Nürnberški pivski sud

Administrativno strogo i precizno, baš onako pravo njemački gledano, Franačka je dio današnje njemačke savezne zemlje Bavarske. Povijesno, međutim, Franačka je zasebna cjelina, pridružena Bavarskoj početkom 19. stoljeća, no pokrajinske osobitosti, među kojima pivske nikako nisu najmanje važne, ostale do danas.

Stoga Franačku u pivskome svijetu valja promatrati izdvojeno od Bavarske, kao pokrajinu koja ima svoju prepoznatljivost. Tu je nekoliko jakih pivarskih središta, među kojima se posebno ističu Bamberg i Kulmbach, a na njemačkom pivskom zemljovidu istaknuto mjesto zauzima i glavni grad Nürnberg, u svijetu poznatiji ponajprije po zbivanjima iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, kada je tu bilo sjedište Nacionalsocijalističke stranke i kada su se u njemu održavale glavne stranačke smotre, ili pak neposredno nakon rata, kada su saveznici baš tu sudili prvacima te iste stranke.

Jednoga ljeta moja je obitelj napravila nezanemariv napor u svrhu upoznavanja Franačke - autom smo potegnuli osamstotinjak kilometara prema sjeveru te nakon kraćeg zaustavljanja u Passauu i obilaska Walhalle, bizarnog hrama germanskih velikana nedaleko Regennsburga, u predvečernjim satima stigli u glavni i najveći franački grad ne bismo li ga izbliza upoznali te, između ostalog, stvorili i vlastiti sud o lokalnim pivskim vrijednostima.

Prvi kontakt s pivom u gostionici Zum Gulden Stern u starome dijelu grada, nedaleko od hotela u kojem smo odsjeli. Zum Gulden Stern reklamira se kao gostionica s najstarijom na svijetu kobasičarskom kuhinjom, što je svakako hrabra tvrdnja u gradu koji ponosno ističe Brattwurst, male, tanke kobasice za pečenje, kao gradsku prepoznajnicu. Nürnberške kobasice koje su moja supruga i kćerka naručile bile su zaista u redu, no i moja gradska kobasa (Stadtwurst) uopće nije bila loša. Kušali smo za Bavarsku tipično, ali i u Franačkoj popularno pšenično pivo, Hefeweizen iz gradske pivovare Tucher, a tomu sam dodao i kriglu starofranačkog tamnog piva (Altfranken Dunkel) iz iste pivovare.

Pivovara Tucher nastavlja tradiciju Gradske pivovare pšeničnog piva utemeljenu 1672. godine. Sredinom 19. stoljeća pivovaru je preuzela poduzetnička obitelj Tucher. S vremenom, Tucher je preuzeo i neke druge manje pivovare u gradu, primjerice Lederer. Danas proizvodi široku paletu pivskih vrsta, koje sam zahvaljujući dobro opskrbljenu samoposluživanju nedaleko hotela imao priliku temeljito upoznati. Uzorci su mi bili dostupni u široku rasponu od nekoliko vrsta pšeničnog piva, preko pilsnera do spomenutog starofranačkog tamnog piva, te piva bock, koji se u Tucherovoj verziji zove Bajuvator.

Svidjela nam se i pivnica u sastavu hotela Steichele. Kušali smo Gräffenberger Landbier, lokalno pivo smećkaste boje i iznimno ugodna okusa uz jelo. U pravom pivničkom ugođaju, u sobi s bogatom ornamentikom pivničke provenijencije, dobro smo i večerali. Dok smo jeli, za posebnim stolom na skrovitu mjestu zaklonjenu od pogleda većine posjetitelja, četvorica pivničkih štamgasta zdušno su kartali i, razumije se, usput polako ispijali pivo. Na mnogobrojne goste i užurbane konobare nisu obraćali pozornost.

U Königstrasse u središtu grada nalazi se Andechsova pivnica kojom upravlja samostanska pivovara iz alpskog podnožja južno od Münchena. Samostanska piva Andechs dobro smo upoznali za pivskih pohoda u Beč, o kojima sam već izvijestio u okviru ove kolumne. U karakterističnom pivničkom ugođaju velike dvorane naručio sam primjeren pivnički obrok s dnevne ponude, plućica na kiselo, i uživao u njima. Kćerka je pila Andechsovo tamno pšenično pivo, a ja sam naručio ožujsko pivo iste pivovare.

