Neraskidiva veza piva i izbora
Kolumnu pišem na dan predizborne šutnje, a dok ju budete čitali u svim našim općinama, gradovima i županijama možda će već biti objavljeni i službeni rezultati lokalnih izbora 2013. godine. Grafikoni s vijećničkim klupama zorno će nam dočarati tko će u sljedeće četiri godine odlučivati o smeću, kanalizaciji, vodovodu, rupama i ostalim bitnim stvarima za život lokalne zajednice.
Ostaje nam da u drugom krugu, tamo gdje to nije uspjelo iz prve, izaberemo načelnike, župne i gradonačelnike. Puno toga naslušali smo se proteklih mjeseci, od sasvim realnih obećanja, uravnoteženih programa i ostvarivih projekata do ulijevanja lažne nade, najave gradnji Potemkinovih sela i bedastoća par excellence, ali to je neka druga priča, za neku drugu rubriku i neke druge novine.
Ovdje sam izlaske na birališta spomenuo samo zbog činjenice da su pivo i izbori vezani neraskidivim nitima i da je jedno bez drugoga, naprosto, niti je išlo niti će ići.
Pivo je najpopularnije piće na svijetu, prodaja piva četiri puta je veća nego prodaja vina, čak i u Hrvatskoj koja se deklarira kao vinska zemlja potrošači radije posegnu za bocom piva nego za buteljom vina.
Znaju to šefovi kampanja stranačkih i koalicijskih lista i kandidata pa besplatnim pivom pokušavaju pridobiti naklonost birača. Znate i sami kako to ide, vjerujem da ste se bar jednom u životu zatekli na glavnom trgu i uz politrenu plastičnu čašu točenog svijetlog piva omastili brk pečenim kobasicama, komadom vola s ražnja ili ribicama što ovisi o veličini proračuna i izdašnosti sponzora.
U svijetu se pivom birači kupuju najčešće u Njemačkoj i Češkoj što ne čudi jer to su nacije kojoj je pivo, osim tradicije i kulture, stil života, pa ne čude etikete s glavom predsjedničkog kandidata na pivskoj boci, podmetaču ili krigli i hektolitri besplatnog piva u pivnicama i pivskom vrtovima. Prema podacima portala Pivnica.net kod nas je zabilježen tek jedan slučaj da je kandidat zalijepio svoj lik na flašu - bio je to Slaven Letica na predsjedničkim izborima 2004. godine. Naši se, dakle, zadovoljavaju tek prizemnom logikom „kruha i igara".
Eto, Bandiću prošlog tjedna na Trgu bana Jelačića nije smetao ni transparent Građanske akcije „Lažeš kume" - nahranio je pecivom i napojio pivom gotovo 700 ljudi koji su se tamo zatekli. Nemam točan podatak u kojim se sve gradovima i općinama još tako gostilo. Pretpostavljam da više sreće imaju oni koji žive u gradu s pivovarom, političar se tamo lakše nagodi s gazdom pa ušićari koju bačvu, a ne mora čak ništa ni obećati jer velike tvornice piva za sve se i same mogu pobrinuti.
Poznat je slučaj jedne naše lokalne pivovare kojoj je kandidat za gradonačelnika obećavao brda i doline, kleo se svojim najbližima da će, bude li u situaciji utjecati da poreznim olakšicama i drugim beneficijama pomogne maloj pivovari kako bi bila konkurentna na nemilosrdnom tržištu, a kada je sjeo u fotelju prvog čovjeka grada zlatnu tekućinu iz pivovare koja mu je donirala kampanju, ne kupuje ni za vlastite potrebe, a obećanju su ostala ludom radovanja.
Tekst je preuzet iz dvotjednika Agroglas, broj 313 od 22. svibnja 2013.
