Stranke prijatelja piva – puno članova, malo glasova

Iako je to disciplina čiji protagonisti kroje sudbinu svih nas, politika nipošto nije rezervat ozbiljnosti, prostor lišen zafrkancije, humora, otkačenih, pa i bizarnih avanturista. Diljem globusa sreću su na izborima okušavale i Stranka četvrtog puta, Stranka naravnog zakona, pa čak i stranka Paje Patka. U stvaranju inflacije političkih opcija sudjelovale su i stranke pivopija, pa su čak dobivale i mjesta u parlamentu. Vjerujte ili ne vjerujte, ali to je živa istina.

U pretprošlom mandatu hrvatskog sabora pokrenuta je inicijativa za izglasavanje zakona kojim bi se malim pivovarama smanjila trošarina, koja ih je tako uzdrmala, da se neke nisu oporavile ni do danas. U raspravi se pokazalo da od sedam hrvatskih industrijskih pivovara čak pet pretendira na status 'male' i da bi bilo jako teško utvrditi kriterije određivanja granice, te je na kraju inicijativa propala. Prijedlog je išao iz HSS-a, a uzor na temelju kojeg je kreiran bila je Daruvarska pivovara s instaliranim kapacitetom od dvjesto tisuća hektolitara piva godišnje. Taj je limit doduše prvih poratnih godina premašen za čak četvrtinu, ali danas se u toj pivovari kuha samo trećina optimalne količine. Nije li to bio dobar trenutak za osnivanje političke stranke koja bi se natjecala na izborima s programom u kojem bi istaknuto mjesto zauzela borba za manji porez na dragocjenu tekućinu? U nas su naravno i puno veće teme oko kojih su okupljanje političke snage doživljavale ne samo poraz nego i podsmjeh, pa je bilo i lista koje su na izborima dobivale manje glasova nego što je na njima kandidata. U tom smislu takva ideja teško da bi imala šanse. Međutim, drugdje u svijetu, ne samo da političke stranke čiji se program zasniva na zauzimanju za boljitak piva postoje i traju desetljećima, nego čak imaju i zastupnike u parlamentima. I ne samo to.

Evo što danas piše Krešimir Dujmović u svojoj ekspertizi ridikulskih političkih opcija na T-portalu: Političke lude nitko ne shvaća ozbiljno. Šteta, jer politički humor možda najprimjerenije iznosi istinu o stvarima od državnog značaja. Nekad se zbog sprdnje s ustanovama vlasti bespogovorno gubila glava, no danas se s istim đirom može legitimno završiti na izbornim listićima ili, još bolje, u parlamentu. To bi nam najbolje mogli potvrditi članovi Poljske stranke ljubitelja piva od kojih je njih šesnaest dobilo mjesto u saboru 1991. godine. Pod vodstvom poznatog satiričara Janusza Rewinskog, zalagali su se za hmeljnu kulturu nauštrb prekomjernog konzumiranja žestice te se na taj način borili protiv nacionalnog alkoholizma. Naravno, među parlamentarnim pivopijama nije bilo mira, pogotovo nakon par krigli, što se valjda uzimalo kao stranački aktivizam, pa su se nakon nekog vremena raspali na dvije frakcije. Jedna zvala Veliko, druga Malo pivo. Utemeljitelj Rewinski je uzaludno naglašavao da cuga oko koje su se okupili ne trpi nikakve unutarnje podjele: 'Pivo niti je svjetlo niti tamno, ono je ukusno.'
Politička boca se, nažalost, razbila i stranka je ubrzo raspuštena, baš kao što se pred stotinjak godina dogodilo i s jednom od najprogresivnijih nizozemskih političkih partija. Rappaille Partij osnovana je u Amsterdamu 1920. godine, a glavna stavka političkog programa bila je besplatan alkohol za sve registrirane stanovnike grada. Pored toga, zalagali su se za obustavljanje zakona o obaveznom glasanju, kao i za besplatno pecanje i lov po najvećoj gradskoj zelenoj površini – Vondelparku. Žedni Nizozemci dali su im dovoljno glasova da osvoje dva mjesta u gradskom vijeću, međutim zastupnici su redovito izbivali sa sastanaka - vjerojatno zbog gađanja golubova između klupica.

Nisu samo pivo i općenito alkohol pokretači čudnovatih političkih projekata, no ako vas zanimaju stranke pasa s dva repa ili nosoroga, pročitajte tekst do kraja

 

(http://www.tportal.hr/fset.html), a mi nastavljamo s pričom o stranci prijatelja piva, ali ne onoj Poljskoj, jer ona nije jedina. Naime, u Češkoj i dan danas postoji Stranka prijatelja piva, a i ona je svojedobno imala svoje članove u zastupničkim klupama, premda formalno nije bila parlamentarna. Iako nikada nije osvojila mandate na parlamentarnim izborima na kojima je dva puta nastupala samostalno i jednom u koaliciji, dobila je saborske zastupnike preko čeških socijaldemokrata. Sve je počelo još davne 1977. godine. Tada je naime osnovano Društvo za obranu pijanaca, no kako je Češka bila u socijalističkom mraku i zatucanosti, okrutna realnost osujetila je akcije te dobrodošle udruge. Nije joj pomoglo ni to što je proklamirala baštinjenje tekovina Stranke umjerenog napretka u granicama zakona, koju je u vrijeme Austro-Ugarske osnovao znameniti češki pisac Jaroslav Hašek, autor Dobrog vojaka Švejka. Ta je udruga životarila sve do baršunaste revolucije u studenom 1989. godine, a onda su je na svjetlo dana iznijeli praški studenti, pretvorivši je u političku stranku. Osnivačka skupština održana je 31. ožujka slijedeće godine, a stranka se odmah okušala na parlamentarnim izborima, no unatoč desecima tisuća članova s iskaznicama i plaćenom članarinom, osvojila je nepunih pola posto glasova. Još je jednom SPP (Strana přatel piva – Stranka prijatelja piva) na izbore izašla samostalno, a kasnije i jednom u koaliciji, ali bez posebnog uspjeha. U međuvremenu je vodstvo stranke prihvatilo opetovani poziv čeških socijalnih demokrata (ČSSD) i pristupilo toj stranci, što je nekima omogućilo da osvoje zastupničke mandate.

Oni pravovjerni i nepotkupljivi, a prije svega ogranak Louny, demonstrativno su napustili 'sabor prisajedinjenja' i otišli u ilegalu. Prvog dana ožujka 2000. godine u gradu Louny održana je obnoviteljska skupština Stranke prijatelja piva i otada ona djeluje na dobrobit svih ljubitelja zlaćanoga soka. Ciljevi stranke su potpora i razvijanje interesa za pivarstvo i sukladna gospodarska područja, kako kod svojih članova, tako i u široj javnosti, a program predviđa borbu za kvalitetu češkog piva, očuvanje specifične tradicije čeških gostionica i pivnica, promicanje pozitivnih učinaka piva na ljudski organizam i kulture konzumiranja piva. Stranka organizira društvene, kulturne i sportske manifestacije u cilju ostvarivanja svoga programa i uspostavlja kontakte s pivovarama.

Najznačajnija akcija stranke je takozvani Pohod života, koji je krajem lipnja održan po 31. put. Kako tvrde u Stranci, oni samo nastavljaju tradicije jedne još starije akcije, te ta manifestacija ima sjajnu pretpovijest. Osnovao ju je ustvari nitko drugi doli češki velikan i genij Jara Cimrman (zapravo imaginarna junačina glasovitog istoimenog kazališnog serijala). Bilo je to 1905. godine u znak protesta protiv prvog pokušaja proglašenja prohibicije u Americi. Izvorna trasa Pohoda vodila je od Praga do Beča, a 1910. godine njome je pošao i pisac Jaroslav Hašek, ali je odustao već u svojoj Lipnici, pa je današnji pivski marš na Lipnicu neka vrsta malog Pohoda života.

Sve u svemu, Stranka prijatelja piva nije nikakva bezazlena i beznačajna pojava. To je dobro uređena organizacija, koja ima statut, program, mnogobrojno članstvo, još masovnije simpatizere, znak, pečat, organe upravljanja, pa čak i – himnu. A kako najavljuje predsjednik Stranke Jaroslav Helšus, iako borba za parlamentarne fotelje nije prioritet, ne znači da birači na nekim budućim češkim izborima neće na svojim listićima ponovo dobiti opciju – SPP.