Pivo, pivo, kada ću te pit?

Jeste li nekad razmišljali o tome zašto vaš tata tako voli pivo? Jeste li se nekad uvečer prije spavanja zapitali, zašto se ponekad ponašao onako malo čudno, kad popije? Možda ste na kraju razbijali glavu i time odakle pivo zapravo dolazi, pošto pouzdano znate da ga ne daje krava.

Tim riječima počinje jedna podebela knjiga, koja je proslavila svoga autora, američkog pisca Toma Robbinsa, a bila je vrlo uspješna i u Češkoj. Knjiga P kao pivo smatra se najboljom dječjom knjigom za matorce i najboljom matoračkom knjigom za djecu, a govori ni o čemu drugom, nego samo o pivu. U njoj stric Moe objašnjava svojoj petogodišnjoj nećakinji Graciji sve, ama baš sve o pivu; kako se proizvodi, od čega se radi, što je to hmelj, što radi kvasac,,,. a na prigovore Gracijina tate, da maloj djevojčici ne bi trebao govoriti o alkoholu, mrtav hladan odgovara: „U italiji i u Francuskoj može dijete Gracijinih godina u gostionici naručiti pivo i bit će posluženo, a pri tom tamo imaju puno manje problema s alkoholom, nego što ih imamo mi u našoj sigurnoj i higijenskoj Americi."

Pa onda, stvarno, je li bolje djetetu ne dopustiti bilo kakav susret s pivom uz izgovor da je to stvar za odrasle, ili je ipak bolje objasniti mu što je to, te upozoriti na pozitivne i negativne aspekte? Mi uopće ne dvojimo o tome, što je ispravno. I stoga, istinu na sunce!

A tko nam u tome može pomoći više od gospodina Kreše Marića, koji u daruvarskoj pivovari radi kao majstor pivar, odnosno „tehnolog proizvodnje p0iva," kako se to službeno kaže.

PIVO SADRŽI VITAMINE I ZDRAVO JE, ALI PAŽNJA - U NJEMU JE I ALKOHOL!

„Prema pivu imamo unaprijed negativan stav, jer je to alkoholno piće, ali moj stric, koji je bio tari i veliki majstor pivar, još kao djeci davao nam je da popijemo malo piva zbog njegove prehrambene vrijednosti i gorčine hmelja. Pije je pivo bilo jako gorko i bilo je gusto i zasićeno, tako da ga se nije moglo popiti puno. Danas velike pivovare proizvode lagana, bistra piva s maklo hmelja, samo da bi ga e popilo što više."

Gospodin Krešo je četvrti član obitelji u trećoj generaciji, koji radi u pivovari. Prije njega bili su to djed po maminoj strani i njegov brat, te stric, dakle tatin brat. A premda se obitelj praktično godinama izdržavala pivom, njegov prvi susret s pivovarom bio je sa suprotne strane pivovarske ograde. „Kao desetogodišnji dječak bio sam fasciniran rijekom, pa sam dolazio pecati ribe kod pivovare, gdje je bilo najbolje mjesto za ribolov, samo nisi smio biti blizu silosa tropa, jer je tamo bilo bučno. Na ribama sam bio uvijek rano ujutro, pa sam upijao mirise sladovine i čudio se dugačkom redu seljačkih zaprežnih kola koja su dolazila po trop iz kojeg su se dizali oblaci pare, a bio je odlična stočna hrana.

Pivovara je bila poduzeće u kojem je bilo posla za najraznovrsnija zanimanja, uvijek je bila važan gospodarski subjekt u gradu, a osim radnika koji su baratali sirovinama za proizvodnju piva i kuhali zlatni sok, tu rade svakojaki drugi majstori i zanatlije. „Prije je pivovara osim piva proizvodila likere, pa onda ledi to ne samo za svoje podrume, nego i za gostionice u gradu, bila je tu i električna centrala, poznata daruvarska „munjara" koja je proizvodila električnu struju za javnu rasvjetu i za kućanstva. Slad se također proizvodio ovdje, a on se morao sušiti, vidrovati (okretati) i mljeti. radi distribucije piva zapošljavala je pivovara kočijaše i konjušare, a kako se pivo istakalo iz drvene buradi, bila je tu i bačvarska radnja, u kojoj su se proizvodile i smolile bačve."

PIVO JE TEKUĆI KRUH

Danas je to drugačije, ali pošto u hrvatskoj ne postoji srednja pivovarska škola, u pivovari i danas možemo naći mnoštvo raznih zanimanja, od strojarskih, građevinskih, električarskih i bravarskih, pa sve do stručnjaka u prehrambenoj industriji. Kako daruvarska pivovara ima mali pogon i većinom se sve radi manufakturno, svaki zaposlenik brzo nauči skoro sve o pivu, a neki od njih čak i kod kuće kuhaju vlastito pivo. Ni gospodin Krešo nije studirao baš pivarstvo, nego je diplomirao na biotehnološkom fakultetu, ali izučavao je genetiku pivarskog kvasca,

Kvasac? Što on radi u pivu? Znamo da je potreban za pečenje kruha, ali ovdje...

„Za pivo se kaže da je tekući kruh, i to kako zbog njegove velike prehrambene vrijednosti, tako i zbog sličnog načina izrade. Isto kao i kruh, pivo se proizvodi od žitarice, a temeljna razlika je u tome što kod kruha vodu dodajemo u brašno, dok je kod piva naopačke. Kad se razmočena masa ječmenog slada skuha do što je moguće bistrije tekućine, a nakon toga još jednom skuha sa hmeljem, dodajemo kvasac. Kvaščeve gljivice „jedu" šećer i pretvaraju ga u alkohol i ugljični dioksid. Kod kruha fermentacija traje veoma kratko, a ono malo proizvedenog alkohola ispari tijekom pečenja na visokoj temperaturi, pivo fermentira tjedan dana na niskoj temperaturi i pri tom nastaje određena količina alkohola, obično tri do pet posto."

Iako ga u pivu nema puno, alkohol je, naravno, problem. Stoga je s degustacijom piva najbolje pričekati do punoljetnosti. A dok to čekate, možete mirno uživati u prizoru zlatno žute tekućine i njezine bijele pjene, koja bježi iz orošene čaše, ili promatrati dizanje sitnih mjehurića s dna krigle, a to sva djeca jako vole. Protiv toga nitko neće imati ništa.