„Kada netko iz godine u godinu i to čak dvadeset i pet puta ide na Oktoberfest, onda to mora biti neka posebna veza, a što je na tome tako dobro možete vidjeti na ovim fotografijama i pročitati u reportažama," rekao je Goran Gazdek na sinoćnjem otvaranju moje izložbe 25 godina Oktoberfesta.
Izložba je postavljena u sklopu drugog Festivala reportaže i reportera Fra Ma Fu, u virovitičkom kafe baru Pub, a otvorenje je izazvalo lijepo zanimanje novinara, sudionika četverodnevnog festivala. Ideju za pripremanje ove izložbe dao je Goran, koji je lani i pokrenuo Fra Ma Fu festival, odajući tako dužnu počast doajenu hrvatske reportaže i specijalista za socijalnu, putopisnu i turističku reportažu, koji je ostavio dubok trag u hrvatskim medijima između dva rata.
„Reportaže o pivu Mate Pejića, objavljene na portalu Pivnica.net i u Jednoti, tjedniku češke manjine, u kojem sada i radi, na tragu su koji je utro Franjo Martin Fuis," rekao je Goran koji je i sam prilično redovit posjetitelj Oktoberfesta, na kojem smo zajedno bili dvocifren broj puta.
Izložbu čini 25 odabranih fotografija, koje simboliziraju mojih 25 posjeta najvećoj pivskoj fešti na svijetu, ali ne i svaku od njih, jer u početku, a on je bio još prije rata, točno 1989. godine, niti sam imao fotoaparat, niti gdje objavljivati reportaže s Oktoberfesta, jer redakcije u kojima sam tada radio to naprosto nije zanimalo. Sredinom devedesetih zanimanje za priče iz Münchena pokazala je baš Jednota, pa je prva reportaža objavljena 1996. na duplerici češkog tjednika pod nazivom Pivski pupak svijeta.
Te reportaže čitao je i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, koji je na otvaranju izložbe također rekao koju riječ o reportaži, ali i o mom liku i djelu. Podsjetio je da se poznajemo 33 godine, koliko ja živim u Daruvaru, te da smo deset godina radili u istoj redakciji lokalnog radija, pa dodao kako sam ja dobar primjer zašto su dobri migranti. „On je," rekao je Saša, „iz Vrbanje migrirao u Daruvar i napravio za grad neusporedivo više od većine rođenih Daruvarčana". Priznao je i kako ga od pokretanja portala Pivnica.net nagovaramo da za nas napiše nešto o pivu i kako on to odbija, te da smatra kako ga govor na otvaranju moje izložbe oslobađa obveze da piše o pivu. Oslobađa? Malo sutra!
Uz fotografije izdan je i podebeo katalog od 70 stranica u kojem su objavljene četiri odabrane reportaže i uvodni tekst u kojem pokušavam objasniti zašto je dobro ići na Oktoberfest. Pod naslovom Oktoberfest i reporterske bravure šef festivala Goran Gazdek, koji je bio selektor izložbe i urednik kataloga u uvodu u katalog objašnjava da će svaki Fra Ma Fu festival predstaviti nekog od kolega reportera i izbor njegovih reportaža, a da je prvi izbor pao na mene jer se radi o okruglom broju posjeta, jer Oktoberfest počinje u rujnu, kada se održava i virovitički festival i jer se radi o „odličnoj fotografskoj i još boljoj reporterskoj robi". A dodao je još i ovo: „On (to jest ja) na toj pivskoj svetkovini nije akreditirani novinar, nego događanja na Wiesnu, baš poput Franje Martina Fuisa, prati izvan vip loža, očima prosječnog posjetitelja, ali svakako reportera-impresionista koji se uzda u svoj promatrački dar pa iz prikrajka, šutke, gleda, pamti i bilježi. Mato je i reporter-istraživač pa će iza scene potražiti zanimljive crtice, cake i cvebe. Matine reportaže odlikuju igre riječima i stilske bravure, jasnoća pripovijedanja i fuisovska reporterska lirika, detalji i činjenice, autentičnost i snažne impresije koje u čitatelju bude emocije i osjećaj da tu tamo, među vrčevima piva, sočnim koljenicama i prsatim konobaricama. I sve to začinjeno osobnim tilom čvrsto utemeljenim na velikom znanju o materiji - pivu i užicima koje ono donosi."
Uz takve pohvale nije bilo nikakve potrebe da se i sam hvalim, pa am u svom kratkom obraćanju, nakon kojeg smo u iznimno ugodnoj atmosferi, uz bavarske bijele kobasice, perece daruvarske pekare Imako i daruvarsko pivo ABA Peti element ne trepnuvši dočekali fajrunt, samo spomenuo kako je o sve započelo i ponudio malo originalne atmosfere u vidu nazdravljanja litrenim vrčevima i uz karakterističnu pivsku zdravicu na posve nerazumljivom bavarskom dijalektu: Die Krüge hoch - Ein Posit der Gemütlichkeit - Ein, zwoa, drei, gsufa!!!