Njegovo veličanstvo pub

Prema nekim statistikama, čak dvije trećine Britanaca povremeno pohodi pabove. Pab je način života, za neke ustanova istoga reda važnosti kao i kraljevska obitelj, popodnevni čaj, konjičke trke ili pak veslačka regata Cambridgea i Oxforda. Književnu apoteozu pabu napisao je još 1946. George Orwell

- u londonskom dnevniku Evening Standard objavio je esej o svom idealnom, ali izmišljenom pabu nazvanom The Moon Under Water.

Stalni gosti pabova nazivaju se regulars, i obično u to stanovnici iz neposrednog susjedstva. Povremeni gosti zalaze u pab zbog posebnih razloga, primjerice zato što žele popiti sasvim određenu vrstu piva ili pak zato što navrate s društvom s posla. Bez obzira kojoj kategoriji gostiju tko pripadao ili bio tek slučajni namjernik, pab je za ve goste jednako topao, human i demokratičan. U pabu se brišu razlike među ljudima, kontakt se uspostavlja lako i jednostavno, a poslovična otočka suzdržanost i zakopčanost ustupa mjesto neposrednosti i srdačnosti. Jednom kada uđe u pab, čovjek postaje dio posebnog svijeta kojeg čine trenutačni gosti i koji je od pogleda izvanjskog svijeta zaštićen zatamnjenim staklima paba.

U pabu se sastaje radništvo kakva rudarskog ili industrijskog mjesta, priprosti ljudi koji govore s jakim zavičajnim naglaskom, ali u pab nakon posla rado zalaze i u skupa odijela obučeni zaposlenici banaka i odvjetničkih društava te burzovni brokeri iz londonskog Cityja. U redu, možda baš ne zalaze u iste pabove, ali uobičajeni izlazak ne razlikuje se bitno kod jednog ili drugog staleža. Pab je idealno mjesto za sumiranje radnog tjedna, za dogovor poslovnih partnera, za opušteniji i intimniji razgovor dobrih prijatelja, zbližavanje slučajno okupljenih ljudi na kakvu međunarodnom skupu kao i upoznavanje posve novih ljudi. U pabu je živo, no ne i odveć bučno, atmosfera je vesela, ali ne i pijano razuzdana.

I suzdržanost ljudi s europskoga Sjevera po pitanju plaćanja računa, nama katkad iritantna, u pabu se jednostavno ne vidi: svatko u društvu rado će počastiti ostale rundom piva pa nerijetko treba pripaziti da tih izljeva srdačnosti ne bude previše. Radno vrijeme paba bilo je sve donedavno strogo oređeno propisom s početka 20. stoljeća. U Engleskoj pabovi su radili najdulje do 23 sata, a nedjeljom do 22.30. Otprilike pola sata prije zatvaranja krčmar zvoncem podsjeća goste da je krajnje vrijeme za narudžbu posljednje runde.

Svoj prvi posjet pabu dobro pamtim. Bilo je to u Cambridgeu sredinom 1970-ih. U društvu dvojice kolega iz škole za učenje engleskog jezika posjetio sam pab u ulici Mill Lane u neposrednoj blizini rijeke Cam. Svaki od nas naručio je po jednu rundu piva, a s obzirom na našu tinejdžersku dob, to je bilo dovoljno da pab napustimo osjećajući se zrelijima no što smo bili te svakako bogatijima za autentično englesko iskustvo, jedno od onih o kojima su nas tih dana učili u cambridgeskoj školi.

Pab se obično sastoji od najmanje dvije prostorije. Ona u kojoj se nalazi šank, gdje se pije i stojeći, naziva se bar, dok je saloon ili lounge prostorija gdje se nudi dodatni sadržaj (živa glazba, jelo, biljarski stol, pikado, automat za igre). Izvorno su se te dvije prostorije osim po opremi razlikovale i po klasnom sastavu gostiju pa je i cijena piva bila različita. Gotovo obvezatno pab ima otvoreni kamin gdje zimi gori vatra, što dodatno pridonosi ugođaju topline i bliskosti među posjetiteljima.

Pab može imati i posebno izdvojenu, manju prostoriju, nazvanu snug. To je izvorno bila prostorija s najvećim stupnjem diskrecije, kamo je krčmar smještao goste koji nisu željeli biti viđeni u ostatku paba, primjerice lokalnog policajca ili svećenika kada bi navratili na usputnu pintu piva. Kada u pabu nastane velika gužva, dio gostiju zadovoji se i stajanjem na otvorenom ispred paba. Takav prizor osobito se može vidjeti u petak nakon svršetka radnog vremena ili u subotu uvečer. U posljednje vrijeme još je češći nego prije, nakon što je 2006. u Škotskoj, a 2007. u Engleskoj i Walesu u pabovima zabranjeno pušenje.

