U sklopu Biciklijade Mali Pariz - Klakar ugostili smo poznatog hrvatskog kolumnistu, profesora geografije i člana Društva prijatelja piva - Domagoja Jakopovića, javnosti poznatijeg kao Ribafish.
Kao što je općepoznato, pivo je prehrambeni proizvod i kao takvo je omiljeno piće cikloturista diljem svijeta. A nema boljeg poznavatelja piva od Ribafisha koji se temom uklopio u naš cikloturistički projekt - Pivski turizam (Punim jetrima). Predavanje je oduševilo Brođane, pa smo malo i ispitali Domagoja o svemu po malo.
Ovo vam nije prvi put da ste posjetili Brod?
Naravno, Brod je grad s najrazvijenijom curling scenom u Hrvatskoj uz Zagreb, a kao predsjednik CK Čudnovati čunjaš, svake sam godine negdje krajem siječnja oran za nadmetanje na ledu Klasija. Osim toga, jedan od najdražih bendova iz mladosti, The Animatori, ima onaj divan stih - krčma kod Oroza, jedino saznanje... Obožavam prošetati po onoj vašoj mrcini od Trga, kao Tienanmen je, i gleduckati u tromu Savu. Ukratko, jel imate neku snašu viška?
Kako to da ste za temu predavanja odabrali pivski turizam?
Odabrao bih ja kulturu stećaka u ranom mezozoiku da nešto znam o tome, a kako sam proputovao 61 državu, i uglavnom u svakoj popio barem po jedno pivo, te kako kući imam preko 3500 pivskih etiketa - smatram se mrvicu kompetentnim da pričam o nečemu takvom. Ma u biti, obožavam pričati o pivu i uz pivo, tako da sam u stvari bio presretan da me netko želi slušati.
Kako je sve počelo, otkud ideja za pivski turizam?
Prvo sam pivo popio sa šesnaest, i nije mi bilo bolje od sirupa za razrjeđivanje, a kamoli od Schweppesa. Ali se morali biti frajer, pa se pilo, i tako počelo i sviđati. Mama, razrednica u srednjoj školi, 1988. me godine povela sa sobom na maturalac u Sovjetski Savez, gdje sam skinuo svoju prvu pivsku etiketu. U biti - zbog lošeg mi je ljepila sama pala u krilo. Tjedan dana nakon toga otišao sam s prijateljima u Novi Sad, i projezdio kroz pivnicu Pivarium i vratio se kući s 18 novih etiketa.
Počela je era sakupljanja, značke i marke su stavljene u druge ladice, i uskoro sam ih imao preko tisuću. Tada se nekom u Kliku to učinilo zanimljivim, napisao sam tekst i počeo ozbiljnije pratiti sve o pivskoj industriji i samim pivima, te putovati na razne strane svijeta po nove skalpove. Uskoro sam u Playboyu dobio kolumnu „Jedno pivo, jedan grad", i spojio neugodno s beskorisnim. Danas više ne radim tamo, ali se svejedno, kao poznati svjetski putnik amater (61 pečat u putovnici), svako malo skrpam neku ušteđevinu i krenem svijetom, punim jetrima u potrazi za savršenim pivom, baš kao i moj prerano preminuli idol - Michael Jackson.
Najbolje pivo u životu?
Hladno! Bilo ih je prekrasnih, cijela Australija je pivska meka, morate probati Toohey's new, možda najbolji lager ikada, Amerikanci imaju najjaču kulturu microbreweriesa, mini pivovara sa suludim kombinacijama samoukih pivskih kuhara, Italija se probija, Belgija je temelj pivarstva, Njemačka, Irski aleovi i stoutovi, Nizozemska, Češka kao neprikosnoveni broj jedan po ispijanju po glavi stanovnika...
Stvarno ima divnih destinacija, ali izdvojio bih ipak tri komada. Prvo je trapističko pivo Westvleteren XII, nevjerojatna tekuća nutela koju morate piti nešto topliju od našeg prosjeka, a možete je nabaviti u beershop.hr, kao i dva kućna piva, koja su me izbacila sa stolice. Matt Holingsworth, samoborski zet, Amerikanac je koji pivo kuha godinama, a meni je ponudio svoj „Hoegaarden on steroids", nevjerojatno kompleksno pivo po belgijskoj recepturi u koje je stavio med od kadulje, narančinu koru, korijander i tu sam se onesvijestio od savršenstva okusa. Baš kao i neki dan na Danima Staročeške pivovare u Daruvaru kad je kuhar Danijel Babić natočio svoje IPA pivo. Bože, divote. Piva ova dva majstora možete kušati u Zagrebu na godišnjoj konvenciji hrvatskih homebrewera koja će se održati 21. rujna u Magic Beer Roomu.
Najbolje pivsko putovanje?
Nevjerojatno je, ali ja stvarno volim svako putovanje, od izleta na Sljeme do najdaljeg dosad - u Sydney. Samo se treba dovoljno veseliti, pripremiti i biti sretan zbog činjenice da se negdje ide. Sad sam bio dva tjedna u Kambodži, gdje su se neke australske hipsterice iščuđavale kako je vruće i vlažno i šizile jer u džungli nema hamburgera. Jednostavno, kad si zacrtaš da je putovanje ono što ti puni baterije i stavlja osmijeh na lice - onda si sretan čovjek. Držim se par pravila - posjetiti jednu crkvu i muzej po zemlji, kao i pojesti i popiti nešto s lokalcima. Tek si onda pravi putnik. McDonalds služi isključivo kao toalet...
Izvor: Ekonomski portal
