Tko što lupi u klupi
Vjerojatno ste već negdje vidjeli ovaj duhovit primjer rješenja zadatka iz školskog testa učenika koji je od slova L, Š, A, O i K sastavio riječ LAŠKO, i sigurno vas je to dobro nasmijalo. Sličnih primjera neodoljivih đačkih izjava o pivu ima dosta i jednom bi bilo dobro napraviti antologiju tekućih radova iz školskih klupa.
Ovo možda može biti poticajan početak.
Jedna pošalica iz tematskog ciklusa Tko što lupi u klupi, kaže: Učitelj: „Umjesto Sava se ulijeva u Dunav, možemo reći: Dunav upija Savu. Može li netko od vas navesti sličan primjer?“ Učenik: „Umjesto Tata pije Žuju, možemo reći: Žuja se ulijeva u tatu.“
A druga: Nastavnik objašnjava mjere volumena: „Imamo centilitar, decilitar, litru, i što dolazi onda?“ „Mamurluk.“
Majka telefonira učiteljici, kaže slijedeći vic: „Molim vas da više djeci ne dajete zadatke iz matematike u kojima pivo stoji krunu i osamdeset. Muž cijelu noć nije mogao zaspati.“
Mnogo je pivskih anegdota, poslovica, izreka i viceva čiji su protagonisti djeca, a koje ne potječu iz učionica:
Tko ide u krčmu – hrani tuđu djecu. (Hrvatska izreka)
Mlijeko je za djecu. Kad odrasteš, trebaš piti pivo (Arnold Schwarzenegger)
Kad sam čitao o lošim posljedicama alkohola, odlučio sam se ostaviti - čitanja.
(Henny Youngman)
Djetinjstvo je kao pijanstvo. Svi se sjećaju što si radio, osim tebe. (Kineska poslovica)
-Imate jako lijepu djecu, gospodine Horáček. Jesu li sva vaša? -Da, sve četvero, a peto je na putu. -A kad ga očekujete? -Za jedno pola sata, poslao sam ga po pivo.
Ili ovaj notorni:
Haso ima četiri sina i svi se zovu Mujo. Kad ga pitaju zašto je svima dao isto ime, on odgovara: kad ja ležim na kauču i viknem: Mujo, pivo! odjednom stižu četiri!
Danas se više ne smišljaju vicevi o djeci i alkoholu, a zbog novovjeke političke korektnosti takve se šale niti ne pričaju. To je, naravno, šteta, a sjajno je to pokazao George Orwell u poznatoj priči Mjesečev odraz, objavljenu u dnevniku Standard gdje ovako piše o svojoj omiljenoj pivnici: Koliko god Mjesečev odraz imao vrlina, mislim da je vrt njegova najveća prednost jer omogućava izlazak čitavoj porodici, tako da mama ne mora ostati kod kuće i paziti bebu, dok tata izlazi van. Iako je, strogo uzevši, djeci dopušteno da budu samo u vrtu, ona vole zaviriti u pivnicu, čak i donijeti piće svojim roditeljima. To je, vjerujem, protiv zakona, ali taj zakon zaslužuje da se prekrši, jer upravo je ta puritanka besmislica - isključiti djecu iz pivnice, a to znači, do izvjesne mjere i žene - pretvorila takva mjesta u puke prodavaonice pića umjesto mjesta za okupljanje porodica, što bi trebala biti.
Nekada je, međutim bilo potpuno drugačije, pa tako u spomenici češkog mjesta Červený Kostelec stoji zapis iz 1899. godine o organiziranom školskom posjetu izložbi o povijesti toga kraja: Antonín Cvrček, Josef Štěpánek, František Krejčík, Josef Pinkava i Augustin Vlček besplatno su na izložbu u Červeni Kostelec prevezli 126 djece. Mjesna škola platila je ulaznice za svu djecu, a majstor pivar pivovare iz Náchoda Vojtěch Matějka, darovao je djeci za okrjepu 40 litara piva." Za današnje pojmove to zvuči skandalozno, ali valja napomenuti da to u ono vrijeme nije bilo ništa neuobičajeno. Tako na primjer u knjizi Iz povijesti češke svakodnevice (autori Milena Lenderová, Tomáš Jiránek, Marie Macková) piše: „Pivo se smatralo hranjivim i zdravim pićem. Pila su ga i djeca na školskim izletima i taj je običaj zadržan do danas."
Pratite li redovito naš portal i čitate li reportaže s Oktoberfesta, sigurno se sjećate da tamo s vremena na vrijeme spomenemo kako učiteljice i vrtićke tete u areal najveće pivske fešte na svijetu i u same pivske šatore dovode ekskurzije predškolske djece i učenika i približavaju im slavnu pivsku povijest grada.
A kako se djeci može na pristupačan način opisati svijet piva američki je pisac Tom Robbins objasnio – knjigom, romanom P kao pivo Jeste li nekad razmišljali o tome zašto vaš tata tako voli pivo? Jeste li se nekad uvečer prije spavanja zapitali, zašto se ponekad ponašao onako malo čudno, kad popije? Možda ste na kraju razbijali glavu i time odakle pivo zapravo dolazi, pošto pouzdano znate da ga ne daje krava. Tim riječima počinje podebela Robbinsova knjiga iz 2009. godine. Knjiga P kao pivo smatra se najboljom dječjom knjigom za matorce i najboljom matoračkom knjigom za djecu, a govori ni o čemu drugom, nego samo o pivu. U njoj stric Moe objašnjava svojoj petogodišnjoj nećakinji Graciji sve, ama baš sve o pivu; kako se proizvodi, od čega se radi, što je to hmelj, što radi kvasac,,,. a na prigovore Gracijina tate, da maloj djevojčici ne bi trebao govoriti o alkoholu, mrtav hladan odgovara: „U Italiji i u Francuskoj može dijete Gracijinih godina u gostionici naručiti pivo i bit će posluženo, a pri tom tamo imaju puno manje problema s alkoholom, nego što ih imamo mi u našoj sigurnoj i higijenskoj Americi."
Za one koji žele znati puuuno više:
