Gdje je dobro pivo, tu ima i Čeha
U glavnom gradu hrvatskih Čeha, Daruvaru, pripadnici manjine diče se Staročeškim pivom, i čine to s pravom, jer je riječ o zlatastom soku visoke kvalitete. Žele li pak kušati pjenušavo blago, pivo, koje se s lakoćom može nositi baš sa svakim znanim i neznanim lagerom u njihovoj pradomovini, koja je ujedno i pradomovina tog, svjetski najrasprostranjenijeg pivskog stila, mora skočiti do osamdeset kilometara udaljenih Križevaca. Tamo se na središnjem gradskom trgu nalazi pivnica Tomislav s gostioničarskom pivovarom, gdje se kuhaju svijetli i tamni lager, pred kojim do poda skida kapu i najizbirljiviji pivski fajšmeker. I uopće ne sumnjajte u to da se oko tako sjajnog piva motaju lokalni Česi.
„Svijetlo pivo kuhamo od ljeta 2013. godine, tamno smo prvi put skuhani krajem naredne godine," počinje priču o ovom jedinstvenom slučaju uspjeha Renato Hadrović, koji je s bratom Tomislavom suvlasnik pivovare. Tu se pivo doduše već kuhalo, pivovara je instalirana još 1995. godine, no tadašnji vlasnik nije u poslu s pivom izdržao ni šest godina, te je prodao i pivovaru i restoran. Slijedeći vlasnik vodio je poduzeˇ%ce do 2012., a onda uskaču braća Hadrović. Najprije su lokal uzeli u najam, a prošle godine su ga otkupili. „Riječ je o minipivovari kapaciteta do tisuću litara piva na dan, ali čim uvodite nove vrste, kapacitet se smanjuje, te tako računamo da je realno kuhati sedamsto litara piva na dan".
Pivovara je smještena u prostranoj restauraciji, koja se nalazi na samom križevačkom glavnom trgu, ima nekoliko prostorija, uključujući nedavno otvoreni pivski klub nazvan Pilnica, i ukupno gotovo dvjesto mjesta, a za toplih ljetnih dana posjetitelji mogu popiti pivo i na dvjema pivskim terasama. Križevačko je pivo potpuno prirodan proizvod, bez ikakvih dodataka i nepasteriziran, a ljubiteljima pjenušave kapljice nudi se isključivo kao točeno. „Iako je potražnja uistinu velika, ne kanimo svoje lagere puniti u boce, a širenje produkcije dolazi u obzir samo do one granice do koje možemo jamčiti sadašnju kvalitetu, koja nam donosi tolike komplimente," kategorički tvrdi Renato.
Kakvo je to pivo, čime je zavrijedilo takvu popularnost? „Recept smo preuzeli od prethodne pivovare i modificirali ga tek toliko koliko su to uvjetovala poboljšanja u tehnološkom postupku, te smo promijenili dobavljače sirovina - slad uvozimo iz Austrije i Njemačke, hmelj i kvasac kupujemo u Sloveniji." Tajna je, naravno, u ljubavi kojom majstor pivar kuha svoj uvarak, a majstor pivar ovdje je, uz Renata, još i iskusni majstor Mirko Banić Ištuk iz Petrinje, koji je šest godina kuhao poznato Velebitsko pivo u pivovari Ličanka kod Gospića. Uglavnom, kad su dečki u Križevcima bili sigurni da uistinu imaju odlično pivo, počeli su posjećivati festivale, kušaonice i sajmove, kojih je po Hrvatskoj sve više i više, tražeći potvrdu kvalitete svoga piva. I odmah su je dobili i to u izobilju. Svuda su čuli samo riječi pohvale, a na svakom susretu njihovo se pivo prodalo u najvećoj količini.
Pod krovom pivovare sastaju se ne samo ljubitelji piva, nego i stručnjaci kojima je pivo hobi, dakle kućni kuhari piva, pivski entuzijasti, koji kuhaju svoje vlastito pivo, Križevačka udruga homebrewera. „Ima nas desetak, ali petorica redovito kuhaju pivo," predstavlja udrugu Aleksandar Karre, naglašavajući da se prezime piše s dva slova „r" i da je stoga svoje pivo nazvao Sadvarsko, dakle „sa dva r". I tako u našem razgovoru dolazimo i do manjinske tematike. Aleksandar, i njegov brat Rudolf također, koji isto tako živi u Križevcima, imaju, naime, češke korijene. Njihovi preci živjeli su u Tomašici kod Garešnice, a dok je baka bila živa u kući se govorilo češki i primala se Jednota, koja je svaki tjedan stizala „presavijena po dužini i omotana širokom bijelom trakom s ispisanom adresom". Prezime Karre ne govori ništa o češkom porijeklu, jer ga imaju po ženskoj liniji, od prabake Karoline Novak, koja je imala tri sestre, pa se tako među brojnom rodbinom pojavljuju najrazličitija prezimena, uz ostalo i mnoga češka. Hejtmanek, Cisař, Novotný, Němeček, Poledne, zeman i mnoga druga. Danas imaju rođake diljem Hrvatske a među njima su i daruvarski Wirnsbergeri. „U obiteljskom albumu imamo mnogo fotografija bake Novakove iz Tomašice, ali do sada nismo ozbiljnije istraživali povijest obitelji. Imamo rođake i u Pragu, koji se zaustave kod nas kad idu na more."
