Prva lipanjska subota bila je krcata pivskim festivalima, pa su craft pivovare morale svoje ljude podijeliti na više lokacija, od istoka do sjevera zemlje. Ja se, doduše, nisam mogao dijeliti, ali nikakve dvojbe nije bilo, jer prioritet je nedvosmisleno jasan: Hrvatsko homebrew prvenstvo. Održano je po osmi put i prvi puta na novoj lokaciji, u Zmajskoj pivovari na Jankomiru.
„Homebrew prvenstvo tako zapravo dolazi kući, tamo gdje mu je i mjesto,“ rekao sam Andreju Čapki, prvom među Zmajevima, aludirajući na njegovu ulogu među kućnim pivarima, organiziranje foruma Pivarstvo.info i pokretanje čitave priče oko hobističkog, a onda i komercijalnog kuhanja dobrog piva, odnosno na to da je sve to on „zakuhao“. „Ajmo to ovako reći,“ odgovara Andrej: „Craft pokret, koji se izrodio iz homebrewa, sada se može odužiti i podržati homebrew.“
Inače, razlog napuštanja Remetinca je prozaičan i neumoljiv – vlasnik je prostor dao na prodaju i nije imalo smisla pripremati prvenstvo za tu lokaciju, kad se moglo desiti da se ona u međuvremenu proda. Tako je od početka sve planirano i formatirano za Golikovu 3a, koja je blago rečeno uspješno probila led i prošla vatreno krštenje. Mnogi s kojima sam pričao uz čašu ovoga ili onoga, žalili su za onim sjajnim prostorom iza Ludinog Magic Beer Rooma, za livadom i hladom kestena, ali – ruku na srce – prostor Zmajske piovare donio je i puno dobrih stvari, a prije svega osigurao odličnu logistiku za prijem i ocjenjivanje uzoraka. „Zaprimanje piva za natjecanje je vrlo složeno jer praktično mjesec dana moraš biti na raspolaganju 24 sata na dan, jer je riječ o 450 prijava, odnosno o tisući i pol boca piva. Ovdje je stalno netko, a osim toga ovdje imamo hladno skladište, što nam također značajno olakšava, a isto je i sa školom za pivske suce i samim ocjenjivanjem uzoraka,“ nabraja Andrej komparativne prednosti nove adrese Homebrew prvenstva. U natjecateljskom dijelu prvenstva lavovski su posao odradili Damir Ban, Goran Kramarić, Luka Motočić, Fran Mehičić i Matt Hollingsworth dok se Igor Poljak pobrinuo da svi osvajači medalje dobiju bogate nagrade sponzora.
Promijenile su se i neke druge stvari – više nije moguć koncept ulaznica, pa je sada ulaz slobodan, a u međuvremenu su kućni pivari organizirani u udruge, a one mogu primati donacije, kojima su pokriveni njihovi troškovi. Zmajska je od craft pivovara otkupila pivo, koje je prodavano gostima manifestacije, a prihodom je djelomično pokrivena infrastruktura i logistika festivala.
Na natjecanje je moglo biti prijavljeno 450 piva, na toliko je postavljena granica, a kvota je popunjena u rekordnom roku od manje od dvanaest sati. No – kako to uvijek biva – neka piva nisu stigla na vrijeme, neka su diskvalificirana, pa je u konkurenciji bilo ukupno 403 piva, koja je prijavilo više od tri stotine kućnih pivara iz četrnaest zemalja. Prijava je bilo najviše, naravno, iz Hrvatske (304), a potom slijedi Slovenija s 49 piva, Bugarska s 22, Slovačka sa 17, Rumunjska i Srbija su još dvocifrene s po 15 uzoraka, slijede Češka i Bosna s po sedam piva, a uzorci su stigli još iz Finske, Ujedinjenog Kraljevstva, Danske, Kine, Njemačke i Italije.
Organizatori su zadovoljni razvojem događaja i time što je još prije početka javnog dijela prvenstva završeno suđenje, a odsuđen je i Best Of Show, što se još nije desilo. „Do sada se suđenje uvijek oteglo dugo u vrijeme partyja, pa onda ni suci nisu mogli toliko uživati,“ ističe Andrej.
