mraka je prostranom livadom s ribnjakom prodefilirao velik broj čitavih obitelji, pa je sve odzvanjalo dječjom cikom, što ovom događaju daje novu dimenziju. Neki su pivari svoje pivo dostavili ranije, a mnogi su došli osobno, pa i sami točili. Neki su pivari, baš kao i mnogi pivopije, došli na dva kotača, a među biciklistima je bio i recidivist Krešo Marić iz Pivovare Daruvar, koji je za dovoz piva i opreme zadužio svog pomoćnika Mateja Šimalu, a sam se zaputio preko brda i dolina te je, temeljito upoznajući domovinu da bi je više volio, umjesto 75 napravio više od stotinu kilometara. Marijana i Mario Bošnjak su svoje svijetlo i tamno doduše dovezli osobno, ali su istu večer morali na još jednu pivsku akciju, te su brzo otišli, a tako je bilo i s Markom Barčanom, koji je u Požegi točio Groficu iz svoje pakračke pivovare Slavonica.
-Ja sam Karlo iz Fakin craft bara, rekao je visok mladić, objašnjavajući da je rodom iz nedalekog Davora, pa je posjet svojima iskoristio za dolazak u Požegu. Imali smo o čemu pričati, jer Medvedgrad ove godine rastura svojom proslavom 25. obljetnice postojanja. Nova pivovara, najavljenih 25 vrsta piva, od kojih je do sada predstavljeno 15, koncerti, akcije, kolaboracije, promocije, to je samo vrh ledenog brijega. –Priprema se senzacija, ali ne mogu o tome pričati, misteriozno najavljuje Karlo.
Prilazili su i drugi i srdačno se pozdravljali sa mnom, ali ne mogu se pohvaliti da znam, tko su. Zato, ako sam sinoć koga blijedo gledao ili prošao pored njega kao pored turskog groblja, ne zamjerite, to svakako nije zato što se pravim da vas ne znam, nego se stvarno ne sjećam svih ljudi koje sam nekada upoznao, iako sam neke upoznavao i po pet puta…
Više je, naravno, onih za koje dobro znam tko su. Miroslav Novosel potvrdio je da Pitko iz njegove pitomačke pivovare ima jako dobru prođu, a tražio se i u Požegi, pa je Miroslav svaki čas morao spajati novi keg. Pune ruke posla ima i Nova runda, a dodatno su okupirani gradnjom pivovare, koja ide prema planu i upravo priprema probno kuhanje, doznajemo od Miroslava Šuvaka, koji dodaje i da je njegov kompanjon Marko Filipin u Zagrebu na Zmajevu kod Andreja Čapke, jer se festival u Zmajevom gnijezdu, eto, poklopio s Kriglom…
-Upravo pijem pivo večeri, to svakako moraš probati, rekao je križevački kućni pivar Aleksandar Karre glasom koji ne trpi protivljenje i značajno pridigao čašu punu stouta s kokosom, a kako na točioniku više nije bilo tog nektara s okusom „čupavih rafaelo kuglica“ odlio mi je malo iz svoje čaše. Nije mi preostalo ništa drugo, nego da se glatko složim s tom hrabrom tezom. Hrabrom zato što je večer još bila mlada, a nije bio objavljen popis piva koja će biti ponuđena, kao ni redoslijed točenja, pa nitko nije znao što nas još čeka.
I zaista.
-Ovo je pivo večeri, bolje danas nećete popiti, bio je kategoričan Miroslav Šuvak, no to što je rezolutno hvalio nije bilo ništa iz njegove Nove runde, nego NEIPA VG Dogy&Berg. I njemu sam morao dati za pravo, iako sam do kraja dana i sam pronašao jedno pivo večeri – Medvedgradov Fantom Juicy lager, koji je, kao i većina drugih piva, brzo razgrabljen, a svi koji su ga pili značajno su klimali glavom. Kasnije su se na pipama izredala još mnoga primamljiva imena, ali ja sam se do kraja držao tog New England India pale lagera, što nije bila baš najpametnija ideja, jer taj rezultat najnovije kolaboracije Medvedgradova majstora pivara Božidara Kostanjčara i Matta Holingswortha ima visokih 6,8 posto alkohola. Znam da nije pametno, al jebešga, rekao bi pjesnik.
Tako sam s punom čašom otišao bliže stejdžu i uživao u spoznaji da obadva benda sjajno praše rock moje mladosti, te da i klinci s njima u glas pjevaju sve hitove Azre, Atomskog skloništa, Ekatarine Velike, Bajage, Smaka…Kad je čaša bila prazna pošao bih ponovo natočiti, pa nazad i tako… nekoliko puta. Koji put bih naletio na nekoga s kim bih rastumačio još štogod od sudbinske važnosti, a koji put ne, a svaki put sam se sve lakše probijao kroz gomilu koja se sve više prorjeđivala, ali još uvijek se nije moglo reći da nije gužva, a sve je brojnija bivala rasplesana skupina pred podijem. Kad su negdje poslije jedan sat novogradiški Rockeri napravili pauzu, mudro sam zaključio da će glazba koju puštaju s razglasa biti manje bučna od benda i da je to dobar trenutak za povlačenje na rezervni položaj, pod šator u kampu.
Kad sam se debelo poslije pet ujutro odazvao zovu prirode i krenuo tamo gdje se ide debelo poslije pet ujutro, još je treštala muzika, sve je bilo okupano rosom, pored moga šatora paslo je omanje jato gusaka i zadovoljno gakalo, a iz jezera je dopirao kreket žaba. Pred pozornicom je đuskala oveća grupa pivskih noćobdija, pjevajući zajedno s moćnim razglasom, među njima i Miro Nova Runda Šuvak.
-Jesi li ti to već na nogama, ili si još na nogama?, upitam ga retorički.
-Još, potvrdi on veselo. –A ako me pitaš zašto – ne znam!
