Devet Heinekenovih piva i „piva"
„Hrvatsku ne prati glas zemlje velike pivske tradicije, ali došavši ovamo uvjerio sam se u bogatu povijest ovdašnjeg pivarstva i kvalitetu piva," rekao je predsjednik uprave Karlovačke pivovare Alexander Gerschbacher na početku degustacije, priređene u utorak 3. svibnja u restoranu Kluba Gastronomada u zagrebačkom Europskom domu.
Kako se u Hrvatskoj osim svijetlog lagera kuhaju tek beznačajne količine tamnog piva i time, ne računajući usamljene pokušaje mini pivovara, završava ponuda na domaćoj pivskoj sceni, namjera je organizatora ovog događaja bila predstaviti medijima paletu proizvoda nekih pivovara iz sastava grupe Heineken, koji su u trgovačkoj mreži dostupni zahvaljujući Karlovačkoj pivovari, i na taj način ukazati na raznovrsnost, koja postoji u svijetu piva. Ujedno je to bila prigoda da se pokaže na koji se način degustira piva i koliko se to razlikuje od kušanja vina, o kojem svi mislimo da nešto znamo.
Degustaciju su uz moderiranje Ljudmile Bratko Gašpić iz odjela korporativnih komunikacija, vodili direktor Alexander Gerschbacher i direktor lanca opskrbe i majstor pivar u Karlovačkoj pivovari Zvonimir Nemet. Uvodno je gospodin Gerschbacher dao par općenitih podataka o povijesti piva, od njegova slučajnog nastanka u Mezopotamiji, potkrepljujući citatima o drastičnim kaznama predviđenim Hamurabijevim zakonikom tezu o važnosti koja se pivu pridavala. Podsjetio je potom na sastojke za proizvodnju piva, čije nebrojene nijanse omogućuju da se u složenom procesu proizvodnje svijetu ponudi čak četrdeset tisuća različitih vrsta piva. Gospodin Nemet je uz nekoliko općenitih sugestija o slaganju hrane i piva, posebno inzistirao na onom najvažnijem - da se pivo kuša svim osjetilima, s tim da se počinje vidom i njuhom, te da ga prilikom kušanja valja progutati, jer se osjetni pupoljci za gorčinu nalaze u stražnjem dijelu usne šupljine, a bez toga nema kvalitetnog ukupnog dojma. Sudionici degustacije mogli su se u pristajanje piva uz jelo uvjeriti i na večeri koja je slijedila nakon predstavljanja piva. Ponuđeno je samo jedno jelo i jedan desert, ali je to odabrano tako da se slagalo sa svakim od devet piva koja su bila na dnevnom redu kušačkoga skupa, pa su potpun užitak imali svi, bez obzira za koje su se pivo odlučili. Dakle, s janjetinom u škartocu i mokrom tortom od jabuka i rogača s čokoladom, kuhari su ostvarili pun pogodak.
A što se piva tiče, bilo ih je, znači, devet, uistinu raznovrsnih i odreda solidnih. I kada se radilo o pivu, i kada se radilo o „pivu." Naime, među ostalim kušali smo i Karlovačko Radler - mješavinu piva i limunade, koja se u Karlovcu proizvodi odnedavno, te Desparados, pivo s dodatkom tekile. Osobno me pivske mješavine ne zanimaju, pa sam i u utorak na lijepo ugođenoj večeri u Europskom domu ova dva proizvoda elegantno zaobišao, ali prateći pivsku scenu znam da su to trendovi koji sve više uzimaju maha, da se zahvaljujući njima pivu sve više priklanjaju novi konzumenti, prvenstveno žene, i zdušno pozdravljam ovakve poslovne poteze. Počelo je Zipferom, austrijskim pilsom iz gornjoaustrijskog grada Zipfa, jednim od vodećih pivskih brendova domovine novog direktora Karlovačke pivovare, dakle iz zemlje koja se može podičiti sjajnom pivskom tradicijom i kulturom, pa i iznimno visokom potrošnjom piva od 109 litara po glavi stanovnika. Slijedio je češki lager Zlatopramen iz pivovare Krasné Březno (Ústi nad Labem), jedanaest-postotni „ležák." Onda su ta dva predstavnika najvećih pivskih velesila kušači mogli usporediti s perjanicom domaćina - pivom Karlovačko i nosećim brendom cijele grupe - Heineken lagerom. Edelweiss Snowfresh je pšenično pivo iz pivovare Hofbräu Kaltenhaus iz Salzburga, pa još jedan jak austrijski adut - Gösser Dark, tamno pivo iz štajerskog grada Lebeona. Na kraju jaki porter s devet i pol posto alkohola iz poljske pivovare Žywiec. Sve u svemu - solidno, a što se tiče prezentacije, organizacije, tehničke realizacije cjelokupnog događaja, Karlovačka pivovara i domaćin Klub Gastronomada zavrjeđuju sve komplimente.
