Prvu pintu piva u engleskom pabu popio sam kao tinejdžer u Cambridgeu, no rutinu, pa i stanovit pabovski šlif stekao sam u Durhamu, također sveučilišnom gradu, ali na suprotnom, sjeveroistočnom kraju zemlje. Osim po sveučilištu i pripadnim koledžima, nazvanima po svecima i biskupima, Durham je poznat i po biskupiji te katedrali svetog Cuthberta, koja duhovno i vizualno dominira gradom.
Durhamski biskupi stoljećima su čuvali granicu Engleske prema Škotskoj pa im je kralj dopustio da uz obveznu duhovnu skrb o vjernicima mogu držati i vojne postrojbe. Nakon što su se prilike na englesko-škotskoj granici smirile, crkveni dostojanstvenici okrenuli su se znanosti te utemeljili moćno sveučilište po kojem je grad postao poznat. No, za razliku od prevladavajućeg akademskog ambijenta sama grada, ostatak durhamske grofovije tradicionalni je rudarski kraj: pretežu tipična naselja s karakterističnim nizovima, takozvanim terasama, skromnih rudarskih kuća. Iako je rudarstvo u cijeloj Engleskoj pa tako i na sjeveroistoku posve zamrlo još u 1980-im godinama, kontrast sveučilišnog grada i rudarske okolice i danas je uočljiv. Posebice je to slučaj petkom i subotom, kada se stanovnici okolnih mjesta sliju u Durham da bi proveli večer u nekom od pabova. Durhamski pabovi tada su puni studentarije sa svih strana svijeta, ali i grubih muževa iz okolnih depresivnih rudarskih naselja koji govore engleskim jezi9kom katkad nerazumljivim i usred bijela dana, a kamoli nakon nekoliko pinti piva.
U Durhamu sam svojedobno proveo stanovito vrijeme na studijskom boravku. Tijekom dana marljivo sam radio s kolegama na sveučilištu, a navečer s jednakim entuzijazmom obilazio pabove, u čemu sam također uživao obilatu potporu istih dragih kolega. Imao sam sreće da su mi bili dobri vodiči jer kako bih se inače snalazio u svim tim aleovima i bitterima, nama ipak stranim vrstama piva. Štoviše, moji su kolege svoja pabovska iskustva spremno podijelili i sa širim krugom kolega. Za vrijeme moga boravka održan je i međunarodni skup sa stotinjak sudionika. U priručni konferencijski fascikl namijenjen svakom sudioniku, uz uobičajene praktikalije kao što su program, sažeci izlaganja, te promidžbeni prospekti o gradu i okolici, kolege su pridodali i svoje autorsko djelo, mali vodič po durhamskim pabovima, te na taj način šaroliko konferencijsko društvo usmjerili kamo da se uputi nakon cjelodnevnog rada. Svaku od nekoliko konferencijskih večeri proveli smo u drugom pabu.
Pab s najraznovrsnijom ponudom piva u Durhamu jest Tap & Spile u predjelu Framwellgate Moor, jednome od predgrađa. Ime paba primjer je imena nadjenuta prema pivskoj opremi, tojest sastavnim dijelovima drvene bačve: drvenim čepom, odnosno klinom bačva je zatvorena odozgo, a na slavinama se istače pivo. Ime podsjeća na tradicionalnu drvenu bačvu, no ono ujedno sugerira i da pab nudi real ale, dakle piva malih, lokalnih pivovara koja inače sve teže i rjeđe stižu do pabovskih šankova. Za moga posljednjeg posjeta pab je kao gostujuće pivo, dakle vremenski ograničeno na mjesec ili dva, nudio bitter Old Lubrication neovisne pivovare Daleside iz jorkširskog termalnog lječilišta Harrogatea, koja se diči tradicijom dugom šest stoljeća. Pivo nazivom podsjeća na strojno mazivo, no to je bila samo igra riječi.
U neposrednom susjedstvu je i pab zvučna i u Engleskoj razmjerno rasprostranjena naziva Marquis of Granby. Nazvan je prema povijesnoj osobi, generalu iz 18. stoljeća, poznatome po tome, što je pokazivao veliko razumijevanje za razvojačene pripadnike svojih postrojbi, te mnogima od njih pomogao da nakon napuštanja vojne službe otvore pab. Oni su, pak, iz zahvalnosti svome vojnom zapovjedniku pabove nazivali njegovim imenom.
