Svijet piva

Naš prosječni pivopija sve je zahtjevniji i sve se manje miri s tim da popije što mu padne šaka ne obazirući se na ime, lik i djelo pjenušave tekućine. A bogme tu i tamo posegne i za specijalima kojih na policama kvartovskih dućana, ali i velikih blještavih prodajnih centara, uopće nema. E, tu na scenu stupa Svijet piva.

To je naime trgovina specijalizirana za pivo i to isključivo za kvalitetna piva iz zemalja visoko razvijene pivske kulture, koja u nevelikom ali vrlo učinkovito sređenom i ukusno opremljenom prostoru nudi mnoge i premnoge trgovačke marke zlatnog soka. Brojka varira od dana do dana, no uglavnom se vrti oko dvije stotine. Svijet piva nije prva pivska prodavaonica u nas, ali put kojim je krenuo njegov vlasnik Alen Janjić, daleko je od utabanog. Istina, primjeri Magic Beer Rooma iz Remetinca ili Beershopa iz Ljubljanice pokazuju da se može živjeti od uvoza i prodaje piva, i da na hrvatskom pivskom tržištu ima mjesta za posao s pivom, ali ipak je to, i to veoma blago rečeno, kruh sa sedam kora. Ili da možda prenesemo u žargon branše pa kažemo - boca sa sedam čepova, te nije nimalo lako domoći se slasnog gutljaja uspjeha.

„Projekt smo razradili prije nekih godinu dana, a onda smo pričekali da Hrvatska uđe u Europsku uniju, što nam pojednostavljuje i olakšava posao," govori A. Janjić. „S obzirom na članstvo u Uniji, mi zapravo nismo uvoznici, nego registrirani primatelj za distribuciju robe, uz uvjet dakako da dobavljamo pivo iz zemalja članica. S te strane je to malo lakše, pa i jeftinije, jer otpada carina, ali sva sila trošarina, poreza i svakojakih nameta ostala je ista."

Alen i njegov poslovni kompanjon Ivan Lekše prvobitno su htijeli otvoriti pivnicu, ali vlasnik prostora o kojem su pregovarali nije želio preuređivati prema uvjetima pivnice. „Drugu lokaciju, koja bi omogućila otvaranje terase nismo uspjeli naći, pa smo se onda odlučili okrenuti distribuciji, otvoriti dućan i stranim pivom snabdijevati više kafića." Dućan je u Maksimirskoj ulici na broju 16, dakle na samo par koraka od Kvatrića, što je zapravo sjajna lokacija, a obično se u susjednim ulicama može naći i slobodno parkirno mjesto, tako da se može reći da je Svijet piva lako dostupan.

Počeli su s dvjema pivovarama, a sada ih je pet, a surađuju i s drugim distributerima. Steenberge, Honsebrouck, Brunehaut i Dubuisson su belgijske pivovare čija piva distribuiraju sami, a čitav niz drugih zastupljen je na policama Svijeta piva posredovanjem drugih snabdjevača. Trenutno je u ponudi preko 180 vrsta piva, a uz belgijske pivovare na repertoaru su i škotske (ultrapopularni Brewdog, na primjer), engleske (Wychwood sa svojom markom Hobgoblin), njemačke (Schneider i Weihenstephan), austrijske (Eggenberg s nikolinjskim pivom Samichlaus), američke (Sierra Nevada)... pa i domaće i regionalne - zagrebački Medvedgrad, Velebitsko iz Pazarišta, pa Nikšićko pivo iz crnogorske pivovare Trebjesa... A cijene? Cijene su ovdje vrlo relativna kategorija. Politreni Nijemci i Česi (Paulaner, Erdinger, Kozel) stoje manje od dvadeset kuna (četrnaest, šesnaest), mnogi belgijski nul-tri specijali oko 25 kuna, česta je cijena većih boca od sedam i pol deci oko 50 kuna, a nije mali broj ni onih koje se vrte oko stotke, pa i više, sve do boce, za koju valja malo dublje posegnuti u džep i izbrojati 499,90 kuna. Toliko stoji boca belgijskog Gulden Draaka, black edition, limitirane serije od tisuću trolitrenih boca vrlo jakog jantarnog piva. Po prvi put u Hrvatskoj, upravo na policama ovog dućana pojavilo se pivo bez glutena, spasonosni napitak za sve pivopije koji pate od celijakije, a na svoje će doći i rokeri, fanovi hard rock grupa AC/DC i Iron Maiden. Ovdje će naime naći limenke AC/DC lagera i boce Troopera, ale koji nosi ime po čuvenoj istoimenoj pjesmi s albuma Peace of Mind.

I svako pivo ima svoga kupca. „Dolaze nam ovdje ljudi, ali moram priznati ne baš veliki broj njih, koji se odlično kuže i koji su dosta toga što nudimo već probali. Pa i više od toga, jedan dečko koji ovamo navraća kušao je pet i pol tisuća piva. Kod muškaraca sam primijetio da znaju uzeti po dvije, tri vrste piva, i kad nađu ono što im paše, ostaju kod toga. Za razliku od toga imamo jednog kupca koji dolazi svaka dva tri dana, ali uzima uvijek isto pivo, i to ono koje je prvo probao. A žene su znatiželjnije, one svaki put žele probati nešto novo," kaže naš sugovornik, pijuckajući Steenbergeov Bornem Double, ponudivši ga i meni, ali sam to na svoju veliku žalost morao odbiti, jer me je čekala vožnja do 130 kilometara udaljenog Daruvara. No, ništa od onoga što sam htio kušati nije zbog toga trpjelo - odabrao sam desetak boca, uglavnom vodeći računa o tome da to budu piva koja još nisam kušao i da ne budu bočice od tri deca, jer nekako zazirem od tih „dječjih porcija". Rijetko se odlučujem i za onu pozamašnu obitelj belgijskih jakih piva s dvocifrenim udjelom alkohola. Belgijska piva apsolutno da, ali najdraža su im ona sa sedam do osam posto alkohola. Zanimljivo, isto je rekao i Alen. Naravno, u paketu za ponijeti našli su se i Trooper i AC/DC, iako od tih piva ne očekujem neku veliku kvalitetu. „AC/DC je klasični njemački lager. Ništa naročito. A i Trooper je osrednji ale," potvrđuje Alen. Nema veze, ipak sam ja nekakav roker.

Kupce imaju i poklon pakovanja, posebne čaše i pivski suveniri, ali - izričit je gazda - samo oko Božića, kad se ne škrtari na poklonima. „Desi se tu i tamo da netko uzme kakvu lijepu čašu ili limitiranu ediciju kakvog specijala za rođendan, ali to je rijetko."

I, može li se od toga živjeti? „Od samog dućana ne, moraju tu biti još nekakvi kafići u igri za koje nabavljamo pivo da bi to opstalo."