Iz stare pošte potekao grof
Pivo Marka Barčana, pakračkog kolege novinara prvi sam puta pio zimus, negdje iza Nove godine, i glatko konstatirao da je riječ o dečku koji obećava. U međuvremenu je niknula pivovara Slavonica, čiji sam amber ale Grof pivo na daruvarskom Danu nezavisnosti, one večeri kada je Marko naglo nestao s poprišta i odjurio u bolnicu jer je upravo postao otac.
„Izvolite vaše banovce, a onda s njima tamo na šank krčme Kod veprove glave, gdje će vam natočiti naše pivo, a ovdje evo, krčka se voda u kotlu u kojem ćemo prikazati kako se pivo kuhalo u srednjem vijeku, objašnjavao je posjetiteljima Marko Barčan, vlasnik pakračke pivovare Slavonica, koja je zdušno prihvatila ulogu na Sajmu slavonski banovac, kojim lokalno povijesno društvo već čitavo desetljeće dočarava srednjevjekovni život, doba kada se u tamošnjoj kovnici izrađivao onovremeni novac – slavonski banovac. „U ovoj vreći je samljeveni ječmeni slad, i sada ćemo ga sat vremena namakati u toploj vodi, a nakon toga ćemo tekućinu skuhati uz dodatak hmelja,“ tumači srednjevjekovni pivar Marko znatiželjnicima, koji stalno pristižu, nastojeći nadjačati huk vašara, cijepanja drva za vatru pod kotlom, udaraca čekićem po grudici metala, koja se pretvara u kovanicu s likom kune, fijuka strijela s natjecanja u streličarstvu i svjetine koja se tiska oko štandova s drangulijama, a između dva miješnja uvarka skače do male kase i uz kovanice izdaje fiskalizirane račune, jer ministarstvo financija ne mari što je to srednji vijek, kada nije bilo registar blagajni i wi-fija.
Popilo se toga dana Kod veprove glave oho-ho, jer Markov amber ale sjajno se slagao sa svinjskim kotletom u kosanoj masti, mladim pijetlom s nadjevom od kestena i drugim delicijama srednjevjekovnog jelovnika, a osim točenog nudio se i flaširani Grof s prigodnom etiketom, posvećenom dvjestotoj obljetnici organiziranog obrtništva u Pakracu.
Sve je to, dakako, jako dobar razlog da skočimo u pivovaru u ulici kralja Tomislava 21, praktično u centru grada, i da čujemo cijelu priču. Rečeno – učinjeno.
„U ovoj kući, koju je moja obitelj kupila 2010. godine. nekad je bila pošta, jedna od prvih pakračkih pošta, a ta zgrada izgledala je ovako,“ počinje moj domaćin i pokazuje ponosnu građevinu sjajne fasade, kakve se ne bi postidio ni daleko veći grad od malog Pakraca. „Kad pivovara stane na svoje noge i počne zarađivati, htio bih objektu vratiti staro ruho, no to je vrlo skup i zahtjevan projekt.“
Iako je do ideje o pivovari došlo manje više slučajno, jer je Marko dugo razmišljao kako iskoristiti prazno prostrano prizemlje kuće, 130 kvadrata nekadašnjeg ureda i kafića, sada je to velika, zaokružena priča, razgranata na mnogo poglavlja, koja će značajno obogatiti turističku ponudu grada, pružajući gostima razgledanje proizvodnog pogona i kušanje ukusnog domaćeg piva u ugodnoj vrtnoj pivnici uz malo jezerce roštilj. A sve je počelo prije tri godine kada je Marko probao pivo svoje prijateljice iz srednjoškolskog razreda Maje Šepetavec, djevojke iz Brloga, koja je baš pokretala zadarsku zadružnu pivovaru. Bila je to doslovce ljubav na prvi gutljaj pa naš Marko, koji do tada o pivu uopće nije razmišljao, jer je poznavao samo industrijski lager, koji mu se nije nimalo sviđao, počinje intenzivno učiti o kuhanju piva, gutati literaturu, koje je tada već bilo podosta. i tražiti praktične savjete na internetskim pivskim blogovima i na forumu Pivarstvo.info. Nije ga u tome spriječila ni činjenica da je kao novinar, urednik lipičkog Compasa obično radio dokasna, nego je svaku večer još nekoliko sati studirao teoriju pivarstva, te nakon par mjeseci odlučio znanje provjeriti u praksi. Stjecajem okolnosti upoznao je Pakračanina Marka Svjetličića, iskusnog homebrewera, koji je kuhao u pedeset litarskom loncu na balkonu svoga stana. „On mi je pomogao da ogromnu količinu informacija koje sam pokupio, reduciram na one potrebne za kuhanje piva. Donijeli smo ovamo njegov kotao i 16. prosinca 2016. skuhali prvo pivo, koje smo pili za tatin 55. rođendan.“ Tati se pivo svidjelo, ali mu se malo manje svidjela ideja da će njegov sin ostaviti siguran posao i upustiti se u neizvjesnu poduzetničku avanturu. No, nije bilo pomoći, stvar se dala na zlo, pa je Marko odmah kupio kotao od sto litara i krenuo u hobističko pivarstvo, eksperimentirajući i isprobavajući razne recepte.
U vrijeme kada Marko otkriva craft pivo nastaje u okviru Lipičke razvojne agencije Lira, koja je ujedno i izdavač Compasa, projekt Lipik ale, piva lokalnog nogometnog kluba, a njegova inficiranost pjenušavom tekućinom rađa i čvrstom odlukom da u obiteljskoj kući napravi malu pivovaru. „Za pivovaru su mi nudili kudikamo povoljnija rješenja – gotove hale, koje se mogu prilagoditi uz relativno mala ulaganja, no mene to nije zadovoljavalo, ja sam odmah vidio širu turističku priču i zato to radim ovdje, u strogom centru grada, gdje ima dovoljno prostora da se parkira autobus i da grupa od 50 ljudi razgleda pogon i kuša pivo u ugodnoj atmosferi prostranog dvorišta.“
U tu priču odlično se uklapa i glavni lik, grof Julije Janković, četvrti u dinastiji Jankovića Daruvarskih, koji su uz Daruvar posjedovali i vlastelinstvo Pakrac, i koji je baš u Pakracu i rođen 1820. godine. Mjesna turistička agencija prepoznala je potencijal te priče, pa će gosti Pakraca u budućnosti uz razgledanje potpuno obnovljenog kompleksa kurije Janković moći kušati i domaće pivo nazvano po grofu Juliju. „Karakterom piva, crvenkastom, jantarnom bojom, dobivenom kombiniranjem četiriju vrsta slada - Pilsen, Munich, Amber i Crystal – s 5.5 posto alkohola i blagom gorčinom od tek 23 IBU pokušao sam dočarati osobine grofa Julija Jankovića, uspješnog političara i velikog požeškog župana, umjerenog konzervativca i velikog dobrotvora i pokrovitelja umjetnosti i kulture.“
Prije godinu dana Marko daje otkaz i potpuno se posvećuje pivovari Slavonica, koja je rješenjem Trgovačkog suda registrirana na simboličan datum 3. kolovoza, dakle na Međunarodni dan piva. Uz pomoć zajma za obrtna sredstva iz programa Hamag Bicro, pa još privatnih zajmova, pa još vlastitih sredstava, uloženo je više od 600 tisuća kuna. Za sada je maksimalni kapacitet pivovare deset tisuća litara mjesečno, odnosno 120 tisuća godišnje, kotlovi za kuhanje šarže od 250 litara prilagođene su posude iz stare bolničke kuhinje, a fermentori su novi, rađeni po narudžbi u zagrebačkom Rogalu, tu je zatim ručna punionica i etiketirka, sve skockano po pe-esu, sukladno Haccp standardu, uredno i pedantno, onako kako naš novopečeni pivar radi u svemu s čim se uhvati u koštac. Tako je studiozno i temeljito osmišljavana i etiketa piva. Dizajnirao ju jer Ivan Černi iz studija FOTOImago, koji radi sve vizuale za pivovaru, a portrete crta akademska slikarica Patricia Cunjak iz Zagreba. Ili reklamna kampanja u kojoj je dolazak Grofa najavljivan jumbo plakatima s porukom Živi slobodno, pij kao Grof!
Pivo je u lokalnoj sredini odlično prihvaćeno. Za sada je dostupno u dvadesetak lokala u Pakracu i Lipiku, a za par dana vjerojatno i u jednom daruvarskom, a kupiti se može i u samoj pivovari. Za sada samo flaširano, u politrenoj nepovratnoj boci. U pripremi je mala boca, te luksuzna litrena s patentnim zatvaračem, a točeno se može popiti samo na sajmovima i festivalima, gdje Marko, još uvijek jedini zaposlenik pivovare, toči osobno. „Procijenio sam da kafići nemaju uvjete za držanje piva za točenje, pa im to ni ne nudim,“ objašnjava naš sugovornik i dodaje da će se uskoro Grof moći kupiti i online, jer je Slavonica dobila www-vaučer za izradu Internet stranice i web shopa.
Grof, lijepi i slasni amber ale, za sada je u staroj pošti sam. No, još prije kraja godine – doznajemo iz prve ruke – stiže mu družica, grofica Alojzija Janković, američki pale ale, smanjenog udjela alkohola i finih aroma, koji će zakucati na vrata nježnijeg spola. Već slijedeće godine portfolio pivovare Slavonica će se udvostručiti, no grofovskom paru od srca želimo i brojnije potomstvo. I da svi oni, i mi skupa s njima, živimo slobodno i pijemo kao grofovi.
Foto Mato Pejić, Marko Barčan i Sandro Bilić (FOTOImago)