Najbolji obrok priuštili smo si u pivničkoj restauraciji Eku-Inn u starome gradu nedaleko južnih zidina. U moderno uređenu vrtnom prostoru toga restorana jeli smo izvrsnu novozelandsku janjetinu, spravljenu svakomu od nas na različit način. Pili smo Schwarzbier koji proizvodi pivovara iz Kulmbacha, povijesnoga grada sjeverno od Nürnberga. Treba uočiti da nije riječ o tamnom, nego doslovce crnom pivu, koje je uz razglašeno bamberško dimljeno pivo, još jedan pivski var tipičan baš za Franačku. Grad Kulmbach diči se bogatom pivovarskom tradicijom. Današnja velika pivovara nadovezuje se na tradiciju pivovare Reichelbrau, utemeljene 1846., no održava u životu i tradiciju još nekoliko pivovara koje je Reichel tijekom vremena preuzeo, sve do konačnog ujedinjenja u današnju pivovaru 1996. godine. Bogato nasljeđe pivskih vrsta ogleda se u razvedenom programu pivovare koji čini nekoliko zasebnih linija, od kojih svaka nastavlja tradiciju jedne od nekadašnjih pivovara. Pod nazivom Kapuziner proizvode se pšenična piva, pod nazivima Kulmbacher i EKU dolaze lagerske vrste, dok se specijalna piva proizvode pod zaštitnim znakom Mönchshof. Baš tim znakom bilo je obilježeno i crno pivo koje smo kušali, a od iste serije probao sam poslije i Landbier, pitko pučko pivo lagerskog tipa i pristojne alkoholne jačine (5,4%).

Inačica dobro nam znana bečkoga pivski usmjerena lanca restorana Centimetar u Nürnbergu ima naziv Landbierparadies, ili u prijevodu Raj zemaljskih piva. Lanac obuhvaća pet pivnica u Nürnbergu i Fürthu, a mi smo posjetili nama najbliži, kvartvski Raj nedaleko groblja svetog Roka. Jelovnik je sastavljen od tipičnih pivničkih jela neobično razumnih cijena, interijer naglašeno pivnički, publika očigledno kvartovska, konobar izrazito uslužan. Uzeli smo samo hladan narezak (dvije, tri vrste kobasica, krvavica, tlačenica, sir, hren, itd.), tek da se nađe nešto za nabadanje uz pivo.

Ponuda piva u Landbierparadiesu mnogo je šira i rafiniranija nego bilo gdje drugdje u gradu. Naglasak je na lokalnim, dakle franačkim pivima malih proizvođača, koja se inače teško ili nikako ne mogu naći izvan uskog okvira same pivovare. pio sam za početak točeno pivo - svaki tjedan toči se drugo pivo iz drvene bačve, što je istaknuto kao posebna povlastica za goste. potom sam iz zanimljive i bogate pivske karte, gdje uz svako pivo ide i kratki opis, izabrao još jedno odmah za stolom te još dvije boce koje sam ponio sa sobom. za stolom sam pio dimljeno pivo pivovare Sauer nazvano Gunzendorfer Schlückla. Iz iste pivovare bilo je naime i točeno pivo tjedna. Sa sobom pak ponio sam još jedan uzorak franačkog crnog piva, iz male pivovare Wagner, te Krug-Bräu, lager iz lokalne pivovare u malom mjestu Breitenlesau koji me smećkastom bojom i puninom okusa podsjetio na zimska piva te se pokazao pravim primjerom zemaljskoga, izrazito lokalnog piva, prežitka franačke pivske tradicije.

Landbierparadies, pivski raj, opravdao je svoje ime te se pokazao kao pravo mjesto da se zaokruži sud o pivima u gradu inače poznatom ponajprije baš po jednome sudištu, onome koje je u njemu uspostavljeno neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

Mladen Klemenčić leksikografski je savjetnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i glavni urednik Hrvatskog općeg leksikona, magistar je znanosti, diplomirao geografiju i magistrirao na zagrebačkom PMF-u, objavio mnogobrojne znanstvene radove iz područja geografije, geopolitike, povijesti, predavač geografije na fakultetima, stručnjak za granice, autor niza knjiga i monografija. Urednik je u Matici hrvatskoj - deset godina uređivao je časopis Hrvatska revija, a pet godina bio je član uredništva časopisa Kolo. Radove, funkcije i angažmane mogli bismo još dugo nabrajati, no valja nam otkriti - gdje je tu pivo. Gospodin Klemenčić odličan je poznavatelj i veliki ljubitelj piva, a kako dosta putuje, o čemu svjedoči i knjiga putopisa Granice bez granica, imao je priliku upoznati i dosta različitih piva. O tome u dvotjedniku Vijenac Matice hrvatske objavljuje eseje i reportaže, često ilustrirane etiketama iz vlastite bogate zbirke. Te članke iz Vijenčeve kolumne Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem prenosit ćemo na našoj stranici uz dopuštenje autora i uredništva Vijenca.