I stvarno. Jedan od prvih koje sam sreo po dolasku na lice mjesta bio je Matt Hollingsworth, američki Samoborec i jedna od najvažnijih karika u lancu Hrvatskog homebrew prvenstva, koji mi je u prolazu dobacio kako žuri po pivo. „Prvo“; dodao je žureći prema točionicima. Na prvom pivu nakon završetka suđenja pronašao sam i Marka Ožegovića, koji je na prvenstvo došao iz Praga u kojem odnedavno radi. „Idi po Juicy Junkie NEIPU od Maskerona,“ preporučio mi je Matija Mrazek iz Varionice, a istu sam preporuku čuo još nekoliko puta, no dok sam ja u dugačkom redu došao do točionika mogao sam birati između druga dva piva zvijezde festivala Nike Čučkovića i izabrao odličnu Sour Punk NEIPU. Vrlo brzo postalo je jasno zašto je Juicy Junkie tako naglo planuo – za to je pivo Niko, naime, dobio veliku zlatnu medalju festivala, odnosno Best Of Show. „Četiri godine radim na tome, a ovo je prvi put da sam se javio na natjecanje,“ rekao mi je laureat najvećeg priznanja prvenstva, dodajući da je svoja piva na ocjenjivanje prije ovog hrvatskog debija slao samo jednom, lani na Bielu vranu u Slovačku, gdje je osvojio osmo mjesto. Kad sam mu ispričao kako sam ostao bez gutljaja pobjedničkog piva rekao je da je isto i s njim. „I ja sam ga jako malo popio, ispada da ja najmanje pijem svoja piva, da ih opiju drugi, ali to mi nije krivo,“ kaže Niko i ekskluzivno otkriva slijedeći potez: „Session IPA Maskeron izlazi za deset dana. Skuhana je kod Siniše u Labu u Splitu, tisuću litara ide na hrvatsko tržište.“ „Znači, ide se u komercijalu?“ „Ne, ide samo ova šarža, inače i dalje radim homebrew.“
Proglašenje pobjednika po kategorijama i podjela medalja, bila je – kao i uvijek – mali spektakl. Andrej i Matt napravili su show i svakom od tri dobitnika medalja u šesnaest kategorija učinili njihov veliki trenutak još većim. Na binu se penjalo pedesetak kućnih pivara – neki i po više puta, a dolazili su i oni koji su ostali bez medalje, ali su pohvaljeni, penjali su se mladi i malo manje mladi, muški i ženski, mlade tate s djecom u naručju, crnokosi i sijedi, bradati i golobradi, ćelavi i korpulentni, dakle najraznovrsnijih fizičkih osobina, a u jednom su svi bilo isti – sjajili su ponosom i srećom. I s pravom, jer medalja na hrvatskom natjecanju već dugo nije mala stvar, a onih nepunih dvanaest sati za popunjavanje čak 450 mjesta na festivalu, rječito govori o ugledu prvenstva.
Slovaci su u Zagrebu neizostavni, a jednako je tako s hrvatskim homebrewrima na Bieloj vrani u Košicama. Osvojili su tri odličja, a stari prijatelj Bobo Pebox, koji je bio u sudačkom timu, priča mi kako su ove godine došli u manjem broju zbog obiteljskih razloga, ali su putem pokupili uzorke čeških kolega kućnih pivara.
Craft pivovare, koje su, kako dobro reče Andrej, ponikle iz homebrew pokreta, vraćaju svoj dug i ponudom piva iz svoja asortimana. Uz domaćina, Zmajsku, tu je Varionica, Primarius, Daruvar, Medvedgrad, Zeppelin, Crafters…. desetak malih pivovara, ali velikih igrača, znate kako ono ide Oni su mali ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.....ma, znate... Ne samo njihova piva, nego i oni osobno… Božidar Kostanjčar, majstor pivar Medvedgrada, koji ima pune ruke posla, jer pivovara koja slavi 25 rođendan, ponudit će tijekom godine 25 raznih piva, Marko Filipin čija je Nova runda usred gradnje pivovare, baš kao i Varionica, Krešo Marić iz Daruvara, koji je postao i promotor novog proizvoda novogradiške sladare – specijalnog slada za craft pivovare – Badass Barley Malt, i sve tako – tu je i Mirko Banić Ištuk, koji s velikim zadovoljstvom govori o svom Grifu, tu su i drugi ljudi iz pivskog svijeta, kao na primjer Neven Pufnik iz Beershopa i Društva prijatelja piva, tu je Pizza Chello, koja nije dopustila da se gladuje, tu je velika gužva koju su napravili mnogobrojni žedni ljubitelji dragocjene tekućine, tu je sjajna atmosfera, tu je odlična glazba i tu je pivo koje teče potocima…
„A evo, i vrijeme je poslužilo, iako vam prognoza baš nije bila sklona,“ primijetio sam u razgovoru s Andrejem Čapkom. „Pa, ja bih rekao da Bog voli pivare,“ nasmije se on i doda: „Uvijek nam pokloni lijepo vrijeme.“
Pa, tko vas ne bi volio kad kuhate tako dobro pivo.
Još fotografija u galeriji na Facebook stranici Pivnice
Svi rezultati na web stranici Hrvatskog homebrew prvenstva
