I pivom na okupatora

Na današnji dan prije 53 godine, 20. kolovoza 1968., na tadašnju je Čehoslovačku nahrupilo pola milijuna vojnika pet zemalja Varšavskog pakta. Čehoslovačka je pala šaptom, a u tom šapatu češki je narod progovorio svojim poslovičnim lukavstvom i duhovitošću a svoj primjeren doprinos pasivnoj rezistenciji okupatoru dalo je, dakako, i pivo.

„Intervencija Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj, vojnim imenom Akcija Dunav je bila udružena invazija Sovjetskog Saveza, Poljske, Mađarske, Bugarske i Njemačke Demokratske Republike,“ bilježi virtualna enciklopedija. „One su uz angažiranje oko 500.000 vojnika obustavili 1968. godine demokratske reforme u Čehoslovačkoj, čije je komunističko vodstvo predvođeno Alexanderom Dubčekom tijekom Praškog proljeća 1968. godine u stanovitoj mjeri odstupilo od "recepata" za postupanje u gospodarstvu i društvenim odnosima kakvi su bili uspostavljeni u Sovjetskom Savezu, kao vodećoj komunističkoj zemlji. Intervencija je uslijedila nakon što su se u čehoslovačkom tisku "čak" pojavili članci u kojima se kritiziralo ponašanje Sovjetskog Saveza.“

Invazija sovjetskih tenkova izazvala je otpor i potaknuo pučku kreativnost. Ostali su zapisi o događajima u regiji Pardubice (Pardubický kraj), u kojima čitamo: „Ljudi su bili iznenađeni i začuđeni prisutnošću vojske. Stoga su u selima i gradovima dali oduška narodnom stvaralaštvu, ispisujući po fasadama parole kojima vojsku potiču da ode kući.“

 „Stanovništvo je bilo su deprimirano i dezorijentirano i svi su nestrpljivo čekali izlazak novina svih vrsta koje su čitali od korica do korica,“ zapisao je lokalni kroničar, no već dva mjeseca kasnije zabilježio je da su razočarani razvojem situacije i prestali opsjedati kioske.

Ipak, dosta su dugo okupatoru jasno davali do znanja da nije dobrodošao, a u tome su koristili čak i krave. Tako je zabilježen slučaj iz istočne Češke, gdje su poljski vojnici tražili od mještana da im predaju lokalni aerodrom, a oni su rekli da ne mogu, jer je on u vlasništvu poljoprivrednika. I dok su Poljaci došli do aerodroma, već su na njemu bili plastovi sijena i stado krava.

I, naravno, pivo. „Utopit ćemo vas u pivu“ glasi jedna od parola, napisana na zidu gostionice, a na drugoj birtiji stajalo je: „Okupatoru ne točimo ni vodu, a kamoli votku“. Zanimljivo je kako je svatko pisao parole iz svoga djelokruga, pa je tako na zgradi prodavaonice obuće pisalo: „Okovane čizme dostupne samo u Moskvi“, na krojačkoj radnji: „Za kolaboracioniste šijemo samo luđačke košulje, a na posudionici industrijske robe: „Republiku ne posuđujemo!“ Zanimljivih parola bilo je nebrojeno, a mesu ostalima i ove: „Osigurat ćemo vam put nazad“ (putnička agencija Čedok), „Jedite ruska jaja, jaja naših prijatelja“ (Delikatese), ili: „Što ćeš reći mami kad se vratiš kući“ (natpis na lokomotivi).