U pabovima se nudi više vrsta piva nego u kontinentalnoj pivnici. Često su pabovi povezani s određenim pivovarama, no osim piva iz njihova proizvodnog spektra povremeno u ponudi gostuju i druga piva, tzv. guest-beer. Pabovi koji nisu ulančeni u neku od pivovarskih mreža mogu se prepoznati po oznaci Free house. Ako pab nudi i smještaj, što nije rijetkost, u svom nazivu imat će riječ inn ili čak hotel.

Pab u seoskom ambijentu, dakle izvan većih mjesta ili u vrlo malom mjestu naziva se country pub. Za malobrojno stanovništvo takav pab jest mjesto redovitog okupljanja, no preko vikenda, osobito u vrijeme ručka, on postaje i izletište za stanovnike iz udaljenijih mjesta. Ako uopće u Engleskoj postoji obrok koji bi se moglo okarakterizirati tipičnim nacionalnim, pa ga kao takva nekomu i preporučiti, onda je to zacijelo pabovski ručak. Kao autentično iskustvo te vrste pamtim ručak kojim su engleski kolege počastili moju obitelj u seoskom pabu Rose & Crown u mjestašcu Romaldkirk nedaleko Durhama.

Osim nazivom pab je s vanjske strane obilježen i slikovnim znakom. Znak je nekoć služio tomu da i nepismeni prepoznaju pab. Osebujni nazivi pabova potječu od povijesnih osoba i simbola, životinja, rudarske ili pomorske tradicije, pivske opreme kao i mnogih drugih motiva. Jedan od najčešćih naziva je arhetipski Red Lion, objašnjiv čestom heraldičkom uporabom lava. Vrlo česti su i nazivi s kraljevskim motivima, kao što su King's Head, odnosno Queen's Head. Ima i na prvi pogled besmislenih naziva. Takav je na primjer Elephant and Castle. Slon i dvorac nisu pojmovi koji bi činili smislenu cjelinu, a u imenu paba dolaze kao iskrivljen oblik povijesnog pojma Infanta de Castille, kako se u 17. stoljeću nazivala maloljetna kastiljska princeza, zaručnica kralja Karla I. Drugi takav primjer je Bull and Bush. Bil i grm iskrivljeni je oblik nautičko-zemljopisnog pojma Boulogne Boushe, kojim se evocira pobjeda Henrika VIII. nad Francuzima u pomorskoj bitki ispred grada Boulogne-sur-Mer.

U vezi s nazivima pamtim simpatičnu razbibrigu s kojom je mene, suprugu i naše prijatelje upoznala jedna prava engleska dama dok smo bili njezini gosti u Purleyju kraj Londona. Dok bi nas vozila autom na izlete do zanimljivih mjesta u okolici, prolazili smo mimo mnogobrojnih pabova. Čim bismo uočili naziv paba pred sobom, natjecali smo se tko će prije i točnije odrediti broj nogu sadržan u nazivu paba. primjerice, za pab Queen's Head odgovor je glasio dvije noge, dok je odgovor za pab King and Queen glasio četiri noge. Na taj način kratili smo vrijeme, pomalo vježbali engleski, a nesvjesno i uočavali brojnost usputnih pabova.

Tradicionalni je pab ponajprije pivo i društvo. Sve drugo, primjerice sportski prijenosi ili veća ponuda hrane, novotarije su, no valja se suočiti sa činjenicom da je i tradicionalni koncept paba podložan promjenama, bile one uvjetovane zakonskim novelacijama (dulje radno vrijeme, zabrana pušenja) ili pak strukturnim mijenama otočkoga društva, kao što su primjerice sve veći udjel stanovnika nebritanskog podrijetla, nenavikla na pabovsku tradiciju.

Mladen Klemenčić leksikografski je savjetnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i glavni urednik Hrvatskog općeg leksikona, magistar je znanosti, diplomirao geografiju i magistrirao na zagrebačkom PMF-u, objavio mnogobrojne znanstvene radove iz područja geografije, geopolitike, povijesti, predavač geografije na fakultetima, stručnjak za granice, autor niza knjiga i monografija. Urednik je u Matici hrvatskoj - deset godina uređivao je časopis Hrvatska revija, a pet godina bio je član uredništva časopisa Kolo. Radove, funkcije i angažmane mogli bismo još dugo nabrajati, no valja nam otkriti - gdje je tu pivo. Gospodin Klemenčić odličan je poznavatelj i veliki ljubitelj piva, a kako dosta putuje, o čemu svjedoči i knjiga putopisa Granice bez granica, imao je priliku upoznati i dosta različitih piva. O tome u dvotjedniku Vijenac Matice hrvatske objavljuje eseje i reportaže, često ilustrirane etiketama iz vlastite bogate zbirke. Te članke iz Vijenčeve kolumne Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem prenosit ćemo na našoj stranici uz dopuštenje autora i uredništva Vijenca.