U ulici Old Elvet, nedaleko rektorata, stari je durhamski pab Dun Cow. Nazvan je prema sivosmeđoj ili tamnoj kravi iz legende o osnutku grada. Prema toj u Durhamu sveprisutnoj priči o redovnicima i mljekarici, koja je tragala za izgubljenom sivosmeđom kravom upravo je spomenuta bila presudna za odabir mjesta na kojem su udareni temelji durhamske katedrale. Edikula s kipićima mljekarice i njezine krave nalazi se na sjevernom pročelju impozantne durhamske katedrale, što zorno pokazuje važnost priče za povijest grada. A sveti Cuthbert, redovnik i biskup kojemu je katedrala posvećena, svetac zaštitnik cijele sjeverne Engleske, potkraj zemaljskog života bavio se uzgojem ječma pa je sasvim očekivano da i on s blagonaklonošću gleda na pab koji nosi ime životinje iz durhamske legende, kao i na sve goste paba i grada.
U pabu Dun Cow uvijek smo pili jedno od rijetkih piva koje se u to vrijeme još prozvodilo unutar granica durhamske grofovije. Riječ je o aleu nazvanu Castle Eden prema nazivu pivovare iz istoimenog mjesta južno od Durhama. Od vremena moga boravka u Durhamu, međutim, dogodile su se promjene pa je pivovara Castle Eden 2002. zatvorena, a popularni ale nastavila je proizvoditi pivovara Camerons iz nedalekog obalnog mjesta Hartlepoola, da bi 2009. i ta pivovara obznanila obustavu proizvodnje. Podmetač piva Castle Eden koji čuvam u svojoj zbirci danas ima dakle samo još povijesnu vrijednost.
Omiljeni pab mojih durhamskih kolega nedvojbeno je The Victoria Inn nedaleko gradskog središta. The Vic, kako pab od milja nazivaju stalni gosti, nosi oznaku neovisnosti Free House, što znači da nije ulančen u pabovsku mrežu nekog od globalnih pivskih koncerna te da su na ponudi i piva iz malih lokalnih pivovara. Ono što The Vic osim tržišne neovisnosti čini dobrim pabom jest ugodan interijer kojim dominiraju slike dugovječne kraljice čije ime nosi. Naravno, tu je i prijateljski nastrojen krčmar Mike, koji je katkad spmrena prekršiti stroge britanske zakone, te s raspoloženim gostima ostati i nakon dopuštenog radnog vremena. U viktorijanskom ambijentu paba proveo sam mnoge ugodne trenutke pa sam se i sam pomalo osjećao stalnim gostom. A o povezanosti paba i njegovih gostiju čuo sam od svog prijatelja Clivea i priču o stanovitom Arthuru, stalnome gostu paba, a ne kraljičinu suprugu, što bi mogla biti logična pomisao svakog upućenijeg čitatelja Vijenca.
Arthur je bio jedan od rijetkih kojemu je krčmar Mike povjerio primjerak ključa od paba, d amu se nađe pri ruci ako ga zatreba. Arthur se, naime, povremeno, kada bi patio od nesanice, znao uvući u pab i natočiti si pintu. Posjedovati ključ od paba vjerojatno je najveća počast koju si neki pabovski regular može zamisliti, no stari je Arthur očigledno bio i više od toga pa su ga posmrtno čekale još neke rijetke počasti. Na njegovu sprovodu pogrebna povorka zastala je kod Victorijina paba i zadržala se na rundi piva. Nakon sprovoda, treba li uopće reći, svi su se s groblja preselili u pab na još jednu pintu prisjećajući se Arthura. Naposljetku, glas o Arthuru pronio se i do lokalne mikropivovare, koja je jedno od svojih piva nazvala Old Arthur, te ga ponudila Victorijinim gostima.
Mladen Klemenčić leksikografski je savjetnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža i glavni urednik Hrvatskog općeg leksikona, magistar je znanosti, diplomirao geografiju i magistrirao na zagrebačkom PMF-u, objavio mnogobrojne znanstvene radove iz područja geografije, geopolitike, povijesti, predavač geografije na fakultetima, stručnjak za granice, autor niza knjiga i monografija. Urednik je u Matici hrvatskoj - deset godina uređivao je časopis Hrvatska revija, a pet godina bio je član uredništva časopisa Kolo. Radove, funkcije i angažmane mogli bismo još dugo nabrajati, no valja nam otkriti - gdje je tu pivo. Gospodin Klemenčić odličan je poznavatelj i veliki ljubitelj piva, a kako dosta putuje, o čemu svjedoči i knjiga putopisa Granice bez granica, imao je priliku upoznati i dosta različitih piva. O tome u dvotjedniku Vijenac Matice hrvatske objavljuje eseje i reportaže, često ilustrirane etiketama iz vlastite bogate zbirke. Te članke iz Vijenčeve kolumne Idemo na pivo s Mladenom Klemenčićem prenosit ćemo na našoj stranici uz dopuštenje autora i uredništva Vijenca.