Ali, budući da ja spadam u one ljude koji će, ako im začepiš usta, progovoriti na neki drugi otvor, neću prešutjeti ni stvar koja me je malo zasmetala, bez obzira na svu istinitost pučke mudrolije o poklonjenom konju i gledanju u njegove zube, i na ukupan sjajan dojam o organizaciji degustacije i besprijekornom ophođenju svih njenih sudionika. Riječ je naime o tvrdnji gospodina Gerschbachera da je „Heineken najbolji lager na svijetu." U svjetlu činjenice da pivovara koju on vodi pripada istoj vlasničkoj strukturi, ona je potpuno očekivana, pa i lako shvatljiva, ali je - blago rečeno - malo nategnuta. Na stranu to što ta formulacija snažno podsjeća na reklamu njihova žestokog konkurenta Carlsberga, koja govori o „najboljem pivu na svijetu," ali Danci u svom glasovitom sloganu imaju riječ probably (vjerojatno). U suprotnom to zasigurno ne bi prošlo sito povjerenstva za tržišno natjecanje, jer bi se radilo o nelojalnoj konkurenciji. Gospodin direktor dodaje još i podatak, kojim ja ne bih baš puno mahao, da se Heineken kuha u 40 pivovara u 39 zemalja svijeta, pa još i to da su eventualne razlike u pojedinim šaržama potpuno zanemarive, unatoč tome što svaka tvornica za kuhanje piva koristi drugu, lokalnu vodu. O tome je dovoljno reći ovo: što više intervencija u vodu prilikom njena kondicioniranja, to manje prava da se pozivate na pivo kao potpuno prirodni napitak, što je inače njegova snažna referenca.
Ali, manimo se ćorava posla traženja dlake u jajetu. Herr Gerschbacher to ima u opisu posla, jer kakav bi bio direktor, ako ne bi hvalio svoju tvrtku i čvrsto vjerovao u to. I to - da se razumijemo - ni na koji način ne umanjuje visoku ocjenu, koju zaslužuje hepening u Europskom domu. Naime, degustacija je potvrdila sve ono što je bila intencija ovog događaja - da je svijet piva vrlo raznovrstan i šarolik, da su pivski okusi složeni i atraktivni, te da je paleta proizvoda grupe Heineken, koje hrvatskim pivopijama nudi Karlovačka pivovara - respektabilna.
Moglo se primijetiti da među znatiželjnicima, koji su se odazvali pozivu na degustaciju, većina o tome baš puno ne zna, a opći je dojam, da ih je ono što su doživjeli živo zaintrigiralo. Pa i za onoga tko unaprijed zna da na ovakvom mjestu neće čuti ništa što već nije čuo, ni vidjeti ništa što već nije vidio, okusiti ništa što već nije okusio, ni doznati ništa što već ne zna, ovakvi su skupovi dobri i korisni, već i kao zanimljivi društveni događaji, a prije svega kao mogućnost da se sretnu interesantni ljudi i uspostave korisni kontakti. Stoga posebno pozdravljam obećanje čelnika Karlovačke pivovare, da je degustacija u restoranu Kluba Gastronomada samo početak buduće stalne prakse, i nestrpljivo očekujem što će i gdje će biti slijedeće.
Valjda me zbog onih par kritičkih opservacija neće skinuti s mejling liste.
