Majpan

Svibanjsko stablo, ili majsko stablo, vrlo često majpan, od njemačkog Maibaum, jedan je od simbola prvomajskih proslava. Riječ je o pučkom običaju, tradiciji razvijenoj uglavnom u onom dijelu Europe u kojem je i pivska kultura jaka i stara, pa majpan i pivo obično idu ruku pod ruku.

Inače sve to, naravno, ima veze s cvjetanjem i listanjem, buđenjem prirode, odnosno proljećem i tako je odvajkada. Svibanj, tojest maj, u starorimskom kalendaru bio je treći mjesec u godini, a kasnije, u julijanskom i gregorijanskom kalendaru, to je peti mjesec. Ime je dobio po bogu Maiusu, koji je štovan kao patron rasta. Njemu u čast priređivane su svečanosti, svojevrsni pozdravi proljeću, majske procesije, cvjetna korza, a u središtu svih ceremonija uvijek je bila zelena grana ili drvce, što su se darivali kao znak ljubavi.

U Češkoj postoji običaj da mladići iz sela prvog dana svibnja, odmah iza ponoći idu u šumu, gdje odsjeku brezovo stablo, sve do krune mu okrešu grane, ukrase ga vijencem, koji opletu šarenim vrpcama i svilenim maramama, te stablo postave usred sela. Ukrašeno svibanjsko stablo zove se májka, máje ili máj (nema veze s majkom kao roditeljicom, nego s mjesecom majem). Osim središnjeg stabla svaka djevojka u selu dobiva pred kuću manje drvce ili zelenu granu, koju tamo stavlja odabranik njena srca. U krunu stabla često se stavlja boca pića, a momci se penju i skidaju šarene trake. Po noći se uz stablo stražari, jer skupine mladića iz konkurentskih sela nastoje stablo ukrasti, što za selo predstavlja prvorazrednu sramotu.

Sličan običaj postoji posvuda u Europi. Ponajviše u Njemačkoj, naročito u Bavarskoj i nekoliko država središnje Njemačke, u Austriji i rečenoj Češkoj, ali i u Sloveniji, pa i u Hrvatskoj. U nas je taj običaj iznimno živahan u sredinama gdje živi češka manjina, a u pravilu, uz neizostavne vatrogasce, ovu svečanost organiziraju Češke besede, manjinska kulturna društva. U Gornjem Daruvaru, Lipovcu, Donjim Sređanima, Međuriću, i drugim češkim selima, 30. travnja podiže se májka i pred mjesnim domom stoji sve do posljednjeg dana svibnja. I podizanje i obaranje majpana praćeno je kulturno umjetničkim programom i zabavom s neizostavnim točenjem piva.

I drugdje je običaj postavljanja majpana usko vezan s pivom, a u Njemačkoj ga često i organiziraju pivnice, pivopijska društva ili pivovare, i okvir običaja je svuda isti - okresano deblo, ukrašeno, s vijencem i trakama, te podložno krađi, ali postoje i mnoge razlike. Tako u Bavarskoj, pa i drugdje u Njemačkoj, majpan mora biti visok najmanje trideset metara, što znači da je to kapitalno drvo, dakako crnogorično, za razliku od čeških breza od desetak metara ili petnaest, dvadeset metara. Bavarci cijelo deblo ukrašavaju, obično plavo-bijelim državnim simbolima, a često se među ukrasima nalaze i simboli pivarskog ceha.

Svibanjsko stablo, odnosno zelena grana i drvce, kao znak proljeća, rasta i buđenja novog života susrećemo i drugdje, počinje to već nakon Đurđeva, odnosno 23. travnja, a na sjeveru Europe, u Skandinaviji, na primjer, na ljetnu ravnodnevicu, na Ivanje. No, najviše je krajeva, koji majpan podižu prvog svibnja, ili dan uoči toga, dakle 30. travnja. Ali, kad god da se to radi, ne prođe bez čaše, dvije (ili više) dobrog hladnog piva. Pa i prigodnog, istoimenog, zašto ne. U Brazilu tako od 2005. godine postoji pivovaru po imenu Bamberg, nazvana dakako po franačkoj pivskoj meki Bambergu, a uz dimljeno pivo, altbier i schwarzbier, kuhaju i pivo s imenom - Maibaum.