Hmeljevo - bujica craft pivarstva zahvatila i Split

Prosto je nevjerojatno kolikom se brzinom kreće craft pivarstvo diljem Hrvatske. Ta je brana koju su društvo i nametnuti zakoni koji ne potiču nego koče malo pivarstvo nakupljala i nakupljala nešto što je njenim pucanjem postalo bujica koja ne misli stati. Nevjerojatno je da je prošlo tek godinu dana otkad smo se okupili prvi put na PŠRD Poljud - što kućni pivari, što ljubitelji piva i pivski znalci iz Splita i okolice. Ni desetak nas ukupno, ali s puno dobrog piva i ogromnim entuzijazmom.  I odluka je pala - udruga se mora osnovati. I osnovala se, na proljeće. Udruga Hmelj. Preostalo je "samo" još plan sprovesti do kraja - druženje odnijeti na višu razinu, inspirirani sada već legendarnim konferencijama i natjecanjima u Magic Beer Roomu. I nastalo je Hmeljovo.

Datum, 22. kolovoza određen je i najavljen mjesecima ranije, a neumorni organizatori, jezgra udruge, predsjednik Ante Knežević Soki, dopredsjednik Ante Kapitanović Ćipe, blagajnik Ante Prižmić Riža, tajnik Ant... ovaj... Mario Cvitković (Dva Tona, Barbarossa) i Siniša Anđelić su se bacili na sređivanje svih mogućih detalja, oko lokacije - opet lučice PŠRD Poljuda, čiji je Ćipe član i koja se pokazala izvrsnom, poziva pivovarama, svih mogućih detalja.

Nažalost, dogodilo se i neminovno, a prije niti godinu dana nezamislivo, tri-četiri pivska događanja u Hrvatskoj i BiH su kasnije također određena za isti vikend. To je značilo da neka draga, poznata lica neće biti tu, ali, opet, gledalo se to s druge strane - što više nepoznatih, onih koji se tek počinju zanimati za craft i kućno pivarstvo - to bolje!

Detaljne pripreme i dogovori, posjete lučici da bi se izmjerilo koliko stolova stane, vidjeti što se može gdje staviti, dogovoriti kako je najbolje pristupiti određenim problemima su urodile plodom. Jer kada je došao taj 22.8., tipičan divan splitski ljetni sunčan dan, sve je bilo posloženo iznimno dobro za prvoorganizirani festival. Prostor i stolovi, fleksibilnost s čašama (staklo, plastika), dostupnost vode, wc, vreće za otpad, bonovi za hranu... Zamjerke nije moglo biti. Nažalost, samo nismo mogli srediti nekakav oblak da malo razblaži sunce na samom početku, ali  što ćete...

A pivo? U početku bijaše Rižin Belgian Blond, odličan točen, malo manje u boci, ali svakako s razlogom popularan. Tu je bio i Sokijev mladi Hefeweizen na točioniku ali i još jedan Belgian Blond, u bocama i jako dobar. Ubrzo im se priključio Ćipin i Sinišin jaki, slatki porter koji je oduševio publiku. S time su, u neku ruku, u startu naši kućni pivari pokrili belgijsku, njemačku i britansku tradiciju pivarstva.

Njima su se priključile brzo i jake snage craft pivarstva - Miroslav Šuvak iz Nove Runde koji je sve nas počastio svojim prisustvom, donio je njihov kultni APA, prvi u Hrvata, a i svoju hmeljnu bombu od brown alea zvanog Brale, uz prisustvo Julijana koji je Braletu i dao to genijalno ime. Zmajsku Pivovaru je predstavljao legendarni kućni pivar Mario Žerjav Primarius, a njihova APA je bila standardno odlična, kao i Varioničina. Malo je reći da su se razgrabile.

Internacionalni štih festivalu su davala piva mostarskog Oldbridža, od kojih je na točioniku bio Brown Ale, totalna opreka unutar stila od Braleta, ali opet zanimljiv. Mas Plenum poslao je i keg Brewdogovog Punk IPA, koji je također publika dobro prihvatila, bolje od točionika kojem je radio određene probleme, koji su ipak na kraju razriješeni.

Kada su se festivalu pridružile i cure iz zadarskog Brloga (coming soon!), na točioniku se našao i njihov lagani, ljetni Blonde Ale. Domaći homebreweri nisu stali na prva tri koja sam nabrojao, pojavio se, i odmah nestao, Sinišin malo (pozitivno) podivljali Pils i Ćipin zanimljivi Stout. Onda je i Mario stavio svoj jaaako zahmeljeni IPA...

Gdje stati? Mislim da ste dojam stekli, samo valja napomenuti da tu kraj zanimljivim pivima nije bio. Za nadati se, ne, za očekivati je da će iduće godine biti još više domaćih pivara. Sve više i više ih se okuplja pod okriljem udruge (neki su došli i s gajbom svojeg piva) i može s već jako dobrog ići samo na bolje sve.

Posjetitelji su mogli uživati i u jako dobrim jelima s roštilja - ćevapi su u svakom slučaju bili zvijezde, a porcije dobro odmjerene. Za kapu dolje je i trud roštilj majstora Cvikija te volontera pivara Gojka i Miše koji su neumorno radili, pekli i dijelili hranu. Kad već spuštamo kape, kapa dolje i Kati i ostalima na ulazu koji su također neumorno radili cijelo vrijeme.

Još jedan od highlighta je bio i nastup splitskog punk / rock / ska benda Špurijus koji je odlično odradio svoj nastup i okupio ispred sebe kroz tih sat vremena nastupa pristojnu ekipu, svakako plus za ukupan doživljaj, a sigurno su i oni stekli nove poklonike.

Ono što je oko svega bilo jednostavno divno, zapravo, je entuzijazam i oduševljenje posjetitelja kućnim i craft pivima. Atmosfera je bila pozitivna, bez traga izgreda, apsolutno kulturna, uz sveprisutnu zezanciju. Treba ipak uzeti u obzir da Split, bez obzira na veličinu i na broj turista ljeti ima jako, jako malo mjesta gdje se može kupiti ili popiti craft pivo, a do prije  tri godine ih nije bilo uopće. I svejedno se 200 mjesta određenih za posjetitelje razgrabilo u par dana, a sigurni smo da će iduće godine biti i prije.

A interes je bio stvaran! Čim bi Mario i/ili ja najavili da je novo pivo na točioniku, novi se red stvarao brzinom svjetlosti. Bujica craft/kućnog pivarstva je napokon zahvatila Split. I nekako imamo, pa, špurijus, da će jako, jako brzo to prerast kategoriju "đira". Jer hrvatski mali i kućni pivari to zaslužuju.