Pivski vrčevi iz Šumave
Kad čovjek ide na manifestaciju češkoga manjinskog društva, baš i ne očekuje da će tamo naći temu za reportažu na pivskom portalu, a kad se to ipak desi, radosti nema kraja. Tako je bilo ove nedjelje na završnoj priredbi Proljetnih zvuka Jana Vlašimskoga, akcije koja je održana po 14. put u organizaciji Češke besede Virovitica.
Doduše, gdje su Česi, i pivo je uvijek tu negdje, ali uz ovakve kulturne programe, ono se nađe tek na večeri ili domjenku, a to nipošto nije povod za pisanje pivskog članka. No, ovoga puta virovitički su Proljetni zvuci ugostili tri obrtnika iz Češke Republike, koji su na sajmu u okviru Dana češke kulture, kojim je manifestacija završila, predstavili stare tradicionalne zanate, a među njima bila je i Miroslava Potužníková, keramičarka iz mjesta Zdíkov u regiji Šumava na zapadu Češke. Proizvodi raznovrstan asortiman, od čajnika, saksija, ukrasnih predmeta, zvončića i štatijaznam, no ono što je nama bilo najzanimljivije, a i čini veći dio ponude su različite posude za pijenje piva - lončići, krigle, vrčevi, raznih veličina i oblika.
„Rodila sam se u Strakonjicama u južnoj Češkoj, a udana sam na Šumavi, koja me je opčinila, začarala, jer je naprosto prekrasna," rekla nam je Miroslava, dodajući da je po dolasku na Šumavu otvorila keramičarsku radnju i izrađuje predmete od keramike. Radi takozvanu keltsku svijetlu keramiku, što je također šumavska tradicija, jer su na tom području živjeli Kelti. Sve modelira ručno, od glinenih pogača i valjaka, bez grnčarskoga kola, pa je tako svaki predmet neponovljivi unikat, a glazira ih klasičnim grnčarskim glazurama bez teških metala i peče na temperaturi od 1200 stupnjeva. Iako je u mirovini, radi punom parom, jer, kaže, ima puno narudžbi, a stalni je posjetitelj mnogobrojnih sajmova starih zanata, koji se održavaju po Češkoj. Svoje je proizvode slala i u Englesku, ali i u niz drugih zemalja, tako da se njezini proizvodi nalaze praktično po cijelom svijetu. Ima svoje internetske stranice, gdje je mušterije pronađu i naručuju predmete koji im se svide. IlI naruče nešto posebno, kao rođendanski ili svadbeni poklon.
U Hrvatsku je došla prvi put, a pozvala ju je predsjednica Češke besede Virovitica Jasna Berger, s kojom sam se upoznala prošle godine u Pragu na jednoj klesarskoj koloniji. Kad je već išla, dogovorila je zajedničko predstavljanje s dvojicom kolega - kamenoklesarom i kovačem.
Na štandu smo se uvjerili da krigle uistinu izgledaju sjajno, no nismo provjerili kako je piti iz njih, a ovi vrčevi kojima Miroslava nazdravlja s našim Goranom Gazdekom su - prazni. No, ako je izostalo pivo, nije izostala priča o češkom i, naročito, šumavskom pivu. Kako sam prije par godina bio na Šumavi i u Postřekovu pio odlično pivo iz male pivovare u mjestu Kout na Šumavě, nisam mogao da se time ne pohvalim, a Miroslava je, slažući se da je pivo iz Kouta uistinu dobro, odala da na Šumavi djeluje niz također odličnih malih pivovara. Šumavska pivovara Vimperk, pivovara Belvedere u mjestu Železná Ruda ili pivovara Jakub u gradu Vyšši Brod, pa pivovara Lyer u Modravi - sve su to pivovara vrijedne svake pažnje, a nije daleko ni Chodová Planá s čuvenom pivovarom Chodovar, odatle nije daleko ni Plzeň, ali to je već nešto što ne spada u ovu priču.
Ali spada tu kamenoklesar Richard Vondrášek, koji je pokazao starinski način obrade kamena, a među predmetima koje je nudio bila je i golema kamena kugla s lancem i okovom za nogu. Tome nije odlio naš Goran, koji je htio isprobati taj osigurač od bijega, a dobri gospodin Richard spremno je udovoljio njegovoj želji, nabio mu verige na nogu i zaključao katancem, te poslao Gorana da kuglu vuče oko štandova sajma. Za oslobađanje okova tražio je simboličnu naknadu od četiri boce piva.
Iako je to bila samo uspjela šala, Goran je skočio u obližnju samoposlugu i za čas se vratio s četiri boce Staročeškog, pa je palo novo prijateljstvo uz cincilikanje srče, nazdravljanje i komplimente daruvarskom pivu.
Treći šumavski zanatlija u Virovitici bio je Jan Staněk, koji je demonstrirao umijeće kovanja, žareći komade željeza na ostravskom ugljenu. Oko njega je također bilo piva, koje je morao piti u popriličnim količinama da nadoknadi tekućinu koju je gubio uz onaj pakleni oganj. Sad mi pada na pamet da smo mogli dati doprinos njegovim zalihama u vidu koje boce Staročeškog, a možda ga i zamoliti da nam iskuje - otvarač za pivo.
