Godina se približava kraju i pravo je vrijeme za plasiranje blagdanskih pivskih specijala. Kod nas je to istina sporadična pojava, ali ipak, postoji zimsko specijalno pivo, koje se u to vrijeme godišća pojavljuje redovito čak dvadeset i četiri godine. To je Božićno pivo Zagrebačke pivovare. Pitanje je, međutim, imamo li se čemu radovati.
Božićno pivo kao zimski blagdanski specijal je hvalevrijedan i od istinskih pivopija zdušno prihvaćen projekt, pokrenut 1990. godine. Pivo veće punoće i gustoće, s više okusa, što mu sve daje povećan udio slada, a konzekvenca toga je i više alkohola, te tamnija boja - to je najblaže rečeno dobitna kombinacija i to jednostavno nije moguće ne pozdraviti. Uostalom, evo što u knjizi pivo, tekuća hrana kaže profesor Vladimir Marić: Božićno pivo: Tamno, gusto, i prilično jako pivo koje se u Velikoj Britaniji proizvodi za belgijsko tržište. U drugim se zemljama također proizvodi božićno pivo. U Njemačkoj se naziva Weihnachtsbier i nije tamno. Božićno pivo Zagrebačke pivovare je 14-postotno pivo jantarne boje.
U početku je to uistinu i bilo tako - puni okus, jantarna boja, veći postotak alkohola - sve je to odlikovalo Božićno pivo Zagrebačke pivovare, a k tome etiketu je svake godine kreirao drugi ugledni hrvatski likovni umjetnik. Divota.
No, kako je sada. Već niz godina etikete nisu na razini na koju smo navikli - dizajniraju je sudionici natječaja, koji Pivovara raspisuje, ali to nipošto nije odlučujuće, kada ocjenjujemo ovo pivo. To što se uglavnom puni u dvolitrene plastične boce već dovoljno govori o tome kako se Pivovara odnosi prema ovom projektu, a pivo koje evo i sad pijem, upravo privodeći kraju dvolitrenu plastičnu bocu, zorno potvrđuje da to više nema puno veze s definicijom božićnog specijala; od jantarne boje ni j, od okusa ni o. Ima li to pivo deklariranih 6,1 posto alkohola teško je reći, no u narečenim uvjetima to je premalo važno.
Uvjerenje da Zagrebačkoj pivovari ovaj projekt nije važan dodatno podgrijava aljkava etiketa, na kojoj je tekst otisnut presitno i prerazmazano tako da se može pročitati samo uz nadljudske napore i pomoć jake lupe. A na njoj lako možete pročitati da se za bocu dobiva povratna naknada, ali jako teško da sadržava 6,1 posto alkohola i da je autor etikete Saša Šekoranja. Podatak o postotku slada na etiketi, recimo, uopće nije naveden.
Šteta.
_2.jpg&size=140)