Aleksandar i Rudolf doduše ne spadaju mesu onih desetak žitelja Križevaca, koji su se na posljednjem popisu stanovništva izjasnili kao pripadnici češke narodnosti, ali na slijedeće popisu, tko zna... Razgovor za češke novine pobudio je kod njih veliko zanimanje za traganjem za korijenima i učenjem češkog jezika, pa su tako obećali i da će obnoviti pretplatu na Jednotu.
To, međutim, nije jedini primjer bliskog susreta Čeha i piva u tom gradu. U pivovarskim krugovima se o tome doduše malo zna, ali u Križevcima je u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. postojala pivovara, koju je utemeljio Čeh Anton Katz. Bila je riječ o češkom Židovu, koji je u Pragu završio pivarsku školu, a u Križevcima se osim pivarstva bavio i upravljanjem štedionicom, te financijskim poslovima, uz ostalo u općinskom se poglavarstvu starao o obveznicama za gradnju hrama. Zvali su ga „dobri Židov", a od godine 1919. do smrti 1923. upravljao je židovskom općinom. Pivovara, koju je izgradio na mjestu današnjeg trgovačkog centra, bila je velika i moderna, na prijelazu stoljeća bila je jedina pivovara u županiji, s godišnjom produkcijom od 1944 hektolitra piva. Godine 1911. pivovara je dograđena i proširena, a u funkciji je bila do 1920. godine.
Za Katzovu pivovaru su u različitim izvorima kao godina utemeljenja navodi 1876., dok natuknica u mjesnoj kronici kaže da se A. Katz u Križevce doselio „tek" godine 1884. No, to nije jedina sporna informacija u njegovu životopisu. U trgovačkim knjigama tako možemo pročitati da se pivovara zvala Katz i sinovi, a u stvarnosti Anton Katz uopće nije imao sinove, nego dvije kćeri.
„Život piše uistinu čudnovate priče, pa je tako slučaj htio da je moja druga baka, ona s očeve strane, Boja Karre, koja je u Križevce došla iz Like, bila sluškinja u obitelji Weiss," otkriva nam Aleksandar Karre. A gospođa Weiss bila je unuka vlasnika pivovare Anton Katza. „Katzova praunuka, koja je stara jednako kao moja baka, danas živi u Zagrebu, udana je za izvjesnog doktora Malačeka, koji je također porijeklom Čeh." Gospođa Weiss Malaček još čuva dokumente o pivovari svoga pradjeda, pa tako jednom možda dovršimo priču o Križevačkom pivo Antona Katza.
Sad nam pak valja dovršiti priču o Križevačkom pivu suvremenom, a mogli bismo to učiniti jednostavnom konstatacijom da su Križevci postali glavni grad hrvatskog lagera, te da je svojim sjajnim svijetlim i tamnim lagerom popunili prazninu, koja se osjećala u posljednje vrijeme, kada su se nove minipivovare okrenule uglavnom pivima gornjeg vrenja tipa ale i porter. Međutim, ne ide to samo tako. „Nećemo ostati samo na lageru, želimo se dokazati i u drugim pivskim stilovima, pa smo tako skuhali pšenično pivo gornjeg vrenja," otkriva nam Renato. To je njegov ponos, te svakodnevno po dvaput obilazi tank u kojem odležava i dozrijeva Šenka, kako su nazvali novo pivo. I sami smo se uvjerili da je riječ o pravom biseru. Iako smo Šenku kušali tek osam dana nakon fermentacije, bilo je potpuno jasno da će to biti zvijezda ljetošnje sezone lakih osvježavajućih piva. Šenka mora odležati još koji tjedan, a za to vrijeme će svijetli i tamni lager osvajati nove poklonike i širiti dobar glas o Križevačkom pivu. Osim Križevaca, gdje se toči na tri mjesta, može se dobiti još u Zagrebu, Zadru, Splitu, Puli, Bjelovaru, ukupno na nekih desetak mjesta, među koja se nedavno uvrstio i Daruvar. Tako sada i ovdašnji Česi mogu kušati pivo koje je toliko dobro, kao da je stiglo direktno iz Češke.
Prenosimo iz tjednika na češkom jeziku Jednota, broj 10/2016.
S češkog preveo autor
