Pjevačica koju poznajemo po imenu Nico bila je već etablirani model, karizmatična glumica i pjevačica, kada je sredinom šezdesetih godina srela umjetnika Andyja Warhola. Warhol je bio taj koji je stajao iza albuma The Velvet Underground & Nico jednog od najvećih u povijesti rokenrola.
Na popisu 500 najvećih albuma svih vremena magazina Rolling Stone on se nalazi na 13. mjestu.
Uopće nije važno što mislite o njezinim snimkama na toj ploči, nije važno ni što su u ono vrijeme o njoj mislili kolege iz benda - a čini se, ne baš najbolje - ali album bez nje ne bi bio isti. Velvet Underground imali su tada moćan vlastiti zvuk, ali Nico je svojim glasom u njega unijela sanjivu, sablasnu bizarnost, koja ga čini tako drugačijim.
Njezin je glas stvarao atmosferu. Prisjetite se na trenutak scene iz filma Royal Tennenbaum (Obitelj čudaka) Wesa Andersona, kad počinje svirati njezina verzija pjesme These Days. To nam o likovima govori puno više nego njihovi dijalozi. (U istom filmu se koristi i njezina pjesma Fairest od the Seasons - obje pjesme napisao je Jackson Brown za njezin album Chelsea Girl iz 1967. godine).
Nico je postala sinonim za kozmopolitsku pop umjetnicu koja trčkara oko Pariza i New Yorka, ali ona je 1938. godine rođena u njemačkom gradu Kölnu. Njezino je ime bilo Christa Päffgen, a rođena je u čuvenoj kelnskoj pivarskoj obitelji osnivača pivovare Päffgen Kölsch, što je ona sve te godine iznimno rijetko, ako uopće ikada i jest, spominjala u intervjuima. Pivovara datira iz 1883. godine, a utemeljio je njezin pradjed Herman Päffgen.
Njezin otac bio je Wilhelm Päffgen, koji je očito bio crna ovca u obitelji. Prema jednoj verziji priče Päffgenovi, koji su bili katolici, tvrdili su da se Wilhelmova žena Margarethe, protestantkinja, udala za njega zbog njihova novca. Navodno su njihov brak poništili, a Wilhelma poslali u nacističku vojsku. Kako piše Richard Witts u biografiji pjevačice, francuski snajperist pogodio je 1942. godine Wilhelma u glavu, no od te rane nije odmah umro.
Odbačeni od obitelji, ako se sve zaista tako i dogodilo, Christa i njezina majka živjeli su u oskudici. U svakom slučaju, zbog teških bombardiranja britanske avijacije, kojima Köln bio neprekidno izložen, Margarethe je uzela svoju kćer i otišla u Lübbenau u Brandenburgu, jugoistočno od Berlina, gdje je Christin djed bio otpravnik vlakova na željezničkoj stanici. Kad je rat završio, majka i djevojčica preselili su se u Berlin, koji je bio gotovo potpuno razoren.
Christa je ubrzo bila fascinirana modom, počela se oblačiti po posljednjem kriku mode i motati se oko čuvene zapadnoberlinske robne kuće KaDeWe. N jezin je manevar uspio - vbidjeli su je pravi ljudi i otvorena su joj vrata za uspješnu karijeru modela. Prema Wittsu, bilo je samo pitanje vremena kada će Christa pokušati doprijeti do obitelji Päffgen u Kölnu, no oni su je navodno opet izbacili. Nakon toga više nije ni spominjala svoje rođeno ime.
Godine 1964. susrela je Briana Jonesa iz Rolling Stonesa, a kasnije i Boba Dylana, koji ju je poveo na turneju po Europi. Za nju, ili možda za Judy Collins, napisao je pjesmu I'll Keep It with Mine, zavisi u koju priču vjerujete. Nico je svoju verziju te pjesme uvrstila na album Chelsea Girl. Vjerojatno ju je upravo Dylan upoznao s Andyjem Warholom. Ostalo je ezoterična rock povijest.
Umrla je 1988. godine od krvarenja u mozgu, koje je doživjela za vrijeme vožnje biciklom u Ibizi, u Španjolskoj. Grob joj se nalazi uz majčin na groblju Grunewald u Berlinu. Ispod imena Margarethe Päffgen, koja je zadržala svoje vjenčano prezime na spomeniku piše NICO većim slovima iznad njezina krsnog imena i prezimena.
Napomena: Godine 2006. pokrenuta je inicijativa da se imenom Christe Päffgen nazove jedan trg u Kölnu. Civilne su vlasti na kraju tu ideju odbacile, obrazlažući to činjenicom da je Nico pratila dugačka povijest zloporabe droga, naročito heroina, pa to ne bi bio dobar primjer mladim generacijama.
Nico je, opet, bila pivopija. Prema jednoj priči, koju je jednom ispričala nekom obožavatelju, izjavila je: „Volim piti pivo, jer me to vraća mojim korijenima."
Izvor: Draft magazine